Tekst bošnjačkog akademika uzdrmao Bosnu: Srbi i Hrvati ne žele da žive u muslimaniji koja se tajno pravi…

http://cicelicka.xyz/tekst-bosnjackog-akademika-uzdrmao-bosnu-srbi-i-hrvati-ne-zele-da-zive-u-muslimaniji-koja-se-tajno-pravi/

Tekst bošnjačkog akademika uzdrmao Bosnu: Srbi i Hrvati ne žele da žive u muslimaniji koja se tajno pravi…

To što Arapi sve više kupuju nekretnine u BiH realno bi mogao biti dodatni i “konačni” argument predsjedniku RS Miloradu Dodiku za seceniozam, a imat će ga, kaže, i…

cicelicka.xyz

(RECEPT) Šešelj OTKRIO ŠTA JE ZAISTA KORISTIO kao lijek za karcinom jetre i debelog crijeva

http://oazaznanja.com/zdravlje/recept-seselj-otkrio-sta-je-zaista-koristio-kao-lijek-za-karcinom-jetre-debelog-crijeva/

by OazaZnanja

Related Post

• Zbog čega je svinjska mast zdrava?
• Kada pročitate koliko je zdrav ovaj mali plod, odmah ćete je zasaditi
• NEVJEROVATNO OTKRIĆE: Ovaj vitamin liječi UPALU PLUĆA za samo 3 sata!
• Jednostavni oblog Molahova koji preko noći izvlači bol iz zglobova
• Izvrsna za jetru, stres, umor, tlak, liniju, štitnu žlijezdu… A kada ste je zadnji put pili?

Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj u intervjuu za “Lični stav” koji se emituje na Jutjubu objasnio je kako je pobedio kancer i svima otkrtio recept za “čarobni napitak” koji je njega, kako tvrdi preporodio!Dok je lider radikala bio u Hagu u Srbiju su iz dana u dan stizale informacije o njegovom stanju i da se Šešelj bori za život, a one su išle do te mere u kojima se tvrdi da su mu i “dani bili odbrojani”.

Šešelj za Lični stav otkriva kako se izborio sa ovom opakom boljkom koja ima veoma visok stepen smrtnosti i kako je uz pomoć alternativne medicine uspeo da sačuva život.

– Ja zamalo nisam umro zbog srčanih problema i sad imam ugrađen defibrilator sa pejsmejkerom. Sad mi je srce sanirano. Daću vam potpunu informaciju. Imao sam rak debelog creva koji je operisan. Nastupile su metastaze, probijen je zid creva i krenule su metastaze na jetri, izvadili su mi 20 limftnih čvorova od toga 4 ili 5 nisu bili zahvaćeni metastazom.

– Što se jetre tiče ja sam odbio da primim hemioterapiju u Hagu. Primio sam je jednom i onda umesto da idem na sunce posle nje i da se družim sa ostalima da popravim raspoloženje. U Hagu su me zatvorili u neki bunker i držali izolovanog celu nedelju, zbog toga sam odbio da idem na nove hemioterapije. Pošto sam to odbio lekari su procenili da će se metastaze na jetri ubrzo razvijati i da ću do jula umreti. To je možda bio jedan od razloga zašto su me izbacili iz Haga. Ja sam ovde pristupio lečenju kako konvencionalnom tako i alternativnom, a šta je više doprinelo to ne mogu da vam kažem. Poslednji put kada sam bio na pregledu ustanovljeno mi je da se metastaze nisu povećavale, jedna je 5 milimetara, a druga 9 – rekao je Šešelj.

Lider radikala otkrio je kojim se alternativnim vidovima lečenja podvrgnuo:

– Primenio sam više vidova alternativnog lečenja. Nisam koristio ulje od kanabisa, mada sam bio sklon i da to probam. Ali po savetu mog lekara Milovana Bojića to nisam uradio. Nisam protiv toga, čak sam se i javno zalagao da se to dozvoli kao metod lečenja. Svako jutro i još uvek uzimam 3 – 4 gutljaja soka od sibirske aronije. Svako jutro pijem 2 dl soka cvekle, šargarepe, peršuna, celera i jabuke. Onda sam uzimao sušene semenke kajsije, pa sam uzimao vitamin B17, to je cijanid ili je zasnovano na cijanidu u količinama nedovoljnim da ubiju čoveka, a on mnogo lakše ubija bolesne ćelije zahvaćene karcinomom u organizmu. Taj vitamin uzimam npr 100 dana, pa pauza i opet ponovim.

Izvor: narodnamedicina.info / Preuzeto sa: alternativaljekovitogbilja

ZAPAD KOPIRAMO U SVEMU ŠTO JE NAJGORE

NATO-SAVEZ VIŠE NE POSTOJI!

NATO VIŠE NE POSTOJI!

Advertisement

Nema glavnih velesila kao jamac miru, Rusije, Kine,Turske, odlaze ili se žele izvući i ostale članice koje su shvatile tko je NATO: Mađarska, Poljska, Češka, Grčka. Norveška, Island. Njemačka, Francuska, Belgija se raspadaju i mete su terorističkih organizacija infiltriranih preko izbjeglica, a financiranih od Amerikanaca, Engleza i Izraela. Sutra to čeka i ostale članice jer rat i terorizam hrani NATO.

Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, naziva se još i Sjevernoatlantski savez, poznatiji po kratici NATO (od engleskog naziva North Atlantic Treaty Organisation,), međunarodna je organizacija vojno-političke prirode, osnovana 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora (Washingtonski ugovor).

Osnova Sjevernoatlantskog saveza Ugovor je država članica, koji je po svojoj prirodi međunarodni ugovor. Ugovor priznaje i podržava njihova pojedinačna prava, kao i njihove međunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda. Obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničke obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti s Ugovorom. Političko središte Organizacije i trajno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća je u Bruxellesu.

Ključna odredba u Sjevernoatlantskom ugovoru glasi: ‘Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih.’ Licemjeri, jedino oni napadaju i otvaraju ratna žarišta na cijelom svijetu pa se pitamo tko su te članice koje ih podržavaju, a nažalost podržava ih i Hrvatska.

Tko je danas NATO?

SAD, Belgija, Kanada, Francuska, Engleska, Island, Luxemburg, Turska, Grčka, Njemačka, Češka, Poljska, Mađarska, Bugarska, Estonija, Latvija, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Albanija.

Nema glavnih velesila kao jamac miru, Rusije, Kine, Turske, odlaze ili se žele izvući i ostale članice koje su shvatile tko je NATO: Mađarska, Poljska, Češka, Grčka. Norveška, Island.

Njemačka, Francuska, Belgija se raspadaju i mete su terorističkih organizacija infiltriranih preko izbjeglica, a financiranih od Amerikanaca, Engleza i Izraela. Sutra to čeka i ostale članice jer rat i terorizam hrani NATO. tKO zaprašuje zemlje i stanovništvo Chemtrailsom? NATO! Tko ugrađuje Haarpove i mijenja klimu kako bi sadio GMO? NATO! Tko ekonomski uništava zemlje lihvareći ih? NATO! Naravno i domaće sluge! Ali postojimo mi, narod, većina, a narod nitko nije uništio. Najprije rješimo NATO-sluge-domaće izdajice, HDZ, SDP i njihove satelite pa će s njima nestati i NATO. To moramo učiniti na ovim zborima!

