Objavljeno u jul 20, 2008 od strane dijaspora | Uredi
CITATI IZ POVERLJIVIH RAZGOVORA SA HITLEROM
Pri poseti jednom antikvarijatu knjiga, naišao sam na jednu, skromne izrade požutelih stranica, knjigu štampane 1940 godine u New Yorku na srpskohrvatskom jeziku. Naići u nemačloj antikvarnici na knjigu pisanu srpskohrvatskom jeziku privuklo je moju pažnju.
Posebno me je iznenadio naslov”Poverljivi razgovori sa Hitlerom”. To što sam kasnije pročitao u toj knjigi bilo je za ne poverovati. Sličnost opisanih Hitlerovih metoda za podcinjavanje sveta i metoda kojim su se služili kreatori svetske politike pri realizaciji planirane globalizacije bili su u toj meri identični da prosto nije bilo za verovati. Posebno podvlačim da se radi o metodama nametanja autoriteta sile jednom rečju za podčinjavanje sveta hijerarhiji sile a ne o istovetnosti krajnjeg cilja.
Citate o kojima će biti reči pisani su i štampani prije izbijanja drugog svetskog rata i u toliko verodostojni jer niko nije bio toliko vidoviti prorok da bi u napred znao šta će Hitler kasnije činiti. Jedino onaj ko je te citate, planove i metode, za realizaciju tih planova, iz Hitlerovih usta čuo mogo je unapred opisati na koji način će Hitler svoje ciljeve ostvarivatiti i da će se baš tih metoda dosledno pridržavati za podvrgavanje svog naroda a zatim Evrope i sveta. Taj plan je već u to vreme bio sastavni deo unapred pripremljenog plana kasnije Hitlerove politike sa ciljem zauzimanja tudjih teritorija.
Autor H. Rauschning je bio u to vreme jedna od vodećih ličnosti odgovornih za Dancig koja je, po njegovim rečima, često prisustvovao Hitlerovim poverljivim razgovorima, koje je, bežeći od Hitlerovih suludih namera, u migraciji već 1938 god objavio. Primerak knjige iz koje ću citirati objavljen je 1940 god. u New York-u na srpskohrvatskom jeziku. Metode i citati koji su napisani te davne 1940 odnosno 38 god. bili su sprovedjeni u činjenice, pod komandom Hitlera, u drugom svetskom ratu i odigrale su odlučujuću ulogu za podčinjavanje Evrope i sveta.
To što čini ovu knjigu danas aktuelnom je to da su te metode koje je Hitler primenio za podvrgavanje sveta, identične metodama današnje globalizacije.
Na jednom mestu, u toj knjizi, govori Hitler da će neopažno stvoriti novo oružje ali ne u smislu aviona i tenkova već u vodjenju psihološkog rata u smislu podgrizanja i rušenju vlada drugih država iznutra. Vlade moraju da se do te mere oslabe da bi ulazak nemačke armije bio samo završni čin bez prolica krvi. U tu svrhu bi se moralno i materijalno podpomagale nemačke manjine u državama širom sveta a gde nema nemačkih manjina tamo bi se umesto njih podpomagale manje opozicionih grupa kako bi slabile svoju vladu.
Kako tada, pred drugi svetski rat, tako i sada prilikom sprovodjena globalizacie novijeg vremena koristile su se te metode što je veoma dobro vidljivo na primeru unutrašnjeg slabljenja Jugoslavije kako tada tako i danas a vidi se da se nastavlja sa istim metodama da bi se oslabila i Srbija poput Jugoslavije kako bi NATO trupe umarširale bez prolića krvi svojih vojnik a ne uzimajući pri tome u obzir koliko će se proliti krvi drugih u isprovociranim gradjanskim ratovima.
