MIRNE ŠETNJE I LITIJE „MORFIJ(UM)” ZA MILOV REŽIM!

MIRNE ŠETNJE I LITIJE „MORFIJ(UM)” ZA MILOV REŽIM!

Podgorica, srijeda, 05. februar 2020. godine Dr Momčilo D. PejovićMIRNE ŠETNJE I LITIJE „MORFIJ(UM)” ZA MILOV REŽIM!

Pohlepa za novcem uz bahatost i bezobzirnost u ophođenju prema „ludačkom pokretu“, ogromnog dijela krajnje osiromašenoga građanstva, rukovođena bolesnom strašću za vlast od strane jedne političke i stranačke individue, koja svojom nesmjenjivošću već 30 godina ugnjetava narod u jednoj malo državi sa oko 630.000 stanovnika, po prvi put se od svoga dolaska „mladi(h) (s)lijepi(h) i (još) pametni(h)“ sa ulice na vlast, kada je zajahala sve državne institucije, našla u veoma dubokoj ekonomskoj, posebno političkoj i gotovo bezizlaznoj krizi, koja tom i takvom režimu-vladavini prijeti, izvjesno je, smrtnim ropcem i samrtničkoj postelji od sopstvene „ruke“, kao krajnjeg rješenja njegovome diktatorskom režimu u Crnoj Gori! Dakle, rukovođen pohlepom, bahatošću, bezobzirnošću, političkim sljepilom i bolesnom strašću za vlast u jednoj državi gdje iznad njega nema nikog sem Boga, kojega ne priznaje odnosno kojega se je odrekao ili kako kaže on je „ateista“, sada je sam sebe svojim ukupnim 30-to godišnjim političkim radom i vladavinom doveo u neizbježnu šah-mat poziciju iz koje se, ako nastavi da igru produži, može odigrati samo još jedan jedini preostali mu potez, a to je, da sebe kao „kralja“ sruši odnosno napušti tron, sa kojim je bio (u)vezan pune tri decenije i koji je sam sebi pripremio poput one narodne izreke: „Ko drugome jamu kopa sam u nju (u)pada“! U klopku, koju je vješto i manipulatorski (na)pravio sa svojim političkim satrapima i koalicionim satelit partijama i partnerima, ekonomskim saradnicima, tzv. ekspertima, „biznismenima“ i svojim stranačkim pristalicama, sada se sam na par dana pred kraj protekle godine (ne)promišljeno i brzopleto kao „ludo dijete“ upleo „da(ru)jući“ u crnogorskoj skupštini svojim partijskim poslušnicima i poslanicima „Zakon o slobodi vjeroispovijeti …“, misleći da će i još to što mu je (pre)ostalo, partijski i ateistički, stvoriti i ozakoniti bezbožničku NVO Crnogorsku pravoslavnu crkvu sa rasčinjenim popom, registrovanu-zabilježenu 1993. godine u policijskoj stanici, da od naroda otme Crkvu (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), i sve njene svetinje, pa da ih pretvori u svoj lični, partijski, politički i državni feud. Upregao „predsjednik svih građana“ sav svoj fizički i umni kapacitet, svu svoju ekonomsku i političku snagu i moć da stvori „partijsku, ateističku i državnu pravoslavnu, autokefalnu crkvu u Crnoj Gori“ na čelu sa raščinjenim popom i to od one koju je registrovao-zaveo u policijskoj stanici kao NVO CPC 1993. godine. Partijsko obećanje koje je dao na VIII kongresu DPS-ovaca da će „obnoviti državnu CPC“ sada je riješio „darovanim Zakonom o vjeroispovijsti …“ sprovesti u djelo! Zapomaže „predsjednik svih građana“ da je ugrožena njegova država koju je „obnovio 2006. godine“ i koja „ima svoj kontinuitet čak od 1078. godine“ pozivajući se na svoje političko istraživanje, poznavanje i znanje iz istorije koje mu guraju, nameću i podmeću priučeni i dvorski istoričari radi podebele sinekure, a neće da prizna da je očigledno, ko hoće i ima oči da vidi, da je riječ o odbrani „ugrožene države“ kao sopstvenog privatnog feuda i režima koji je stvarao 30 godina, a na čijem je čelu od svoga dolaska, niotkuda drugo do sa ulice i to sa svojom grupom „mladi(h), (s)lijepi(h) i još pametni(h)“! Naravno sa devizom „Mi znamo kako“ i „Za bolji život“! Umišljeni „predsjednik svih građana“ poziva svoje biračko i partijsko tijelo da ustanu i brane ugroženost njegovog „privatnog feuda“ kao „države svih građana“ ubjeđujući ih da je sve drugo „gubljenje vremena“ i da oni koji mirno protestvuju i šetaju sa svojim sveštenicima na litijama nijesu „naučili lekciju“, a da on neće odustati dok ih ne urazumi! Kako i na koji način „predsjednik svih građana“ kani to