AKADEMIK BUROVIĆ I ADEM DEMAČI

AKADEMIK BUROVIĆ I ADEM DEMAČI
– U vezi knjige ADEM DEMAČI Akademika Burovića –
Albanac sa Kosova Adem Demači, poznat kao književnik, proglašen od albanskih ekstemnih nacionalista i za nacionalnog heroja Kosova, pušten je iz jugoslovenskog zatvora 20.04.1990. Od prvog dana počeo je da govori najljepše, sa najvećim poštovanjem i divljenjem, za akademika, prof. dr Kaplana Burovića – Kaluš-a, kako ga on poznavao, a za koga je mislio da je Albanac, pa i iste gore list, kao i sâm on. Akademici iz Prištine, pošto su prikupili od njega potrebne podatke, na čelo sa akademikom prof. dr Zekirija Canaj formiraju jednu delegaciju i šalju je u Tirani direktno kod Ramiza Alije, tada načelnik “komunističke” Partije Rada i pretsjednik Narodne Socijalističke Republike Albanije. Oni su tražili od R.Alije da pusti književnika Kaplana Kaluši iz zatvora.
Po samopriznanju akademika Z.Canaj, R.Alija im je sprva rekao da Kaplan nije živ. Kad je Z.Canaj uznastojao na tome da je živ, ovaj mu kaže:
-Vi mora da ste agent UDB-e !
U nastavku R.Alija im kaže:
– Dižite ruke od Kaplana i ne podržavajte ga više, jer nije taj za koga ga držite !
Nema ni najmanje sumnje da im je R.Alija rekao da Kaplan nije ni Albanac, a kamoli i albanski nacionalista, kako ga oni zamišljaju. O ovome, Z.Canaj ne samo da svjedoči usmeno u razgovoru sa Albancima, već sada raspolažemo i dokumenta od samog R.Alije, koja su i objavljena.
I pored toga, albanski nacionalisti Kosova nisu vjerovali ni najmanje R.Aliji.
Akademik Canaj mu je i pripretio, ako ne pusti Akademika Burovića iz zatvora, da će dići na demostracije ne samo Albance dijaspore, već i nealbance.
Tako su nastavili da se interesuju za Akademika i da traže njegovo oslobođenje i preko štampe, šta više i demonstracijama pred albanskim ambasadama po svijetu. Oni instruišu Nazmi Berišu (kolega akademika Burovića iz koncentracionog logora u Čermi-Ljušnja-Albanija i iz zatvora u Burelju, koji se spasio živ i stigao u Norvešku), da napiše čitavu knjigu uspomena o Kaplanu, koju štampaju u Oslo, prevode je na engleski i predstavljaju je u Londonu Organizaciji Amnesty Internationale, da bi i ovi intervenisali za oslobođenje Akademika iz zatvora.
Tada je R.Alija naredio svojoj agenturi na Kosovu da proglase akademika Z.Canaj za agenta UDB-e i da obrade Adema Demači protiv akademika Burovića, pa da mu u tom duhu učine i jedan detaljan intervju, gdje će, između ostalog, govoriti i o Kaplanu.
Agentura R.Alije na Kosovu vrbuje muslimanskog fundamentalistu Fahrudina Radončića da on učini intervju Ademu Demači. Radončić, instruiran od UDB-e, učinio je to odmah i predao rukopis intervjua svojim poslodavcma, koji ga prerađuju po instrukcijama R. Alije, Sigurimia i UDB-e i štampaju ga u Veroni – Italija pod naslovom ADEM DEMAČI – ISPOVIJEST, a sa siglom izdavača IPT « Danas » – Zagreb 1990.
Na str. 17 te knjige piše doslovno :

Prvi i posljednji šamar
Književnik Kaplan Kaluši bio je uhapšen u isto vrijeme kada i Adem Demači. Pod pritiskom, policija je od njega iznudila neke izjave. Nakon toga, donijeli su ih Ademu u prištinski istražni zatvor u kojem je čekao ishod svog slučaja na višoj sudskoj instanci. Adem je potvrdio Kalušijeve izjave. Poveli su ga na suđenje Kalušiju u Tetovu. Sudiji je kazao :
-Slušajte, meni je hladna ćelija, sve što sam rekao (protiv Kaplana !-SS.) nije tačno. Niti je Kaluši neprijatelj ove zemlje, niti je istupao neprijateljski. Naprotiv, prijateljski je raspoložen i nema nikakve veze sa stvarima koje mu se stavljaju na teret.