Istorijski je zabeleženo da je Genšer u poseti Titu prvi put primenio politiku ucene i ako to sasvim diskretno moglo se naslutiti šta će kasnije doći. Tada je Genšer predlagao Titu da se olakša mogućnost privatnom sektoru kako bi se na lakši način mogle osnovati privatne uslužne firme, ugostiteljstva, poslasičarnice itd. i na taj način po Beogradu zaposlio nekoliko hiljada povratnika gastarbajtera. Ukoliko to ne učini morat će računati sa većim problemima kad mu se vrate milioni gastarbajtera iz Nemačke, EU a i ostalog dela sveta. Ta neka vrste ucene bila je sigurno konstruktivnog karaktera ali kasnije mešanje istog tog Genšera u Hrvatsku tajnu službu, eksport oružja Nemačke za Hrvatsku i pored toga što nemački ustav striktno zabranjuje izvoz oružja u krizna područja ili područja zahvaćena ratom. Nemačka je izvozila oružje koje je donela Istočna Nemačka u miraz i to u krizna područja Jugoslavenskih republika, to sigurno nije bio dobronameran gest mešanja u unutrašnje poslove i onako oslabljene Jugoslavije koji bi služio za jačanje i stabilnost Jugoslavije kako se to celo vreme tvrdilo odnosno opravdavalo to mešanje u unutrašnje poslove suverene države. Prećutkivanje progroma u Zadru, počinjenog od dobro organizovanih fašistickih grupa, u lokalnim i svetskim medijima( Verodostojno opisano u knjizi Gosp. Kopprunera-nemca kao slučajnog prolaznika) gde su spaljene sve srpske trgovine, sigurno nije bio doprinost stabilizaciji Jugoslaviji. I to i te kako paše u tu šemu Hitlerovih metoda a nagradjivanje religioznih i nacionalnih fanatika sa državom kojoj su stojali na čelu da bi samo još više pooštrili situaciju u Jugoslaviji dokazuje da se metode globalizacije i metode Hitlera ne razlikuju. Otimanje prvo Slovenije obrazložujući da je etnički 98% homogena pa da to za Hrvatsku neće važiti a pogotovo da nemože važiti za Bosnu i Hercegovinu da bi na kraju prekršili reč. Za Kosovo se pri tim manevrima tvrdilo da pripada Srbiji i da će posle Bosne biti kraj secesija da bi, kad se ustanovilo da unutrašnje snage takozvanih albanaca nisu u stanju iz sobstvene snage da od Srbije odcepe Kosovo posegnuli su, kao nekad i Hitlrt, gde se nije moglo unutrašnjim razdorom, da se bombardovanjem dodje do svog cilja nazivajući nedužne zrtve kolateralnom štetom. A kad ni to bombardovanje nije pomoglo i kad je pretila opšta blamaža zbog nadmenog šepurenja Amerike i NATO da će za tri dana bombardovanja baciti Srbiju na kolena pa pošto se to nije desilo i posle 78 dana, onda su brže bolje podpisali rezoluciju 1244 koja garantuje da je Kosovo sastavni deo Srbije da bi sada i tu rezoluciju prekršili i priznali Kosovo za suverenu državu. Ko veruje da će se pri tome stati taj je po mome ili naivan ili je petokolonaš.
To navedeno je samo jedna skica koja se podudara sa Hitlerovim metodama opisanih u poverljivim razgovorima sa Hitlerom. Neverovatno ali ipak istinito, NATO ne samo da je kumovao novoj državi već je amenovao državu koju je prvi put na toj srpskoj teritoriji stvorio Hitler stom razlikom da je Kosovsku Mitrovicu stavio pod svoju komandu radi rudnika olova koje mu je bilo u svrhe naoružanja i drugih vojnih potreba potrebno. Pogrešno je uporedjivati globalizaciju sa Hitlerovim krajnjim rezultatima njegove politike koji su završili u zločinu ne vidjenh razmera ne pamćenog od kad postoji čovečanstvo ali metode namećanja autoriteta i sile jačega su mnogostruko identične. Trgovina ljudskih organa, Kako to piše Karla Del Ponte u svojoj knjizi ukazuje kuda i do kavog zločina vodi primena politike nasilja i Hitlerovih metoda. To je još jdna faseta globalizacije uz pomoc NATO pohoda primenom Hitlerove metode koja se mora rasvetliti kako bi svet mogao disati.