Tko se još danas pridružuje NATO-u? Ostale balkanske zemljice u kojima su na vlasti Vučići i slični, zemljice od par milijuna ili stotina tisuća stanovnika: BiH, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo…

A što kažu NATO vojnici?

Advertisement

‘Mi smo budale koje ratuju nad svojom braćom po oružju zbog bilijuna dolara profita za nekoliko milijunaša koji sjede na vrhu. Mi nećemo šutjeti, mi nećemo biti poslušni, mi nećemo dozvoliti našoj vladi da uništi naše čovječanstvo! Mora nam biti jasno rat u Afganistanu, baš kao i rat u Iraku, Siriji, nije se desio zbog gradnje demokracije, nije zbog naše sigurnosti od terorista.

On je zbog kontrole nafte i prirodnih resursa plina, zbog bilijuna dolara profita, za nekoliko milijunaša koji sjede na vrhu! Planine prekrivene maglom postaju novi dom za sve nas koji su uzeli oružje. No, njihov pravi dom su ravnice i uvijek će biti. Jednog dana vratiti ćemo se svojim dolinama i farmama i nikada više im neće pasti želja da budu braća po oružju.

Kada bogataši žele pokrenuti rat oni koriste ljude koji si ne mogu priuštiti fakultet, koji ne mogu naći posao, koji nemaju gdje živjeti, koji ne mogu skrbiti o svojoj djeci. To je ono što oni koriste!! I zato jasno poručimo : svatko u vojsci ima pravo odbiti boriti se! Kroz polja uništenja krštenih vatrom vojnici su sve više svjedoci patnjama mnogih dok se bitke rasplamsavaju.

Cijela generacija djece, mladih ljudi, studenata biti će psihološki traumatizirana do kraja svoga života zbog šokova i zbog klanja koje se nisu trebala dogoditi nad njima! Postoji toliko mnogo različitih svjetova i milijun različitih sunaca, ali mi imamo samo jedan svijet dok živimo u različitima.

Dok oni koriste strah, silu i nasilje kao oružje represije, mi moramo iskoristiti mogućnost da se odupremo civilizirano, dok još možemo! Danas svi znaju, iako mnogi neće da priznaju, da najveći neprijatelji Ustava nisu pronađeni u pijesku nekih dalekih zemalja nego su oni upravo ovdje, kod kuće, u našoj vladi, u svim vladama koji šalju svoju djecu u rat!

Danas je sunce otišlo u pakao i mjesec jaše visoko. Svaki čovjek mora umrijeti. No, zapisano je u zvijezdama i na svakoj liniji našeg dlana. Mi smo budale koje ratuju nad svojom braćom po oružju zbog bilijuna dolara profita za nekoliko milijunaša koji sjede na vrhu.

Mi ne smijemo više šutjeti, mi ne smijemo više biti poslušni, mi ne smijemo više dozvoliti našoj vladi da uništi naše čovječanstvo. NATO više ne postoji, postoji samo na papiru i njim upravljaju vojni i politički psihopati – iluminati. Vojnici još uvijek imaju pravo, kao što je i njihova dužnost odbiti izvršavati ilegalne naredbe.

Odbijte naredbe i zaustavite ovaj prokleti rat!

‘Deer Streets’ ‘Braća po oružju’ ( kliknite na mali zupčanik, zatim na titlovi i imate prijevod)

https://www.facebook.com/plugins/video.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FGlobalMediaInfo%2Fvideos%2F531080530387480%2F&show_text=0&width=560

Advertisement

INTERVJU: Milijana Baletić – Srpski narod je potpuno okupiran i ponižen 5. oktobra! (VIDEO 25.09.2016)

SOCIJALIZAM JE UNIŠTILA SOBSTVENA IDEOLOGIJA NE PRIHVAĆENA OD NARODA, KAPITALIZAM ČEKA ISTA SUDBINA IZ ISTOG RAZLOGA!

Biporalni svet dve ideologije, na jednoj strani ideologija kapitala zasnovana na materijalnim idealima i na drugoj strani svet socijalizma zasnovanog na socijalnim idealima društvenog uredjenja ravnopravnih kako znamo vše ne postoji u tom smislu odnosno toj i takvoj konstalaciji.

Taj bipolarni svet dveju po suštini sasvim suprotnih ideologija se završio, kako znamo, podpunim krahom socijalističkih zemalja kojih je privredno uredjenje bilo zasnovano na idealima neke vrste socijalne i moralne ravnopravnosti. Taj sistem je silovito napredovao u tim zemljama gde je bilo veliko siromaštvo i veliki nedostatak osnovnih namirnica za život. Većina je bila gladna i po tom pitanju su bili jednaki i isto toliko solidarni. Sve se zasnivalo na unapredjivanju svesti po principu solidarnosti i ravnopravnosti. Tek sa punim stomakom se mogao čovek osećati i dostojnim čovekom. Sistemi i države zasnovane na sili jačega na čijem vrhu je stajao neki suveren ili visočanstvo ili neprekosnoveni feudalac i ko zna ko sve od sile i vlasti nije mogao nahraniti rastući broj stanovništva a još manje udovoljiti osnovnim potrebama stanovništva. Što je više siromaštvo raslo raslo je sa njim i ogorčenje i nezadovoljstvo gladnoga sveta. Ta uredjenja zasnovana na sili su počela pod pritiskom masa da pucaju po svim šavovima. U takvoj situaciji se pokazao socijalizam kao idealno rešenje socijalnih problema te se odgovarajuće tome i širio na sve strane sveta. Nastaje Sovjetski savez, Kina postaje crvena pod vodjstvom Mao Ce Tunga, Vjetnam, deo Koreje pa i mnoge druge države medju njima i države Balkana pa i Jugoslavija. Nastaju sistemi sa planskim centralnim krojenjem potreba i privrednog razvoja koji se pokazalo u uslovima dominantnog siromaštva kao opravdano naprednim da bi se  po prevazilaženju siromaštva u osnovnim i najnužnijim potrebama većinskog dela naroda pokazao nepravednim a stim i kontraproduktivnim u jagmi za luksuzom te nastaje ideologija „prava jačega i sposobnijeg“, doba do tada nepojmljivih iluzija, snova ali i jagme za basnoslovnim bogatstvom pojedinaca kao i nekontrolisanim uticajem na svoju okolinu pa i vlast, u kojoj maltene svako sebe smatra potencijalnim i nepobedivim kandidatom u borbi neravnopravnih po pitanju polaznih uslova u kojima su od samoga početka, na samom startu, privilegovani, bogati i jači imali nedostiživu prednost nad siromašnima.