Tetovske sudije i policija bili su jako ljuti na nedovoljno « obrađenog » svjedoka Demačija. Po svojoj prilici, protestovali su kod svojih kolega iz Prištine što im šalju ljude koji miniraju proces. Čim je sa suđenja u Tetovu vraćen u prištinski istražni zatvor, Ademu Demačiju je naloženo da se javi inspektoru Canoviću.
Ljutiti inspektor udario je dva žestoka šamara svom uhićeniku i nepouzdanom svjedoku. To su bile prve i posljednje batine koje je u svom gotovo trodecenijskom robijaškom stažu dobio Adem Demači.

U ovoj izjavi ima istine, ali i neistine.
Istina je da je policija vršila na akademika Burovića pritisak da govori ne samo protiv drugih, već i protiv sebe. Zato su ga mučili psihički i fizički, pa su ga oblili i u krvi i bacili u nesvijest, lično šef Udbe pukovnik Ðoko Mitrevski sa isljednikom Tomo. I dan danas akademik ima na telu ožiljke i poslijedice tog fizičkog mučenja, koje je prekinuto intervencijom akademikovog brata Dževdeta Resulbegovica, pukovnik JNA. I pored zločinačkog tretmana, psihičkih i fizičkih mučenja, Akademik Burović nije otvorio usta apsolutno protiv nikoga.
Znači – nije istina da je policija uspjela da od njega iznudi bilo kavu izjavu protiv nikoga, pa ni protivu Adema Demačia. A to nam potvrđuje činjenica da akademik Burović nije izašao svjedok protiv nikoga, pa ni protiv Adema. U optužnici protiv Adema ime akademika Burovića se ne spominje kao svjedok, dok u optužnici protiv akademika Burovića ime Adema Demači, kao svjedok optužbe, je prvo i najvažnije.
Pretendiranje da je on dao « neke izjave », ima za cilj da blamira akademika Burovića, na što je Adem pristao iz više razloga. Pre svega, i sâm Adem je izjavio da je pri prvom hapšenju bio neiskusan i naivan, pa je pod istragom govorio protivu svakog što je znao i što nije znao, sa nadom da će ga pustiti iz zatvora. Pošto su ga izveli pred sud, koji je održan otvorenih vrata, Adem se pribrao i hteo je da postane junak, pa je porekao sve.
Upravo zato, na prvom suđenju akademika Burovića 18. maja 1959., iza zatvorenih vrata, Adema namjerno nisu priveli, jer su znali da će on i tu izjavu poreći. Javni tužilac je tražio da se čita ta njegova pismena izjava, napisana rukom Adema, dok je akademik Burović, kao i pod istragom, izjavio: « Ta izjava nije Adema Demači. Ona je falsifikovana od UDB-e. Tražim da se dovede ovde Adem Demači, pa neka sâm kaže kako stoji stvar ! »
Interesantno: Javni tužilac nije tažio da se pročita “od policije iznuđena” izjava Kaplana Burovića, jer ta izjava i ne postoji. Ako ko pretendira da postoji, neka je iznese, da je vidimo.