Iz dosadašnjih indicija može se zaključiti da globalizacija nije ništa drugo do druga reč za sprovodjenje kolonijalne politike udruženim snagama bivših kolonijalnih gospodara pod zastavom NATO kako bi povratili zajedničkim snagama sve ono što su pojedinačno, u predhodnom stoleću, izgubili. Inače kako objasniti toliku podudarnost Hitlerovih metoda opisanih u poverljivim razgovorima 1938 odnosno 1940 koje je kasnije primenio da podvrgne Evropu i svet.
Primena fašističkih metoda u procesu globalizacije ukazuje, verodostojno, na prisustvo prikrivenih fašista u samom vrhu kreatora svetske politike. – Autor Dušan Nonković
Posmatrajući doktrinu po kojoj je sprovodjena globalizacija može se verodostojno zaključiti da se radi o istoj doktrini koju je primenjivao Adolf Hitler. Izričito podvlačim da ja tu ne uporedjujem krajnji rezultat Hitlerove doktrine kojeg je”krunisao” koncentracionim logorima i njegovom bolesnom histerijom. Ja tu doktrinu sprovodjenja globalizacije ne uporedjujem sa bilo kakvim klišejem već sa Hitlerovim planom opisanim u knjigi “Moji poverljivi razgovori” odnosno “Razgovori sa Hitlerom” autora Hermann Rauschning, štanpane na srpskohrvatskom jeziku davne 1940 godine u New-York-u, izdavač”Europa”. U toj knjigi su opisani poverljivi razgovori sa Hitlerom a kasnije je služila kao dokument u Nürnberg-skim procesu. (za mladje koji eventalno ne znaju, to je bio sudski proces za sudjenje nacistima za zločine u drugom svetskom ratu) Neki nemački izvori tvrde da Rauschning nije toliko puta razgovarao sa Hitlerom i da ti razgovori ne odgovaraju istini ali ta u toj knjigi opisana Hitlerova doktrina je bila sprovodjena u delo kako je to autor već prvi put opisao u svojoj knjigi prvi put štampane 1938 god. To opet dozvoljava samo dva zaključka. Jedan mogući zaključak je da je Hitler vodio rat pod režijom Amerike što je manje verovatno a druga mogućnost je da je radio po svojoj doktrini što je apsolutno ubedljivo jer se poklapa sa kasnijim dogadjajima u borbi pokoravanja Evrope i sveta.
Da bi svako mogao sebi stvoriti predstavu citiram iz orginala te knjige pisane 1940, stranica 32.
Doslovno citiram; Izlažući svoje ludjačke planove, Hitler je pomišljao na novo oružje koje će on neopazice izgraditi. Ja tu ne mislim na nekakve nove avione ili tenkove, nego na psihološko oružje, na koje je Hitler pomišljao već god.1932. On je rekao da se svaku državu može iznutra razoriti sa razornom propagandom. Svagde ima raznih grupa, koje žele igrati političku ulogu. Najbolje revolucionarno oružje, da se neprijatelja udari iznutra,sastoji se u tome, da se iskoristi bolesna ambicija, koji žele doći na jasla. A osim toga ima i trgovaca koji žele zaslužiti. Ne postoji takav patroitizam, koji bi odoleo svim napastima. A najzad radi se o tome, kako se neka stvar frizira. Nije zaista nikakva vještina, da se za ovakva poduzeća pronadju patriotske parole, a isto tako i ljude, koji će sa ovim parolama prikriti svoju vlastitu nečistu savjest. Sve je konačno stvar novca i sposobne organizacije.
Dodatna citiranja će biti po potrebi objavljivana.
Preuzimanje ovog članka podleže autorskom pravu. Dalje širenje i preštampavanje je dozvoljeno uz predhono informisanje autora Dušana Nonkovića urednika Glasa Dijaspore
https://dijaspora.wordpress.com/
Dušan Nonković
Filed under: AKTUELNO, Literatura, Srpske Novine, Srpstvo, Vesti | 2 Comments »