IZUZETAN PRIMJER SPC – U vezi odlikovanja Akademika Burovića

Gramata odlikovanja Akademika Burovića

IZUZETAN PRIMJER SPC

– U vezi odlikovanja Akademika Burovića –

Evo će druga godina od kad je Srpska pravoslavna crkva, rukom Njegovog Visokopreosveštenstva Arhiepiskopa Cetinjskog, Mitropolita Crnogorsko-primorskog, dr Amfilohija Radovića, dekorisala akademika, prof.dr Kaplana Burovića zlatnom medaljom « Sveti Petar II Petrović Njegoš, Lovćenski Tajnovidac», inače od vremena proglašen od svog naroda za Srpskog viteza i Svetog ratnika, pa i dekorisan zlatnim medaljama Srpska kruna i Pečat Niša iz III veka, a iz Moskve i posebnim odlikovanjima «Svelovenska nit » i « Aleksandar Nevski », koje mu je potpisao lično kozački ataman pukovnik Vojislav Vidanović.

Očekivali smo da će ovaj gest SPC prokomentarisati, ako ne njeni sinovi, vjernici, bar njeni neprijatelji, ako ne da joj čestitaju i poljube ruku, bar da joj je ugrizu, da je upotrebe kako oni znaju u svoje svrhe.

Za najveće iznenađenje je što su svi ućutali, kako naš narod kaže – nikom ponikli i u crnu zemlju pogledali pred ovim izuzetno visokim, vrhunski humanim gestom SPC, vrhunski progresivnim, bez primjera u istoriji drugih bogomolja, pa i u samom njenom dosadašnjem radu i djelovanju, dostojno svake pohvale i čestitke, dostojno divljenja i samog obožavanja.

Da bogomolje, crkve i džamije, dekorišu, pa i da proglašavaju za svece svoje ljude, pripadnike svoje crkve, odnosno džamije, svoje vjere – znamo. To je njihova vjekovna praksa i tradicija, stoga i razumljiva, ni najmanje za čuđenje.

Ali da jedna crkva, preko svega i SPC, koja je od njenih neprijatelja i svestrano ogovarana, optužena i satanizirana, da upravo ona dekoriše i to upravo ovog Akademika, ovog Burovića, to niko nije ni pomislio, kamoli i očekivao. Niko to ne može ni shvatiti, kad imamo pred oči ko je SPC i ko je ovaj Akademik.

Kako je moguće da Srpska pravoslavna crkva – crkva, Božja ustanova (!) – odlikuje, i to tako visokim odlikovanjem, tako značajnim odlikovanjem, jednu ličnost, kojoj roditelji, oba roditela (!), nisu pravoslavni, pa ni hrišćani ?! Preko svega – oni su i muslimani !

-Bože oprosti !- rekli bi fundamentalisti.

Treba znati i ovo: da su ga dekorisali upravo u onoj crkvi, koju su muslimani porušili i od nje napravili džamiju. Pa i kad se tu nanovo podigla crkva, muslimani su opet istupili protiv nje najprljavije, oskrnavili su je i to tako prljavo da ne možemo ni spomenuti !

Preko svega rečenog – Akademik Burović je i izjavljeni ateista !!

Neka i to – ali on je i izuzetno izjavljeni, afirmirani, svijetski poznati KOMUNISTA !!!

U jedno vrijeme kada i članovi Centralnog komiteta, pa i Politbiroa Komunističkih partija, kriju da su i samo obični komunisti, Akademik Burović, koji nikada nije bio ni najobičniji član nijedne partije (pa ni komunističke !), Akademik Burović – koga su « komunisti » odrali na živo 10 puta uzastopno u doslovnom smislu ove riječi, razorili mu porodicu i maskrirali djecu, izjavljuje sebe javno za vanpartijskog k o m u n i s t u.

Sve ovo nije smetalo ni najmanje SPC da ovoj ličnosti dodjeli svoje tako visoko odlikovanje u znak divljenja za njegovu samopregornu borbu za slobodu i demokratiju, za herojsko višedecenijsko držanje po zatvorima Jugoslavije i Albanije, pa i za njegovo književno i naučno stvarane u službi ISTINE, koja – vaistinu – pripada svima, bez obzira na našu vjerku, nacionalnu i klasnu pripadnost.

Ističemo : Svi smo se mi borili i borimo se protiv « komunizma », ali niko od nas kao ovaj komunista, zvani Akademik Burović. Niko nam nije dokazao kao on da su Stalin, Tito, Enver Hodža i tutti quanti bili krvavi razbojnici, kriminalci, koji nisu poštovali nikakve zakone, pravila i principe civilizovanog svijeta. Dokumentima, činjenicama i strogo naučnim argumentima, on nam je dokazao kao niko drugi do njega da su pomenuti bili crnji i od poznatih fašista Musolini i Hitler. Zločine, koje nisu činili ovi nad komunistima, učinili su ih Stalin, Tito i Enver Hodža, da ne govorimo za nas – nekomuniste – za ono što smo mi pretrpjeli od njih.

Srpski književnik Radovan Milić je od vremena rekao za Akademika Burovića : „Čovek koji je ceo svoj život posvetio nauci, koji je prihvaćen i priznat od naučnih svetskih krugova i elite, ne može biti čovek samo jednog naroda, samo jedne vere i jedne nacije. On je čovek svih vera i svih nacija, čovek sveta, jer značajni doprinos njegovih dela prevazilazi okvire granica jedne nacije i kao razvigor obigrava planetu neuništivom istinom o poreklu jednog naroda, koji danas, antinaučnom indoktrinacijom uznemirava ceo svet“.