Tako su bili prinuđeni da na drugom suđenju 18. juna 1959, dovedu Adema, koji, čim je ušao u sudsku salu, zauzeo je položaj između Akademika i sudske porote, poklonio se duboko Akademiku i, na taj način, htio ne htio, pozdravio je sudsku porotu zadnjicom. Poslije ovog pozdrava, on se odmah okrenuo prema poroti i kao navijen progovorio :
– Izjavu, koju sam dao pod istragom protiv Kaplana Kaluši, poričem, jer su me stavili u jednu ledenu ćeliju, pa sam se bojao da se ne smrznem, da ne umrem, te sam tako bio prinuđen da lažem protiv Kaplana…
Predsjednik suda Kočo Tulevski ga prekinu, tražeći od njega da najprije kaže ko je, kako se zove. U nastavku sudskog procesa Adem je izjavio i ovo :
-Ja sam kažnjen sa pet godina zatvora za neprijateljsku propagandu…Kaplan me savjetova da se oženim Srpkinjom pravoslavne vjere, kako bismo i na ovaj način kovali bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda…U vezi njegovog romana FANOLA, objavljen u Prištini 1958, Kaplan mi je rekao da on taj roman ne bi mogao da objavi u Albaniji, jer su tamo književnost i kultura zadavljeni od ždanovizma…
Na ovo je ustao akademikov advokat i tražio da se skine optužba protiv Akademika Burovića da je vršio propagandu protiv bratstva i jedinstva, dok je i sâm javni tužilac Gavril Nešeski, u svojoj zadnjoj riječi, izjavio :
– Optuženi je bio i ja se nadam da će on i u buduće biti kontruktivan građanin Jugoslavije.
Napominjemo još jednom: u njegovoj izjavi pred sudom Adem Demači ne spominje nikako ma kakvu izjavu Akademika, ponajmanje da je on, Adem Demači, u svojoj izjavi samo “potvrdio Kalušijeve izjave”, kako se to izražava Fahrudin Radončić.
Imajući predvid da ovaj Radončić nije nikada ni očima video Akademika Burovića, možemo slobodno reći da ta “izjava” Akademika Burovića nije izmišljena od njega, već od albanskog SIGURIMI-a i jugoslovenske UDB-e, koji su mu i potražili taj intervju.
U avgustu 1993, kad se Akademik Burović sreo u Prištini sa A.Demači, koji ga pozvao kod svoje kuće ne samo za posjetu, već da tu i jede i pije i spava (što je akademik odbio !), Adem je u prisustvu mnogih Albanaca izjavio: « Ne samo da sam pozdravio Kaplana i sud onako kako to on kaže, već, koliko se sjećam, mi smo se tu, pred sudom, i zagrlili ! ».
Ademova izjava « sve što sam rekao protiv Kaplana nije tačno », zar nam ne svjedoči da je Adem govorio pod istragom protiv Kaplana?! Upravo poslije ove izjave Adema Demači UDB-a je pošla da uhapsi Akademika, jer do tada nije imala nikakav dokaz protivu njega, dok je Akademik imao iza sebe brata pukovnika JNA, koji je dokazao da je i te kako zainteresiran za njega, i pored najprljavijih provokacija koje su im učinjene da bi se posvađali i okenuli ova dva brata jedan protiv drugog.
Istina je da je Adem pred sudom izjavio da « Niti je Kaluši neprijatelj ove zemlje, niti je istupao neprijateljski. Naprotiv, prijateljski je raspoložen i nema nikakve veze sa stvarima koje mu se stavljaju na teret », ali on to pred sudom nije baš tako rekao. Sada je Adem bio svjestan da se protiv akademika Burovića intrigira i da se to traži i od njega. Zar on tim rečima nije potvrdio upravo ono što je R.Alija rekao delagaciji kosovskih akademika, koju je kod njega predvodio Z.Canaj?! Zar Adem nije bio svjestan da reći Albancima te riječi 1990-te za Akademika Burovića, znači huškati ih protiv njega, jer tih godina i dan-danas, za Albance, posebno za one sa Kosova, ko nije neprijatelj Jugoslavije i jugoslovenskih naroda, taj je neprijatelj Albanije i albanskog naroda?! A za to su bile živo zainteresirane i impenjirane ne samo albanske, već i same jugoslovenske titoističke vlasti.
Još jedno: Kad je Akademik Burović posjetio Adema kod kuće, ovaj mu je poklonio dva svoja izdanja (roman i zbirku pripovijedana), dok knjigu ADEM DEMAČI-ISPOVIJEST, ne samo što mu je ne poklanja, već niti mu je pokazuje, niti mu je spominje. Zasto?! Zar ovo ne svjedoči da je Adem bio jako svijestan da je u toj knjizi svakako lagao protiv akademika Burovića, rovario protiv njega ?!