Centralno privredno planiranje je počelo da puca po svim šavovima zbog centralog planiranja u Moskvi gde se centralno planirao i odredjivalo koliko ko mora da poženje na svojim parcelama ili kolhozima i zadrugama. Jugoslavenski seljak je morao dati državi, bez obzira na lične potrebe, propisanu količinu doprinosa izplaniranih u Moskvi ali suše se nisu dale planirati. Suša je naterala Jugoslaviju da istupi iz tog sistema sa obrazloženjem da svako ima pravo na svoj put socijalizma kojeg diktiraju sobstvene mogućnosti na licu mesta sa obrazloženjem da „više puteva vode do Rim“. I tu počinje da se nazire neodrživosti tog centralističkog sistema koji je bio uspešan po suzbijanje gladi ali kontraproduktivan kad su nastajale i individualne luksuzne potrebe da se definišu kao osnovne potrebe koje bi trebalo da budu sastavni deo životnih uslova. Tako dolazi do zloupotrebe političkih položaja da bi se izborilo za izvesne prestižne objekte ili ličnu materijanu korist. Savest na kojoj je predhodni sistem bio gradjen postavljala se sve češće u znak pitanja odnosno opsajd.

Sa druge strane konkurentni sistem ugnjetavačkog kapitalizma je shvatio da mora ustupiti neke socijalne konponente ukoliko želi obstati u konkurenciji socijalističkih dostignuća po humanitarnim pitanjima. Od surovog, divljeg kapitalizma zasnovanog na ugnjetavačkim metodama nastaje kapitalizam sa nekim socijalnim komponentama, mislim na to da Bizmark prvi uvodi dečiji dodatak. Obadva sistema su nastavila svoju utrku za obstanak i prestiž stim što su preuzimali jedni od drugih neke komponente, elemente humanije prirode. Zapad odnosno kapital je postavljao akcente uvažavajući potrebe za osnovnim životnim namirnicama i uslovima života ali držeći ih na niskoj vatri, razini. Siromaštvo masa se na taj način ublažavalo ali i apetiti za luksuznim potrebama pojedinaca i grupa su se koristili za jačanje industrijske proizvodnje. Spoznalo se da je visok životni standard većinskog dela naroda najbolja odbrana svog privrednog sistema dominacije i pravo jačega. Preuzimanjem socijalnih komponenata od socijalističih privrednih sistema ugradjujući ih u svoje kao sastavni deo svog kapitaističog sistema u kom je kapital zasnovan na ideologiji materijalizma, pohlepi jačega, učvrsćavao je svoju privrednu ideologiju a stim i poziciju jačeg i sposobnijeg na ideologiji; socijalnog toliko koliko je nužno a materijalnog koliko je moguće uz sadovoljavanje i najnezasitijih apetita.

Sistem se gradi sve više na budjenju i izazivanju razvoja pohlepe u čoveku. Pod pritiskom pohlepe pojedinaca pa i grupa, legazujući je kao legitimnu potrebu, postaju i mnoge metode asocijalnog, nehumanog pa i nemoralnog tipa legitimnim. Ali sa tim apelom na najniže instinkte ostvarivali su se i rezultati visokog životnog standarda pa i neslućenog luksuza što je kod radničke braće (klase) u socijalističkim zemljama izazivalo ljubomoru i zavist. Moral, za izgradnju društva na humanitarnim osnovama socijalizma, gde savest igra jednu od najbitnijih uloga, opada. Socijalistički čoveka pod realnim činjenicama živio je sve teže uz sve manje luksuza a i u lošijim medicinskim uslugama kao i lošijem kvalitetu osnovnih životnih potreba pa nije ni čudo što gubi poverenje u ispravnost planskog privredjivanja a stim i u sam sistem socijalističke „ravnopravnosti“ nejednakuh. Naravno da je tome bio kriv spor razvoj društva zasnovanog na kompleksnim komunikacijama na ravnopravnim i pravednim osnovama jer se razvila politička elita koja je po svaku cenu, bez obzira na ličnu sposobnost, sedela na ključnim položajima kako državnog uredjenja tako i na činovničkom nivoima i skretnicama relevantnih po razvoj društva. Najsposobnijima se nije u toj meri pružala mogućnost svog razvoja koliko se to pružala u sistemu zasnovanom na ličnim prohtevima i nagradjivanju po zasluzi i sposobnosti. Političkim funkcionerima je bilo relativno udobno pa se nisu u tolikoj meri ni interesovali za probleme ljudi pogotovo ne onih ljudi koji nisu bili na položaju a koji su težili za istim luksuzom onih na položajima. Dok je na zapadu bio cilj postati preduzetnik, postizati visoke zarade kroz konkurentsku sposobnos jer mu to nije donosilo samo visok prihod već i priznanje u društvu, u socijalističkim uredjenjima je bio cilj fotelja nekog funkcionera kako bi se dokopao izvesnih privilegija, vlasti i moći, čast izuzetcima! Socijalistički sistem se pretvorio u sistem prosperiteta onih koji su najglasniji, najsposobniji retoričari, sa ciljem da se postane neki od političkih funkcionera jer mu je to obezbedjivalo kako navodno ugled tako i veća primanja. Posle odstranjivanja siromaštva kroz realizaciju osnovni životnih potreba, postala je potreba za luksuznom robom nekad gladnih pa potom sitih. U odnosu na socijalističku ideologiju sa ciljem zadovoljavanja osnovnih životnih potreba na osnovi ravnopravnosti, predstavljala je kapitalistička ideologija neku vrstu nemoralne devijacije moralnih vrednosti kapističkog načina privredjivanja. Ali to nije smetalo funkcionerima socijalističkih uredjenja da sve češće sebi nabavljali luksuznu robu iz inostranstva od zemalja zasnovanih na kapitalističkom sistemu privredjivanja. Narod je ubrzo uvidio da tu sa moralnim vrednostima nešto ne štima, da se narodu hvali voda da bi funkcioneri pili vino. Socialistička ideologija je počela da puca po svim šavovima. U takvoj situaciji niskih plata a velikih apetita otvorila su se zapadu odnosno kapitalu na široko vrata za kupovinu po najnižim cenama kako prirodne sirovina tako i najumnijih stručnjaka, inovatora koji su istraživali za i u interesu kapitala, koji ih je daleko bolje plaćao nego matica, zemlja u kojoj su stekli svoje obrazovanje i kvalifikacije postajala bi sve manje konkurentna na svetskom tržištu a stim i sve siromašnija. Umesto da stvaraju inovativnu robu za svoju zemlju stvarali su inovativnu robu za svog poslodavca na zapadu. Preostali inovatori u zemlji nisu bili ni tih sposobnosti nit su imali vrhunske uslove a niti vrhunska primanja da bi bili u stanju proizvoditi robu koja bi bila i kvalitetnija i jeftinija a i konkurentnija od robe zapadnih proizvodjača. Na svetskom tržištu se nekonkurenta roba, ne da prodati i tako su nekad socijalističke zemlje propadale padajući sve više u dužničko ropstvo. Do apsolutnog kraha socijalističke ideologije moralo je pod tim uslovima doći. Umjesto bipolarnog sistema nastaje jedan unipolarni koji se pokazao kao superiorniji po svim linijama. Kako privrednim, po kvalitetu životnog standarda tako i po tehničkim dostignućima u industriji, tako i na polju naoružanja. Zapadni svet je postao unipolarnom, najvećom svetskom silom, mašinerijom, na račun moralnih vrednosti.