Akademik Burović, kao najveći savremeni balkanolog, tako je mnogo doprinio u službi istine na svijetskom nivou i – posebno – na srpkom, u odbrani vjekovnih prava srpskog naroda, da je pobudio i SPC da mu posveti svoju posebnu pažnju, pa i da ga odlikuje svojim najvišim odlikovanjem, bez odbzira na njegovu vjersku-ideološku i društvenu pripadnost.

Već je rečeno da ovim gestom Srpska pravoslavna crkva je odlikovala koliko Akademika Burovića, toliko i samu sebe. Ona je ovim odlikovanjem dokaza pred cijelim svijetom da je za Božju istinu i pravdu, koja pripada svim vjerama i svim narodima, kao što i sam Bog pripada svima. Upravo zato je i sam Akademik, prilikom primanja ovog odlikovanja, izjavio: „Ovo je

izuzetan primjer, koji bi trebali da slijede i ostale bogomolje svijeta, bez obzira kojoj vjeri pripadaju !“*)

Veselj VESELJI

KOMENT

Svetlana KAPETANOVIĆ

Pseudonimom SVETLANA KAPETANOVIĆ već sam objavila jednu knjigu i evo spremam i drugu. Zašto pseudonimom? Živim u mojoj domovini, ali među Albancima, koji su spremni da mi učine svako zlo čim bi saznali ko sam. Za vas, koji čitate ovaj koment, izjavljujem vam: nisam hrišćanka, ja sam muslimanka, ali Srpkinja.

Od vremena sam se bavila problemom Akademika Burovića. Branila sam ga sa očajavanjem i, prirodno frustrirana i ogorčena što ga ni vlasti Crne Gore, niti Srbije i Makedonije ne brane, iako je Akademik Burovič učinio više od ma koga drugog u odbrani Crne Gore, Srbije i Makedonije, Crnogorskog, Srpskog i Makedonskog naroda. Mnogo, mnogo više je i žrtvovao. Nema tog Srbina, Crnogorca i Makedonca koji je branio do danas svoju domovinu više i bolje, dostojanstvenije od Njega! Niti da je žrtvovao više od Njega! Položili su drugi i svoj život, najviše što su imali, dok je Akademik Burović još uvijek živ. Ipak je Akademik Burović žrtvovao više od svakoga od njih, jer je bio i stalno je i dan danas pred kuršumom naših neprijatelja, koji su oni više puta i opalili na Njega, ali dugovečan ne može postati kratkovečan. Opalili su ga i u saradnji sa jugoslovenskim vlastima! Ili ovo nije istina gospodo Titovci?!

Njegovi neprijatelji su se iskalili i na njegovu porodicu, na njegovu nedoraslu djecu. Nema tog zločina koji nisu učinili protiv njegove supruge I njegove djece, pa i prema njegovim unucima. Dva-tri dana po njegovom hapšenju u Albaniji, kćerku od 4 (četiri) godina su mu silovali i učinili sve da je vuču ulicama Albanije, kao i njenu majku, pokazujući je prstom: “Tako će svršiti i vaše žene, i vaše kćeri, ako budete protiv Envera Hodže!” Kad je bila u petom mjesecu bremenitosti nevjesta njegovog sina, skočili su joj na trbuh nogama i učinili je da pobaci bebu. Tako su i njegovom sinu srušili brak, a pošto su njega uhapsili, sasvim nevinog.

I ne samo što Akademika Burovića do dana današnjeg ne uzimaju u odbranu, već instruiraju i svoje ljude da ga svakako napadaju, da ga provociraju i da mu čine svakakve svinjarije, zločine. Tako, gde ga napadaju Albanci i čine mu svakakve zločine sa svoje strane, tu ga napadaju i Srbo-Crnogorci i Makedonci, praveći nam se pravoslavnim fundamentalistima, pa i Svetosavcima, a sa knjižicom Saveza “Komunista” Jugosllavije u džepu.

Srpska pravoslavna crkva je videla i razumela sve ovo. Od kad je Akademik izašao iz zatvora, ona je prva i jedina koja se zainteresirala za Njega, objavila mu jednu studiju u svojoj reviji SVETIGORA, a zatim i djelo SKADAR, pa je pozvala i svoje vjernike da pokažu razumjevanje za Njega, da ga štite i brane od zlotvora, koji ga napadaju na svaki korak i u njegovom rodnom mjestu – Ulcinju.

I onima koji su prvi udarili krampom na Njegoševu Kapelu na vrh Lovćena, crnogorske vlasti su odredili penziju, pa i onima koji su izašli kao lažni svjedoci pred sud protiv Akademika, dok njemu – dan-danas mu ne dozvoljavaju ni da registrira brak i djecu (rođena u inostranstvu!) u svoj Matični otsjek. Dan danas Akademik nema na ovom svijetu ni kolibu, ni penziju. Sada su mu i švajcarske vlasti ukinule i onu koru hljeba, koju su mu davale da im ne umre od gladi na pragu kuće.

Zlatna medala “Sveti Petar II Petrovic Njegoš” nije samo odlikovanje za njegovo samopožrtvovanje za narod i domovinu, za Njegov značajni i neuporedivi doprinos za stvar

svetog nam Kosova, već je sinjifikativno i kao izraz poštovanja i cijenjenja prema Njegovoj ličnosti, Njegovoj borbi za slobodu i demokratiju, Njegovom stvaranju, književnom i naučnom. Preko svega, ono je sinjifikativno i kao poziv svima za odbranu akademika, prof. dr Kaplana Burovica. Sam Bog je pružio ruku SPC u znak njegove odbrane.*)