Otkud?
Otkud to da ti ne postojiš?
Kad te jasno sanjam, osecam i vidim,
Dok tuga vreba, ti kraj mene stojiš,
Osmeha kad nema, nacrtaš ga nadom
Pojaviš se, nestaneš, pa usrećiš kradom.
I sama bih te skrila.
U tanane misli, želje mi i snove,
Od pogresnih reči i zavidnih ljudi
Kao noći ove
Ili svakog jutra kad me čeznja budi.
Ponekad si tamo gde bih i ja bila.
Nemoguce to je, sada, al‘ ne vecno,
Kad te se uzelim, opet bih te snila,
Jer srce je tada zivo a i srecno.
Jedina si radost, snaga a i nada
Da kroz zivot snazna idem i ne molim.
Otkud to da ti ne postojis?
Kad si sve zbog cega postojim i volim.
Tanja Tanjica Radenković
Filed under: AKTUELNO, POEZIJA LJUBAVI I NADAHNUĆA |
Kommentar verfassen