VAĐENjE i prodaja ljudskih organa najstrašnije su stvari koje su događale u sukobima na Balkanu. Istražujući nastanak tzv. države Kosovo, došao sam do ovog zaključka, a u svemu su mi pomogli bivši vojnici iz moje zemlje koji su bili na KiM tokom rata 1999. i znaju genezu rađanja Tačijeve države. Tako je nastao roman „Fastbol“ („Munjeviti udar“) koji nisu pisali pobednici.

 

Govori ovako Knut Bra, pisac iz Norveške čija dela se s posebnom pažnjom duže od decenije „skeniraju“ širom Skandinavije. Ovaj autor, za čije špijunsko-političke trilere kažu da je u njima ogroman procenat istine, uskoro stiže u Beograd. U ekskluzivnom razgovoru za „Novosti“ objašnjava da je njegov roman, naravno, fikcija ali i da zločinci sa Kosmeta imaju imena. Govori da je radeći na ovom romanu, zapravo krenuo od tvrdnji bivše glavne tužiteljke Tribunala u Hagu Karle del Ponte da su Albanci srpske zatvorenike, njih oko 300, prebacili u Albaniju i tamo im vadili organe, da bi ti ljudi potom „nestali“.

* „Fastbol“ je knjiga u kojoj se tačno zna ko su negativni junaci?

– Hašim Tači, Ramuš Haradinaj, Agim Čeku, Vilijem Voker… samo su deo kulisa za radnju u kojoj fiktivni junak Ramuš Vukovar Bakaj rukovodi mrežom najstrašnijih kriminalaca koji prodaju devojke radi trgovine organima. Kada se knjiga pojavila, velikih reakcija u EU nije bilo i očigledno je da Zapad misli da je investiranje u rat na Balkanu dalo rezultate i da je zato Evropa odlučila da žmuri za počinjene zločine na Kosovu. U srpskoj pokrajini su zločine činili svi umešani u sukob… i Tači i Haradinaj i Voker. Norveški ministar spoljnih poslova Knut Volebek preko OEBS je 1999. postao šef Vilijamu Vokeru na KiM i odmah posle preuzimanja te funkcije krenulo je norveško investiranje u Kosovo.

*Prilikom pisanja o Kosovu krenuli ste od Norveške?

– Krenuo sam od novca iz našeg budžeta. Za kratko vreme 1999. potrošili smo 180 miliona evra na KiM, a tamo smo imali minorne snage. Na godinu dana ratovanja u Avganistanu, koje je bilo sveobuhvatnije, potrošili smo oko 84 miliona. Za 20 godina ratovanja u Libanu dali smo 484 miliona. Verujem da su pare za Kosovo otišle na jačanje OVK. Zbog ovih svojih tekstova saslušavale su me norveške obaveštajne službe, mada sam objavio samo javni podatak.

DIPLOMATA STRADAO ZBOG ISTINE * IMALI ste problema zbog knjige „Orderud“?
– Kada sam pisao o poznatom slučaju sumnjive smrti od raka norveškog diplomate (obaveštajca) Pera Pusta i njegove supruge Ane sa još dva člana porodice, koji su stradali 15 dana nakon smrti glave porodice, ukazivao sam na njegovu službu 1999. u Beogradu i protivljenje da se naoružava OVK. Imam pouzdane informacije da su oni bili žrtve jer su se protivili naoružavanju OVK novcem norveških poreskih obveznika. Ova ubistva nikada nisu razjašnjena.

* Usledilo je interesovanje za slučaj „Račak“?

– O insceniranim događajima u Račku pišem i u ovoj knjizi.Informacije sam dobio pre svega od ljudi koji su bili na licu mesta i koji, naravno, žele anonimnost. Uostalom, o Račku kao režiranom zločinu da se krene u NATO bombardovanje detaljno su pisali i „Figaro“ i „Špigl“. U nemačkom listu je dokumentovano da je, recimo, francuska obaveštajna služba pratila radio-saobraćaj tokom bitke između Srba i OVK u Račku i da postoje čvrsti dokazi koji kompromituju OVK verziju događaja u Račku. To važi za gotovo sve događaje na Kosovu.

* Vilijama Vokera označavate kao čoveka koji je „kumovao“ mnogim događajima na KiM. Da li su reagovali Amerikanci?

– Ne. On je, kao što znate, dobio visoka priznanja za svoje neutralno službovanje u Verifikacionoj komisiji za Kosovo, kako od Albanije, tako i od Kosova.

* Pišući roman imali ste veliko poverenje u Del Ponteovu jer vaš junak njoj daje dokaze o zločinima Albanaca…

– To što niko sem Srba u Hagu nije osuđen, ili je to mali broj drugih, teško je objasniti. Konkretno, u kosovskom slučaju svedoci zločina nad Srbima su uplašeni, a mnogi su nestali. Jedan moj izvor mi je opisao poseban slučaj o svedoku koji je bio spreman da govori o albanskim zločinima u Hagu i zbog toga morao da živi sa promenjenim identitetom.Njegovu tadašnju adresu je odao norveški službenik i svedok je ubijen. Ova priča traži celu knjigu i nažalost, priča nije usamljena.

* Stiče se utisak da su vaši romani idealni za ekranizaciju.

– Ima interesovanja i za film. Tiraž mojih knjiga varira, ali tokom godina se stvorila stalna publika od više hiljada čitalaca. Ono što je dobro sa mojim knjigama je to da njima ne ističe rok aktuelnosti. Prodaju se isto, iz godine u godinu. Dolazim u Beograd 14. aprila kada će „Munjeviti udar“ biti predstavljen i na srpskom.

Tači, Kušner, Džekson, Čeku i Klark 1999.

KARADžIĆ ME ZVAO ZA SVEDOKA

* U Knjizi „Endgejm“ pisali ste o ulozi Norvežana u doturanju oružja muslimanima iz Srebrenice sa Tuzlanskog aerodroma?

– Iznenadio sam se kada me je 2009. pozvao Karadžićev advokat Piter Robinson da svedočim pred sudom o onome što su meni ispričali norveški vojnici stacionirani u Tuzli. Ja sam odbranu Karadžića usmerio na norveški državni i vojni vrh i oni su mu dali ta dokumenta za odbranu.