da učini još ne saopštava decidno, ali je odlučan, ako ga podrže, da primijeni svoje oprobane metode iz ne tako davnog vremena kada se desio „državni udar“ od kojega je „zamišljeno“ umalo i lično glavu izgubio! Neutoljiva politička i ekonomska žeđ za materijanim stvarima, umjetničkim predmetima i relikvijama, novcem, bogaćenjem i posjedovanjem brojnih nekretnina po Crnoj Gori i izvan nje samo je narastala do neslućenih granica, da bi svoju sopstvenu nezajažljivu strast za bezgraničnom i „bezvremenom“ vlašću u Crnoj Gori krunisao „darov(a)nim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti …“, koji bi mu ubuduće (po)služio za dalju privatizaciju nepokretnih, kulturnih, crkvenih i javnih dobara, što bi mu pomoglo da tako preko noći vaspostavi svoje malo (ev)ropsko kraljevstvo, prigrabi i stavi sam sebi na glavu ili u NVO CPC „kraljevsku krunu i dijademu“! Tako je bio sve zamislio i gotov-spremen da do kraja to i učini „svidjelo se to nekom(e) ili ne“! Sirov, surov, osion, obahaćeni kostonosac i umišljeni bastadur, zar ne? Radeći sračunato i bezobzirno gazeći sve pred sobom, ma ko bio i ma ko mu se nalazio na putu njegove projektovane (proev)ropske privatne države ili feuda, nesmjenjivi stranački lider, sedmostruki premijer i dvostuki predsjednik (za)inati(o) se sa svima onima koji drugačije gledaju na put evropskog, ekonomskog i političkog razvoja Crne Gore ubjeđujući sebe da je on ne samo „otac crnogorske nacije“ nego i ateističko „proviđenje“ i partijsko snoviđenje, sila i moć, koji jedino može samom sebi doakati, određujući pravce i postavljajući ciljeve samo njemu dostižne! Na kraju tako je i bilo, „darov(a)ni Zakon o slobodi vjeroispovijesti…“ donijet bez opozicionih poslanika, koje je prethodno uhapsio i pritvorio u policijsku stanicu, vratio mu se kao bumerang pa sada ima ulicama širom Crne Gore, četvrtkom i nedjeljom, na desetine hiljada ljudi i cjelokupno sveštenstvo koji mirno protestvuju, šetaju i litije obavljaju u gotovo svim gradovima bez i jednog jedinog ekscesa sa njihove strane. Zaslijepljen svojim ličnim i neizmjernim ekonomskim bogatstvom i ujedno političkom moći, koju je zgrabio, otrgnuo, zgrčio i stavio u svoje „ruke“ odnosno uzeo pod svoje nesmjenjivi stranački lider D(R)PS-ovaca zagnao se i jurnuo na Crkvu (Mitropoliju crnogorsko-primorsku) i manastire, njihovu pokretnu i nepokretnu imovinu i kulturna dobra! Pohlepa nesmjenjivog partijskog lidera, sedmostrukog premijera i predsjednika „države“ u dva mandata, i strast za neograničenu vlast, nad životima i imovinom svih građana Crne Gore prouzrokovali su ogromne i do sada nezapamćene mirne proteste, kao nabujale planinske rijeke sa desetinama hiljada građana u šetnji sa sveštenstvom na čelu u bezmalo svim gradovima Crne Gore. Više od mjesec dana traju mirne šetnje sa sveštenstvom i litijama na čelu kolone i stalno se od četvrtka do u nedelju brojno uvećavaju djelujući kao „morfij(um)“ na aktuelni režim i ujedno samog „predsjednika Crne Gore“ koji nikako da ukapira da mu je došao politički kraj, a kojemu je sam iz godine u godinu, iz decenije u deceniju kumovao, misleći da će tako za vjeke vjekova, zaboravljajući da je i on kao ljudsko biće – čovjek smrtan i svo blago koje posjeduje neće i niti može ponijeti sa sobom na onaj svijet! Ono od čega se, kao „ludo dijete“, nije plašio sada je došlo po svoje pa je primoran da dva puta nedeljno prima sve veće i veće doze „morfij(um)a“, iako bi treba(l)o da zna da tako ne može u nedogled, jer upotrebom prevelikih doza „umirujućih“ sredstava samo će ubrzati svoj politički kraj! Mora biti jasno „predsjedniku svih građana“ da ga svi ne podržavaju, barem ne oni koji su na mirnim protestima, šetnjama i sveštenstvom na litijama i da je svako njegovo dalje opiranje i uporno obahaćeno pozivanje na „ugroženost“ njegovog privatnog i državnog feuda čisto „gubljenje vremena! Da li je „naučio lekciju“?

Podgorica, srijeda, 05. februar 2020. godine Dr Momčilo D. Pejović

Boris Malagurski 02.02.2020