Dali će to tako ostati je opet druga priča. Svet se ponovo nalazi na prekretnici, na putu bipolarnosti.

Zapadni svet je prešao zenit svoga razvoja i postaje, kao što je to socijalistički svet postao žrtva svog sistema, žrtvom neutoljive gladi za materijalnim bogatstvom, vlastću. Gubljenjem iz vida, osnovne moralne mere pa i savesti razvile su se grupe, familije i pojedinci do neslućenih visina bogatstva, uticaja pa i vlasti koju koriste bez i trunke srama, rekao bih po uzoru na socijalističke funkcionere, za ostvarivanje sobstvenih ličnih ciljeva eliminisanjem slabijega, slepi za socijalnu nepravdu u senci svoje pohlepe obsednuti borbom za prestiž moć i vlast. Masama je čista savest gurnuta u stranu i na njeno mesto je implantirana profit i pohlepa. Iz takve konstalacije ne može izaći ništa drugo do krize svetskih razmera.

Intuitivno mogu reći da su ti najuticajniji krugovi doveli na vlast tamnoputog predsednika za smirenje tamnoputih i nezadovoljnih masa kojem su dali do znanja da bi trebao da se dokaže kao prvi tamnoputi predsednik savremene Amerike sposobnim predsednikom. To po sebi ne bi bilo loše da ta grupa moćnih iz senke ne diktira to što podrazumeva pod uspešnim predsednikom a to je da ispunjava njihova naredjenja u smislu globalizma a stim i novog svetskog poretka, što bi moglo dovesti i do trećeg svetskog rata za kojeg bi se okrivio tamnoputi predsednik i cela tamnoputa rasa kao rasa manje vrednosti. Tako ja to vidim tu stvar. Tako su doveli i Nemačkog kancelara Gerhard Šredera kao socijal demokratu tražući od njega da se pokaže i kao socijaldemokrata kao ozbiljan partner na kojeg se može osloniti i ako dolazi iz levog spektra odnosno socijaldemokratske stranke. Rezultat je bio nelegalno bombardovanje Jugoslavije. Gdegod su se umešali i nametnuli svoju volju nastao je pustoš počev od Jugoslavije, Iraka, Libije, Sirije i sad Ukrajine. I pored svojih katastrofalnih rezultata svog mešanja u unutašnje stvari tih zemalja nastavljaju i dalje da se mešaju svom silom u unutrašnje stvari suverenih država kršeći time i povelju UN sa pokušavanjem da uvuku Rusiju u taj konflikt što bo moglo dovesti ne samo do trećeg svetskog rata već i do svetske apokalipse. Sistem sagradjen na ljudskoj pohlepi ne može ni drugačije završiti. Sa tim sistemom se došlo do nenadmašenih visina pohlepe što će voditi isto tako u pnor bez dna ukoliko se savesni deo moćnika i savesnih ljudi na odlučujućim položajima ne suprostavi odnosno ne otkaže poslužnost ovim psihopatama neograničene moći i bogatstva.

Dušan Nonković-Teodorović

Biporalni svet dve ideologije, na jednoj strani ideologije kapitala zasnovane na materijanim idealima i na drugoj strani svet socijalizma zasnovanog na socijalnim idealima društvenog uredjenja.

Taj bipolarni svet dveju po suštini sasvim suprotnih ideologija se završio podpunim krahom socijalističkih zemalja kojih je privredno uredjenje bilo zasnovano na idealima neke vrste socijalne i moralne ravnopravnosti. Taj sistem je silovito napredovao u tim zemljama gde je bilo veliko siromaštvo i veliki nedostatak osnovnih namirnica za život. Većina je bila gladna i po tom pitanju su bili jednaki i isto toliko solidarni. Sve se zasnivalo na unapredjivanju svesti po principu solidarnosti. Tek sa punim stomakom se mogao čovek osećati i dostojnim čovekom. Sistemi i države zasnovane na sili jačega na čijem vrhu je stajao neki suveren ili visočanstvo ili neprekosnoveni feudalac i ko zna ko sve od sile i vlasti nije mogao nahraniti rastući broj stanovništva a još manje udovoljiti osnovnim potrebama stanovništva. Što je više siromaštvo raslo raslo je sa njim i ogorčenje i nezadovoljstvo gladnoga sveta. Ta uredjenja zasnovana na sili su počela pod pritiskom masa da pucaju po svim šavovima. U takvoj situaciji se pokazao socijalizam kao idealno rešenje socijalnih problema te se odgovarajuće tome i širio na sve strane sveta. Nastaje Sovjetski savez, Kina postaje crvena pod vodjstvom Mao Ce Tungs, Vjetnan, deo koreje pa i mnoge druge države medju njima i države Balkana pa i Jugoslavija. Nastaju sistemi sa planskim centralnim krojenjem potreba i privrednog razvoja koji se pokazalo u uslovima dominantnog siromaštva kao opravdano naprednim da bi se  po prevazilaženju siromaštva u osnovnim i najnužnijim potrebama većinskog dela naroda pokazao nepravednim a stim i kontraproduktivnim u jagmi za luksuzom te nastaje ideologija „prava jačega i sposobnijeg“, doba do tada nepojmljivih iluzija, snova ali i jagme za basnoslovnim bogatstvom pojedinaca kao i nekontrolisanim uticajem na svoju okolinu pa i vlast, u kojoj maltene svako sebe smatra potencijalnim i nepobedivim kandidatom u borbi neravnopravnih po pitanju polaznih uslova u kojima su od samoga početka, na samom startu, privilegovani, bogati i jači imali nedostiživu prednost nad siromašnima.

Centralno privredno planiranje je počelo da puca po svim šavovima zbog centralog planiranja u Moskvi gde se centralno planirao i odredjivalo koliko ko mora da seljak poženje na svojim parcelama ili kolhozi u svojim zadrugama. Jugoslavenski seljak morao državi dati, bez obzira na lične potrebe, propisanu količinu doprinosa izplaniranu u Moskvi ali suše se nisu dale planirati. Suša je naterala Jugoslaviju da istupa iz tog sistema sa obrazloženjem da svako ima pravo na svoj put socijalizma kojeg diktiraju sobstvene mogućnosti na licu mesta sa obrazloženjem da „više puteva vode za Rim“. I tu počinje da se nazire neodrživosti tog centralističkog sistema koji je bio uspešan po suzbijanje gladi ali kontraproduktivan kad su nastajale i luksuzne potrebe da se definišu kao osnovne potrebe koje bi trebalo da budu sastavni deo životnih uslova. Tako dolazi do zloupotrebe političkih položaja da bi se izborilo za izvesne prestižne objekte ili ličnu materijanu korist. Savest na kojoj je predhodni sistem bio gradjen postavljala se sve češće u znak pitanja odnosno opsajd.

