Част ми је да препоручим изузетно књижевно дело, роман ауторке Нине Кирков.
Уредник књиге књижевница Гордана Павловић.
Рецензент романа Љубиша Павловић
Прича почиње под Османлијском окупацијом у Грделичкој клисури, Царичиној долини у атару села Гариња када се зауставио један турски караван са отетом децом да се одмори , напоје коње и наставе пут. Караван бива нападнут од стране мештана, војници убијени а децу узимају околни мештани и усвајају их……Es ist eine Ehre, eine extrem erfolgreiche Arbeit zu schaffen, ein Roman von Autorin Nina wieder.
Herausgeber des Buches Schriftsteller Gordana Pavlovic.
Reviewer des Romans ljubisa Pavlovic
Die Geschichte beginnt unter der Besatzung der Besatzung in der grdeličkoǰ-Schlucht, Kaiserin Valley im Kamae Dorf von garina, als ein türkischer Wohnwagen mit Kindern zum ausruhen angehalten wurde, Pferde mitnehmen und die Straße fortsetzen. Der Wohnwagen wird von den Einheimischen angegriffen, Soldaten getötet und die Kinder nehmen die umliegenden Einheimischen und adoptieren sie…… ·

RECENZIJA
BOŽJE DETE- snaga, istrajnost, poštenje Sa godinama čovek počinje sve češće da se pita: ”Ko smo, odakle smo, odakle potiču moji geni?” Doći do istine i pravog odgovora dugačak je i mukotrpan put, koji je autorka knjige “Božje dete” uspela da pređe. Već od prvih rečenica uvideo sam značaj i vrednost štiva. Kroz priču o srpskoj porodici, ljubav između Dace i Mike, rađanje i odrastanje njihove dece, proteže se celo jedno prelepo tkanje o istoriji, dešavanjima u Grdeličkoj klisuri. U vreme kada je carigradski drum bio žila kucavica Osmanlijskog carstva, trgovački karavani, kolone okupacijske vojske defilovale su tim drumom. Najbolnije što je zadesilo moj narod su deca koja su otimana od roditelja i odvođena u Tursku da ih obuče i postanu avangarda turske vojske-janjičari. Iz rečenica, pripovedanih na jednostavan i pitak način, saznajemo kako je nastala Caričina dolina u kojoj se jednom prlikom zaustavio turski karavan sa otetom decom kako bi se odmorili, napojili konje i nastavil put. Meštani, ogorčeni i besni, napadaju ih i uspevaju da oslobode decu, koju razmeštaju po selima i usvajaju. Zbog ubijenih vojnika Sulatan naređuje osvetu i spaljuje celo selo, od kojeg ostaje samo GAR. Narod tog kraja nazva ga Garinje i tako je i dan danas. Kako je vreme odmicalo i sa sobom donosilo nove vojske tako i moćna Austrougarska monarhija uvide značaj moravske doline kao putni pravac koji povezuje dve carevine. Poče izgradnja pruge duž Grdeličke klisure, koja sa sobom donese nove ljude, karaktere, navike, ljubavi, a samim tim i promene genetskog koda. Kroz priču o ljubavi između žandarma Mike i lokalne devojčice Dace, devojke koja dolazi iz prave domaćinske porodice, vaspitavane za tuđu kuću, koja će biti stub svog ognjišta, rađati decu, vaspitavati ih i čekati supruga, radovati se njegovom dolasku i obasipati ga ljubavlju i poštovanjem, vidi se koliki značaj su imale moralne vrednosti. Čast, odanost i poštenje bili su na vrhu lestvice, bez obzira na sva životna iskušenja, poput Dacinog dugogodišnjeg čekanja da se uda, kasnije i siromaštva, nemaštine, strepnje, bolesti i bede, koje su dolazile sa ratovima. Kroz opis lika Dace, njene prefinjenosti i dostojanstva, saznajemo da je ona kćerka Teodora, nesuđenog janjičara, otetog od Turaka. O poreklu te dece nije se znalo, ali je neosporna činjenica da su imali aristokratske manire i prefinjen ukus. Porodica preživljava Prvi i Drugi svetski rat, rađaju se deca, ali se grčevito čuva identitet, obraz i poštenje, što nije bilo nimalo lako, pogotovo sa dolaskom komunizma. Snaga, sloga i jedinstvo porodice najviše se vidi u pripovedanju o maloj Božici, koju zbog neobičnog događaja nazivaju Božjim detetom. Naučena na predanost i istrajnost, a vođeni primerom svoga oca Mike, deca stojički podnose nedaće, odrastaju i kreću put Beograda, Slovenije, Makedonije na školovanje. Generacije koje su stasale u vreme Titove Jugoslavije sebi su postavljale pitanje:” Šta sam ja uradio za Otadžbinu? Da li je ovo malo i da li mogu još više?” I mogli su mnogo više! Dali su svoj maksimum kako kroz rad, tako i školovanje, jer su znali da Otadžbini trebaju veliki obrazovani stručnjaci. Danas, nažalost, sve više mladih ljudi postavljaju sebi pitanje:”Šta je država uradila za mene?” i napuštaju svoju Otadžbinu, olako prihvatajući sve ono što druge kulture nose, a svoje potiskuju. Zato je ova knjiga posebno važna za njih. Ova porodična storija, naizgled je slična mnogima koju su rođeni i odrastali sredinom dvadesetog veka, ali opet samo svoja, posebna i jedinstvena. Neki će se prepoznati, neki iznenaditi, ali u jedno sam siguran da odakle god da je došao onaj nesuđeni janjičar u Grdeličku klisuru nosio je u sebi dobar genetski kod. I onaj drugi koga je put osvete odveo sve do Makedonije nosio je u sebi veru, snagu, istrajnost, hrabrost, poštenje sve što odlikuje prave, čestite ljude. Zajedno, ukrštanjem, napravili su još bolji gen. Siguran sam da će se još čuti i pisati o Ce.Ki.Ni-ma. Čitajte i izvlačite najbolje iz njih, jer imaju mnogo toga da nam daju. Još uvek pod snažnim utiskom pročitanog, knjigu “Božje dete”, Nine Kirkov, preporučujem od srca!
Ljubiša Pavlović
Filed under: AKTUELNO | Leave a comment »