Demači je zavidio na svemu Akademiku Buroviću, pa je moguće da je kao zavidljivac bio i sâm raspoložen da intrigira protivu njega. On mu je zavidio ne samo roman IZDAJA, koji su Albanci proglasili za remek djelo albanske proze svih vremena, već i držanje pred sudom, njegov život i njegovu borbu za slobodu i demokratiju, a u vezi sa tim i afirmaciju, poštovanje i neobično veliku odanost, ljubav, koju je albanski narod uopšte i posebno Albanci Jugoslavije manifestirali prema njemu, njegovom stvaranju i njegovoj borbi. Albanci su mu pjevali pjesme i poeme, pa su ga i obožavali kao sveca i kao božanstvo.
I dok mu je Adem ovo zavidio, albanske i jugoslovenske vlasti su strepile da on ne stane na čelo Albanaca Albanije i Jugoslavije i da ih ne povede protiv Tirane i Beograda. Otuda i saradnja albanskih i jugoslovenskih vlasti protiv njega, njihova viruelna angažovanost da ga survejiraju na svaki korak i da svim mogućim sredstvima intrigiraju i bore se protiv njega i njegovog autoriteta, njegovog uticija na albanske mase, koje su se već bile stavile u pokret na obe strane albansko-jugoslovenske granice, a protiv postojećih vlasti.
Za nas je od posebne važnosti da Adem Demači i sâm priznaje da su albanske vlasti i SIGURIMI poslale kod njega da ga indoktriniraju protiv Akademika Burovića upravo Ismaila Kadare, najvećeg svog političkog komesara, od vemena isprobanog i upotrebljenog za vrbovanje i indoktriniranje albanskih intelektualaca. Evo dva citata iz njegove izjave u reviji FORUM, Br. 2, Pristina 27. novembar 1993, str. 24, članak « Një sqarim rreth dëshmisë sime për Kapllanin » (= Jedno objašnjenje u vezi mog svjedočenja za Kaplana), gdje, sa očitom dozom prezrenja prema Akademiku, ponavlja sve što je rekao i F.Radončiću, ali dodaje i nešto novo :
-Pošto su me osudili, negdje u aprilu 1959, dođe mi isljednik u ćeliji i reće mi : -Evo ovu izjavu, koju je svojeručno napisao Kaplan Resulbegović. On optužuje sebe, a ne tebe…Ti znaš da te ja nikada nisam ni pitao za tog nekakvog Kaplana. Ti znaš sâm što si govorio sa njim, što ti je rekao on i što si ti njemu rekao. Nas ova stvar ne interesira, pošto si ti uzeo zasluženu kaznu, ali interesuje one u Makedoniji imali kakve istine u ovome što je pisao taj nekakav Kapllan…Sve mu bilo prosto (Kapllanu), ali sebi ne opraštam što riječi Ismaila Kadare za Kaplana nisam cijenio koliko i kako treba !
Sada, kako vidimo, nema zaleđene ćelije i mučenja, nikakve opasnosti od smrti, pa ni ma kakvog razloga da Adem priznaje, ponajmanje i da laže protivu Akademika, kako je to lagao 1958-1959. Godine 1990., kad je dao tu izjavu F.Radončiću, znači 31 godinu pošto je “smrznut” u ćeliji, Adem, ovaj nacionalni heroj Albanaca Kosova, nije zaboravio tu tako hladnu ćeliju, znači – “mučenja”, koja su ga primorala da laže protiv Akademika Burovića. Dok sada, 1993., tri godine poslije te izjave (ali pošto je saznao da Akademik nije ni Albanac, kamoli i albanski nazionalista, pa da mu je i prezime Resulbegović, a ne Kaluši !), « zaboravlja » hladnu ćeliju i mučenja, ali se sjeća da mu se isljednik izrazio za Akademika sa omalovažavanjem: « tog nekakvog Kaplana » ! Adem zna dobro da je ovaj « nekakav Kaplan » jedina osoba koja je uhapšena tobože zbog njegove izjave, koju je on dao protivu njega. Tada se sa A.Demači nije uhapsio niko drugi, iako je ovaj Adem za njih davao i mnogo gore izjave. I samo ova činjenica je dovoljna da Adem ima posebno poštovanje za akademika, kao što je to poštovanje i imao, ali – za ovu sortu Albanaca – dostojni su poštovanja samo oni koji su albanske nacionalnosti i nacionalisti. Svi drugi, pogotovo Jugosloveni, pa bio on i Akademik Burović, koji se lično i porodično, a sa pozicija internacionalizma, žrtvovao za dobro albanskog naroda na taj način i toliko, kako i koliko se nije žrtvovao niko drugi, pa ni sami Albanci, ni sâm Adem, nisu za njih dostojni ni najmanjeg poštovanja, jer za njih oni su “nekakvi” i – nikakvi.