Sa druge strane konkurentni sistem ugnjetavačkog kapitalizma je shvatio da mora ustupiti neke socijalne konponente ukoliko želi obstati. Od surovog, divljeg kapitalizma zasnovanog na ugnjetavačkim metodama nastaje kapitalizam sa nekim socijalnim komponentama, mislim da Bizmark koji kao prvi uvodi dečiji dodatak. Obadva sistema su nastavila svoju utrku za obstanak i prestiž stim što su preuzimali jedni od drugih neke komponente, elemente humanije prirode. Zapad odnosno kapital je postavljao akcente uvažavajući potrebe za osnovnim životnim namirnicama i uslovima života ali držeći ih na niskoj vatri, razini. Siromaštvo masa se na taj način ublažavalo ali i apetiti za luksuznim potrebama pojedinaca i grupa su se koristili za jačanje industrijske proizvodnje. Spoznalo se da je visok životni standard većinskog dela naroda najbolja odbrana svog privrednog sistema dominacije i pravo jačega. Preuzimanjem socijalnih komponenata od socijalističih privrednih sistema ugradjujući ih u svoje kao sastavni deo svog kapitaističog sistema u kom je kapital zasnovan na ideologiji materijalizma, pohlepi jačega, učvrsćavao je svoju privrednu ideologiju a stim i poziciju jačeg i sposobnijeg na ideologiji; socijalnog toliko koliko je nužno a materijalnog koliko je moguće uz sadovoljavanje i najnezasitijih apetita.

Sistem se gradi sve više na budjenju i izazivanju razvoja pohlepe u čoveku. Pod pritiskom pohlepe pojedinaca pa i grupa, legazujući je kao legitimnu potrebu, postaju i mnoge metode asocijalnog, nehumanog pa i nemoralnog tipa legitimnim. Ali sa tim apelom na najniže instinkte ostvarivali su se i rezultati visokog životnog standarda pa i neslućenog luksuza što je kod radničke braće (klase) u socijalističkim zemljama izazivalo ljubomoru i zavist. Moral, za izgradnju društva na humanitarnim osnovama socijalizma, gde savest igra jednu od najbitnijih uloga, opada. Socijalističkog čoveka pod realnim činjenicama da se živi sve teže uz sve manje luksuza a i u lošijim medicinskim uslugama kao i lošijem kvalitetu osnovnih životnih potreba gubi poverenjw u ispravnost planskog privredjivanja a stim i u sam sistem socijalističke ravnopravnosti nejednakuh. Naravno da je tome bio kriv spor razvoj društva zasnovanog na kompleksnim komunikacijama na ravnopravnim i pravednim osnovama jer se razvila politička elita koja je po svaku cenu, bez obzira na ličnu sposobnost sedela na ključnim položajima kako državnog uredjenja tako i na činovničkom nivoima i skretnicama relevantnih po razvoj društva. Najsposobnijima se nije u toj meri pružala mogućnost svog razvoja koliko se to pružala u sistemu zasnovanom na ličnim prohtevima i nagradjivanju po zasluzi. Političkim funkcionerima je bilo relativno udobno pa se nisu u tolikoj meri ni interesovali za probleme ljudi pogotovo ne onih ljudi koji nisu bili na položaju a koji su težili za istim luksuzom onih na položajima. Dok je na zapadu bio cilj postati preduzetnik, postizati visoke zarade kroz konkurentsku sposobnos jer mu to nije donosilo samo visok prihod već i priznanje u društvu, u socijalističkim uredjenjima je bio cilj fotelja nekog funkcionera kako bi se dokopao izvesnih privilegija, vlasti i moći, čast izuzetcima! Socijalistički sistem se pretvorio u sistem prosperiteta onih koji su najglasniji, najsposobniji retoričari, sa ciljem da se postane neki od političkih funkcionera jer mu je to obezbedjivalo kako navodno ugled tako i veća primanja. Posle odstranjivanja siromaštva kroz realizaciju osnovni životnih potreba, postala je potreba za luksuznom robom nekad gladnih roba sitih. U odnosu na socijalističku ideologiju sa ciljem zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, predstavljala je kapitalistička ideologija neku vrstu nemoralne devijacije moralnih vrednosti kapističkog načina privredjivanja. Ali to nije smetalo funkcionerima socijalističkih uredjenja da se sve češće sebi nabavljali luksuznu robu iz inostranstva od zemalja zasnovanih na kapitalističkom sistemu privredjivanja. Narod je ubrzo uvidio da tu sa moralnim vrednostima nešto nije u redu, da se narodu hvali voda da bi funkcioneri pili vino. Socialistička ideologija je počela da puca po svim šavovima. U takvoj situaciji niskih plata a velikih apetita otvorila su se zapadu odnosno kapitalu široko vrata za kupovinu po najnižim cenama kako prirodne sirovina tako i najumnije stručnjaka, inovatora koji su istraživali za i u interesu kapitala, koji ih je daleko bolje plaćao nego matica, zemlja u kojoj su stekli svoje obrazovanje i kvalifikacije. Umesto da stvaraju inovativnu robu za svoju zemlju stvarali su inovativnu robu za svog poslodavca na zapadu. Preostali inovatori u zemlji nisu bili ni tih sposobnosti nit su imali vrhunske uslove a niti vrhunska primanja da bi bili u stanju proizvoditi robu koja bi bila i kvalitetnija i jeftinija a i konkurentnija od robe zapadnih proizvodjača. Na svetskom tržištu je nekonkurenta roba, neda se prodati i tako su nekad socijalističke zemlje propadale padajući sve više u dužničko ropstvo. Do apsolutnog kraha socijalističke ideologije moralo je pod tim uslovima doći. Umjesto bipolarnog sistema nastaje jedan unipolarni koji se pokazao kao superiorniji po svim linijama. Kako privrednim, po kvalitetu životnog standarda tako i po tehničkim dostignućima u industriji, tako i na polju naoružanja. Zapadni svet je postao unipolarnom, najvećom svetskom silom na račun moralnih vrednosti.

Dali će to tako ostati je opet druga priča. Svet se ponovo nalazi na prekretnici na putu bipolarnosti.

Zapadni svet je prešao zenit svoga razvoja i postaje, kao što je to socijalistički svet postao žrtva svog sistema, žrtvom neutoljive gladi za materijalnim bogatstvom, vlastću. Gubljenjem iz vida, osnovne moralne mere pa i savesti razvile su se grupe, familije i pojedinci do neslućenih visina bogatstva, uticaja pa i vlasti koju koriste bez i trunke srama, rekao bih po uzoru na socijalističke funkcionere, za ostvarivanje sobstvenih ličnih ciljeva eliminisanjem slabijega, slepi za socijalnu nepravdu u senci svoje pohlepe u obsednuti borbom za prestiž moć i vlast. Masama je čista savest gurnuta u stranu i na njeno mesto je implantirana pohlepa. Iz takve konstalacije ne može izaći ništa drugo do krize svetskih razmera.

