PESNIK, JASTREB U OLUJI
/Saša Mićković: J a s t r e b u o l u j i, pesme, 2011./
Nije bez razloga A. Šopenhauer ustvrdio: da je „naslov – monogram (neki prevode i „monolog“) sadržine“. Otuda – nema boljeg „primaknuća“ ovoj zapažljivoj poetskoj mapi, pretežno ispisanoj skrupuloznim sonetima, od dekonstrukcije asocijativnih potencijala „monograma“ ili zašto ne, „monologa“ naslova! Volšebnost umetnosti, posebno poezije, još od staroindijskog traveda Anandatrtvahane (šesti vek) je ne toliko u slikovno – narativnom, koliko, znatno više, na planu sugestivnosti. Staroindijski pesnik čak upotrebi kao „očigledno sredstvo“ za poimanje tog čudesnog svojstva poezije „steznik za ženske grudi“: on taman toliko pokriva, da razbuktava maštu da, samo za sebe stvori nevidljivu, ali itekako postojeću sliku! I još da nas zatalasa, do korena strasti. Eto onda bujice konotata za smelu pticu jastreba, za koju Bodler božanstveno reče:
Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;
On se s burom druži, munjom poji oči.
Ali na tlu sputan i zemlji nevičan –
Džinovska mu krila smetaju da kroči!
Ove pesme ne biste smeli čitati kao niz već pojedinačno i sa odlaganjem, da „uđu“ u sluh, a onda se otvore mislima i proizvedu odjek baš na tom sugestivnom planu! Tada će iz vas, čitalaca, progovoriti „vaša“ slika, odjeknuti i biti aktualizovan životni konotat, zašumoriti savremenički ponajmanje intimni, a, mnogo češće i više, socijalno – nacionalni i lični i kolektivni odjek. Tada ćete i vi, kao i pesnik, u vizuri imati „jastrebov horizont“ i to, najčešće, sa opasno – opake litice na kojoj on opstojava, ponekad i uzaludno širi moćna krila…
Ciklus Jastreb u oluji tako, kao sev munje u mračnini, kako jedan drugi pesnik reče u kojoj se razvilo „crno vreme opadanja“, silinom iskrenog, žilavog trajanja rodoljublja, želi bar da obasja ovu nesrećnu sadašnjost koju – reče otvorenim govorom poetske budnice pesnik Mićković vide, a i hrabro izreče kao „trulež i ambis crn“! (Pesma Beli leptir).
Mićković je spojio „frulu i guslu sa harfom“. U pitanju je, dabome, pesnik itekako od erudicije – savremenik svih i utoka, a i istoka poetološke lire pesništva i „sada i ovde“. Čitav poetski instrumentarij ovog rapsoda kalibriran je bez pogovora, po uzusima moderne poetike, ali – s jednom „jedinom“ razlikom: što on hoće da zazvuči jasnije slušnom čulu savremenog „zemljaka“ i da „ugodi“ ne knjiškim moljcima poetološke nauke već onom kome je namenjen: savremenom, „običnom“, verujemo i obrazovanom čitaocu.
Srbi su uvek u „vreme nesigurno“, kako nazva svoju dobru antologiju Zoran Gluščević, imali i glasonoše koji znadoše i da čuju, ali i iskažu reč naroda. Saša Mićković im se ovom knjigom odlučno pridruži! Nek mu je blagodarna.
Izvod iz recenzije
Dr Miodrag D. Ignjatović Beograd
BIOGRAFIJA
Saša Mićković je rođen 23. 07. 1980. godine u Austriji, Špital.
Knjiga poezije JASTREB U OLUJI je njegov književni prvenac.
U pripremi je naredna zbirka soneta, BOŽANSKA SRBIJA.
Saradnik je časopisa koji objavljuju poeziju, i zastupljen je u više zbornika.
SAJT: http://sasamickovicpoezija.creativist.me/
POSETITE I ELEKTRONSKU KNJIGU:
http://sasamickovicpoezija.creativist.me/e-knjiga-jastreb-u-oluji–pageid1
A EVO I NEKOLIKO VIDEOPESAMA:
http://www.youtube.com/watch?v=loi62kAgb2s&feature=plcp
Filed under: AKTUELNO, POEZIJA LJUBAVI I NADAHNUĆA, Srpske Novine, Srpstvo, Vesti | Leave a comment »