Intuitivno mogu reći da su ti najuticajniji krugovi doveli na vlast tamnoputog predsednika za smirenje tamnoputih masa kojem su dali do znanja da bi trebao da se dokaže kao prvi tamnoputi predsednik savremene Amerike sposobnim predsednikom. To po sebi ne bi bilo loše da ta grupa moćnih iz senke ne diktira to što podrazumeva pod uspešnim predsednikom a to je da ispunjava njihova naredjenja u smislu globalizma a stim i novog svetskog poretka, što bi moglo dovesti i do trećeg svetskog rata za kojeg bi se okrivio tamnoputi predsednik i cela tamnoputa rasa kao rasa manje vrednosti. Tako ja to vidim tu stvar. Tako su doveli i Nemačkog kancelara Gerhard Šredera kao socijal demokratu tražući od njega da se pokaže i kao socijaldemokrata kao ozbiljan partner na kojeg se može osloniti i ako dolazi iz levog spektra odnosno socijaldemokratske stranke. Rezultat je bio nelegalno bombardovanje Jugoslavije. Gdegod su se umešali i nametnuli svoju volju nastao je pustoš počev od Jugoslavije, Iraka, Libije, Sirije i sad Ukrajine. I pored svojih katastrofalnih rezultata svog mešanja u unutašnje stvari tih zemalja nastavljaju i dalje da se mešaju svom silom u unutrašnje stvari suverenih država kršeći time i povelju UN sa pokušavanjem da uvuku Rusiju u taj konflikt što bo moglo dovesti ne samo do trećeg svetskog rata već i do svetske apokalipse. Sistem sagradjen na ljudskoj pohlepi ne može ni drugačije završiti. Sa tim sistemom se došlo do nenadmašenih visina pohlepe što će voditi isto tako u pnor bez dna ukoliko se savesni deo moćnika i savesnih ljudi na odlučujućim položajima ne suprostavi odnosno ne otkaže poslužnost ovim psihopatama neograničene moći i bogatstva.

Dušan Nonković-Teodorović

 

Ljudovanje gost-Milijana Baletić novinarka i publicista – Treba pogledati, čuti i podeliti!

https://www.facebook.com/groups/grupadveri/940213366065751/?notif_t=group_activity

Dijaspora…

https://dijaspora.wordpress.com/2016/02/22/%D0%B7%D0%B0%D1%83%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D0%BC%D0%BE-%D0%BF%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%BE%D0%BC-%D0%B2%D0%BB%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8-%D0%B8-%D0%BE%D0%BA%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0/

Wolfgang Neskovic: Der CIA-Folter-Report

Sarajevo u NDH: Vrijeme kad se kafa pila na Obali Adolfa Hitlera, a šetalo Musolinijevim šetalištem

DOSSIER NOVI.BA
Sarajevo u NDH: Vrijeme kad se kafa pila na Obali Adolfa Hitlera, a šetalo Musolinijevim šetalištem…
10.04.2016 – 22:01 | Vijesti >> Aktuelno

Novi.ba, povodom 75 godišnjice proglašavanja NDH, pokreće jednu od najvećih tabu tema istorije glavnog grada BiH, a to je razdoblje Drugog svjetskog rata, odnosno gradskog života u sklopu marionetske faašističke tvorevine „Nezavisne države Hrvatske“. Kako je ustaška država zauvijek promijenila Sarajevo? Kojim mjerama je stvaran novi „arijevski“ poredak? Ko su bili njegovi protagonisti u civilnim, policijskim, vojnim, kulturnim i vjerskim institucijama grada? Kako je i šta pisala gradska štampa, kakve su se predstave davale u pozorištima, kakvi filmovi u kinima? Novi.ba će svaki dan od 10.og do 16.og aprila (obljetnice ulaska njemačke vojske u Sarajevo) obraditi po jednu od ovih tema. Pred vama je uvodni tekst, uglavnom baziran na knjizi Grupa autora: SARAJEVO U REVOLUCIJI – tom 2

Pošto ustaški pokret u Sarajevu nije imao brojnu organizaciju zakletih ustaša, koja bi bila sposobna da sprovede u djelo zamisli ustaške vlade, Kvaternik i drugi ustaški funkcioneri su se oslonili na manji broj onih, odranije fašistički orijentisanih krugova, koji su djelovali u pojedinim hrvatskim organizacijama u oblasti kulture, sporta i si., na dijelove desno orijentisanih pristalica HSS, koji su bili naklonjeni ustaškom pokretu i na dijelove reakcionarno orijentisanih pristalica JMO, također, naklonjenih ustaškom pokretu, odakle se, u stvari, regrutuju u BiH prvi ustaški funkcioneri iz redova muslimanskog stanovništva. Najveću podršku ustaše su dobile od vrhova katoličke i islamske vjerske zajednice. ”NDH stvorena je Božjom milošću, mudrim i požrtvovnim radom Poglavnika i ustaškog pokreta te voljom naših saveznika. Od osnutka Države (…) prošlo je kratko vrijeme (…) učinjena su djela, koja zadivljuju…”, pisao je tako nadbiskup Stepinac u članku ”S nadom u bolju budućnost”, KL, Broj 32/1941., dok zagrebački muftija Ismet Muftić već 10. travnja nije krio svoje oduševljenje.

“Volja je Svevišnjeg Allaha htjela, da uz pomoć ustaša u zemlji i inozemstvu, te savezničkih vojski kucne radosni čas za sve Hrvate, katolike i muslimane. U ovom radosnom i velikom trenutnku za cjelokupni hrvatski narod, kada je osnovana samostalna i nezavisna Hrvatska Država na cijelom povijesnom teritoriju hrvatskom, kličem: ‘Neka Allah Svevišnji poživi Poglavnika! Neka Allah Svevišnji poživi njegova Opunomoćenika i sve ustaše! Neka živi samostalna i nezavisna Hrvatska Država i hrvatski narod, dok je svijeta i vijeka’”, pročitao je muftija Ismet Muftić na dan proglašnja Nezavisne države Hrvatske u Zagrebu 10. aprila 1941. pred Slavkom Kvaternikom, opunomoćenikom Ante Pavelića koji je u to vrijeme s grupom hrvatskih nacionalista boravio u Italiji čekajući povratak. Oduševljenje se uskoro prenelo i na BiH.

Slavko Kvaternik je već 25. aprila posjetio sarajevskog nadbiskupa Šarića, koji se u potpunosti stavlja u službu novoformiranoj ustaškoj državi! On odmah, oduševljen prethodnim proglašenjem NDH, upućuje pozdrave i blagoslov poglavniku Paveliću, sa izrazima duboke odanosti. U članku »Nadbiskup Vrhbosanski poglavniku Nezavisne Države Hrvatske«, štampanom u listu Vrhbosna br. 926/41, Sarajevo, 25. aprila 1941. godine, piše: »Gospodine Poglavniče! Iz moje Residencije, u kojoj danas boravi vrhovni zapovjednik naše hrvatske vojske vojskovođa i maršal g. Slavko Kvaternik, čast mi je srdačno vas pozdraviti ispred cijele Nadbiskupije Vrhbosanske i crkvene Pokrajine bosanskohercegovačke. Pozdravljam Vas gospodine Poglavniče, ispred mukotrpnog hrvatskog naroda Hercegbosne, koji je dugi niz stoljeća čekao svcj« oslobođenje i uskrsnuće, pa smo, eto, sretni i ponosni, da nam je donio slobodu i nezavisnost sin naše grude, naše uže domovine, Herceg-Bosne, Ponosne. Neka dobri Bog obilno naplati Vaše tolike žrtve i napore, što ste ih s tolikim herojstvom uložili za naš mili Hrvatski Narod! Molimo se Bogu, da Vas još zadugo uzdrži i poživi na sreću i procvat Vjere i Domovine. On Svemogući neka svakim svojim blagoslovom blagoslovi Vaše djelo«.

jevreji-u-logoru

Slika 1: Sarajevski Jevreji na prisilnom radu

U knjizi Viktora Novaka »Magnum crimen«, izdatoj u Zagrebu 1948. godine, na strani 556. stoji: »… nadbiskup šarić prisustvovao je 30. 4. na dan pogibije Zrinskog i Frankopana, zajedno sa Reis-ul-ulemom, Fehimom ef. Spahom, župnikom Bralom, poglavnikovim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu, i sarajevskim župnikom dr Čelikom, zakletvi ustaške vojske u Sarajevu koju je obavio pukovnik – zapovjednik Petar Blašković. Zakletvenu molitvu je za katolike izvršio Mato Hailo, vojni svećenik, a za Muslimane imam Hasan ef. Švabić.“

U vrhovima Islamske vjerske zajednice, slično kao i u katoličkoj crkvi, našao se jedan manji broj visokih vjerskih funkcionera na čelu sa reis-ul-ulemom Fehimom Spahom, kao i političara koji su se opredijelili za ustaški pokret, smatrajući da će, uz podršku okupatora i nove vlasti, sačuvati svoje pozicije i ostvariti privilegovan položaj. Tako oni proklamuju parolu kako su Nijemci došli kao oslobodioci koji će Muslimanima donijeti ekonomsko, političko i kulturno oslobođenje, što će biti zagarantovano »novim poretkom«. U prvim mjesecima okupacije, oni organizuju skupove sa kojih šalju pozdrave poglavniku, izražavajući zahvalnost i odanost u ime Muslimana Bosne i Hercegovine, u čemu se naročito ističu Muhamed Handžić, predsjednik Udruženja muslimanskog sveštenstva, Muhamed Alićerimović, predsjednik Ulema Medžlisa, Ademaga Mešić i dr Džafer Kulenović, kao i drugi kojima su već bili povjereni politički položaji u ustaškoj državi.

Ustaše su isto tako bili glavni akteri u podređivanju svih organa državne administracije i svih institucija koje su ostavili iz starog režimaili onih koje su sami osnovali. Tako su i postavljanje službenika, u svim institucijama NDH, stavili pod svoju kontrolu i propisom odredili da bez saglasnosti ustaških političkih tijela niko ne može biti postavljen u službu. Osjećajući se nesigurnim, radi zastrašivanja i rigoroznog progona brojnih građana koji se nisu mirili sa fašističkim režimom, ustaše već 17. maja donose »Zakonsku odredbu o prijekim sudovima«. Prema ovoj odredbi, prijeki sud izriče samo jednu kaznu, i to kaznu smrću strijeljanjem. Protiv osude nije dopušten nikakav pravni lijek. Kazna smrti ima se izvršiti nakon tri sata od proglašenja osude. Od trojice sudija, obavezno je jedan morao biti ustaški funkcioner. Prvi predsjednik Prijekog suda u Sarajevu bio je Redžep Hajrović. Odredbe o djelovanju prijekih sudova bile su kasnije, naročito u periodu kada je otpočeo oružani ustanak, dopunjavane, ali uvijek s ciljem pooštravanja mjera i proširivanja broja i vrste djela koja potpadaju pod odredbe ovog suda. Ovaj sud, obično je u jutarnjim časovima izricao presude, koje su istog dana u popodnevnim satima bile izvršavane. Stratište je bilo na Vracama, gdje su položili svoje živote mnogi sarajevski patrioti, pošteni građani i borci za slobodu.

Budući da ustaše u Bosni i Hercegovini nisu imali, niti su mogli imati, veći uticaj u masama, oni su svoju vlast zasnivali na teroru i nasilju, na sili oružja i raznim drugim oblicima zločina nad narodom. Rukovođeni fašističko-nacističkom ideologijom, oni su terorizam i besprimjerne zločine za postizanje svojih ciljeva prihvatili od svojih okupatorskih gospodara kao jedine metode koje im osiguravaju punu vlast. Rasna teorija i šovinistička mržnja prema srpskom i jevrejskom stanovništvu bila je njihova ideja vodilja i podloga za genocid koji su preduzeli. Razumije se, iza toga je stajalo koristoljublje – domoći se imovine ovih građana. Smatrajući da NDH treba da bude čisto hrvatska zemlja, oni su stvorili lan za fizičku likvidaciju Srba i Jevreja u Bosni i Hercegovini. Zato su odmah preduzeli hapšenja, progone i ubijanja najširih razmjera. Istovremeno donose razne propise o ograničavanju sloboda i prava građana: slobode kretanja, prava na rad, uvode obaveznu evidenciju i prijavljivanje policijskim vlastima. Zatim, zabranjuju postojanje i rad društava srpske i jevrejske nacionalnosti, plijene njihovu imovinu, uništavaju njihove kulturne tekovine, zabranjuju upotrebu ćirilice, te donose i čitav niz drugih mjera kojima se ovi građani praktično stavljaju van zakona.

zatvor-beledija

Slika 2: Zloglasni zatvor „Beledija“ u blizini gradske Vijećnice

Ustaše su nekoliko zgrada u Sarajevu pretvorili u zatvore, u koje su za kratko vrijeme doveli više hiljada ljudi. Najveći su bili vojni logor u velikoj kasarni u Vojvode Putnika ulici, zgrada sudskog zatvora u Pravosudnoj palati, »Beledija«. Vijećnice, zgrada Pravoslavne bogoslovije i dr. Nešto kasnije, kada su ovi zatvori postali pretijesni, otpočeli su odvoditi hiljade ljudi u logore koje je NDH otvarala na sve strane i iz kojih se malo ko vratio. Istovremeno, strijeljan je jedan broj građana na Vracama, u blizini stare austrijske tvrđave, da bi ovo mjesto i docnije bilo poznato stratište za likvidaciju rodoljuba i pripadnika revolucionarnog oslobodilačkog pokreta grada Sarajeva.

Zbog svakodnevnih progona, mnogi građani bili su prisiljeni da traže spasa u bjekstvu. Tako su neki građani srpske nacionalnosti pobjegli u Srbiju, smatrajući da će u tamošnjim prilikama lakše sačuvati život. U najvećem broju stradali su nedužni građani, seljaci, radnici ili intelektualci, koji su dolazili pod ustaški nož samo zato što su bili pripadnici srpske nacionalnosti. To ne znači da među ubijenim nije bilo i prononsiranih srpskih nacionalista ili kompromitovanih policijskih ili drugih državnih službenika bivše Jugoslavije. Bilo je slučajeva da su strijeljani pravoslavni sveštenici, što je ovom teroru davalo i karakter progona svega što je pravoslavno. Vršen je otvoren pritisak za prelazak
na katoličku vjeru, u čemu je uzeo učešća i jedan dio katoličkog klera. Zato je tu i tamo bilo slučajeva da su poneki pojedinci, zaplašeni i malodušni, primili katoličanstvo, ali to nije poprimilo masovan karakter.

U strahu od pobune progonjenog stanovništva, otpočeli su i sa hapšenjem nedužnih seljaka kao talaca nad kojima će se primijeniti represalije u slučaju pojave oružanog otpora ili diverzija. Tako su 25. i 26.juna uhapsili kao taoce preko dvije stotine Srba sa područja Olova, Vareša, Breze, Visokog, llijaša, Semizovca, Alipašinog Mosta, Pazarića, Kalinovika i Pala, od kojih najveći broj nije ostao u životu. Ovakve terorističke mjere predstavljale su podlogu za raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje.

Jevreji koji su bili u najtežoj situaciji, podvrgnuti su najsvirepijim progonima. Prvo je zavedeno obavezno obilježavanje žutim trakama ili velikim slovom »Ž«, što su morali nositi na reveru kaputa. U takvoj situaciji, jedan broj Jevreja bježao je prema jugu, u pravcu Mostara i Dalmacije, jer je u tim krajevima, koji su se nalazili u italijanskoj okupacionoj zoni, tretman prema Jevrejima bio nešto blaži. Oni sa više novaca pribavljali su lažne legitimacije i propusnice, kao i vozne karte kako bi se domogli krajeva u kojima su se nadali da će moći sačuvati goli život. Mnogima se i te nade nisu ostvarile, jer su već pri polasku, na željezničkoj stanici ili u vozu, bili uhvaćeni. Nijemci i ustaše, već od početka okupacije, stavili su pod nadzor Jevrejsku opštinu, da bi, na bazi postojećih spiskova jevrejskih građana, mogli vršiti sistematske progone.

nacisticki-orao-na-sarajevskom-crkv

Slika 3: Nacistički orao pred sarajevskom Sabornom crkvom

Poput svojih nacističkih gospodara u Njemačkoj, ustaše su se pobrinule da ozakone mjere rasne diskriminacije i genocida koje su u praksi već uveliko sprovodile. Oni 4. juna 1941. godine donose »Naredbu o ustrojstvu i djelokrugu rada Rasnog političkog povjerenstva«. Stvara se čitav sistem mjera i ustanova u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova, pa se formira Rasno političko povjerenstvo, koje se sastoji iz Rasno-političkog vijeća, Rasno-političkog ureda i drugih pomoćnih ustanova. Istog dana donose i »Naredbu o utvrđivanju rasne pripadnosti državnih i samoupravnih službenika i vršitelja slobodnih akademskih zvanja«.

Ustaše se nisu zadovoljile samo progonom ljudi nego su svoje nasilje protegle i na likvidaciju brojnih kulturnih, obrazovnih i drugih javnih ustanova, spomenika kulture i drugih tekovina što su ih narodi Bosne i Hercegovine i u Sarajevu, u svojoj prošlosti, stvarali. Medu prvim stavili su pod udar kulturne i vjerske institucije, kao i neke radničke ustanove. Pošto su zabranili sva srpska i jevrejska društva i ustanove, zaposjeli su Radnički dom, Radničku biblioteku i Radničku komoru. Biblioteku i konvikt društva »Prosvjeta« pretvorili su u zatvor i sabiralište ljudi koje su hvatali na ulicama za odvođenje na prisilni rad. Sve knjige »Prosvjete« izbacili su na ulicu i tako uništili jednu od najbogatijih biblioteka u Sarajevu.

U sve škole – osnovne i srednje – postavili su svoje povjerenike, sa zadatkom da se otpuste svi napredni nastavnici i da se uvede novi program nastave, temeljen na ustaškoj fašističkoj ideologiji. Od nastavnika su tražili da potpišu pristanak da će biti pokorni novoj vlasti. Uopšte uzevši, škole su podvrgli klerofašističkim i reakcionarnim uticajima, koji su isključivali sve što je bilo demokratsko i, s pedagoškog stanovišta, progresivno i humano. Odmah su otpočeli da truju omladinu šovinizmom i dekadentnom rasnom teorijom.

Najniži porivi kojima su bili nošeni akteri ustaške vlasti i njihovi izvršioci – gradski ološ, manifestovali su se i u njihovim vandalističkim postupcima rušenja pojedinih objekata i istorijskih spomenika u gradu. Pored opšte pljačke jevrejske imovine, bacili su se i na rušenje jevrejskih hramova. U isto vrijeme, uništili su spomen-obilježje Gavrilu Principu i »Mladoj Bosni«, na mostu gdje je izvršen atentat na austrijskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda, 1914. godine. Na današnjem Trgu oslobođenja podigli su ubrzo visoki spomenik hitlerizmu, na čijem vrhu je bio veliki njemački orao sa kukastim krstom.

U nizu zabrana i novih odredaba bila je i odluka Gradskog poglavarstva o izmjeni naziva gradskih ulica, trgova i mostova. Prema toj odluci, mnoga tradicionalna imena i nazivi zamjenjuju se novim imenima, uglavnom istaknutih fašista i visokih ustaških funkcionera. Takvi su nazivi: Obala Adolfa Hitlera, Musolinijevo šetalište, te ulice vojskovođe Slavka Kvaternika, profesora Hakije Hadžića, nadbiskupa Štadlera, nadbiskupa Šarića, Božidara Brale, Ademage Mešića, i dr.

Isto tako, posebnom odredbom, izmijenili su i naziv grada Sarajeva, odredivši naziv »Sarajvo«. Hrvatska i muslimanska društva, osim »Gajreta«, u Sarajevu nisu bila zabranjena. U njima su ustaše nastojale ostvariti svoj puni oslonac i usmjeriti ih u pravcu podrške Nezavisnoj Državi Hrvatskkoj i ustaškoj politici. Zato su na rukovodeća mjesta u tim društvima postavili proustaški orijentisane ličnosti, koje su sprovodile fašističke programe i orijentaciju. Već sredinom maja, Pavelića je posjetila Središnja uprava »Napretka« na čelu sa kanonikom Antom Alaupovićem i izrazila mu zahvalnost za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. Mjesec dana kasnije, to su isto učinili predstavnici »Narodne uzdanice«, predsjednik Edhem Mulabdić i član Glavnog odbora profesor Husein Alić.