Kako vidite – Kadare je dobro naštimao Adema protivu Akademika Burovića, čim je izašao iz zatvora, još dok je Akademik Burović bio u zatvoru, ali ni Adem, kao i mnogi drugi, nisu vjerovali ni Kadareu, ni R.Aliji, pa ni francuskom listu L’HUMANITE, gdje je lično R.Alija, ali bez firme, intrigirao i lagao protiv Akademika Burovića besmislice – i da je ovaj “nekakav Kaplan” izdžao u Albaniji 20 godina zatvora kao agent UDB-e! Trebala je izjava Akademika Burovića da nije Albanac, da je Jugosloven, da se i Adem i drugi ubjede da je akademik…što ? Ličnost protiv koje treba da se bore svim sredstvima, pa i lažima !!!
Dok je pred sudom u Tetovu Adem izašao da opere gaće, koje je pod istragom posrao (ovo su mu rekli još 1959. njegovi Albanci !), sada preko štampe, sa ciljem da blamira Akademika Burovića, on samo crni svoj obraz, demostrira svoj antijugoslovenski šovinizam i rasizam, pa nam i na konkretan način dokazuje koliko voli i postuje « braću Srbe », kako ih svojom hipokrizijom naziva.
Kad on ovako i ovoliko voli Akademika Burovića, možemo zamisliti koliko i kako voli ostale Srbe, one koji još nisu učinili za albanski narod ništa.
Kaznu suda u Tetovu protiv Akademika Burovića, ovog «nekakvog Kaplana », nije izmjenio Vrhovni sud, dok kaznu Prištinskog suda protiv Adema Demači, ovog « nedovoljno obrađenog svjedoka…koji je minirao proces » protiv Akademika Burovića, izmijenio je Vrhovni sud sa 5 na 3 godine.
Carta canta !
Udba je iskoristila Demačia da ubjedi radne mase Jugoslavije da Akademik Burović nije uhapšen i osuđen nevin, jer eto, protiv njega je svjedočio i Adem Demači, dok je Akademika Burovića iskoristila da ovaj, nesvijestan za prljavu ulogu koju je odigrao Adem u njegovom životu, svojim ustima veliča njegovu figuru, govoreći i pišući da mu se Adem Demači, od svjedoka optužbe, obratio u advokata odbrane, da je “minirao” udbin proces protiv njega, pa da mu je upravo za to opjevao i pjesmu. Adem je još pod istragom postao agent UDB-e. I ta dva šamara « dobio » je iza kulisa, gdje niko ništa nije mogao da vidi, onako kako je to Adem već prikazao jedno takvo « šamaranje » u jednoj od njegovih pripovijedaka.
Kao agent UDB-e, a indoktriniran lažima Ismaila Kadare, Adem Demači sa samim Kadareom su glavni duhovni inspiratori najmonstruoznije demostracije na svijetu. Zamislite, svugdje po svijetu su pošteni ljudi demostrirali za puštanje iz zatvora nevino osuđenih, posebno kad su to bili viđeni ljudi, umjetnici, književnici i naučnici, dok se na Prištinskom Universitetu, od albanskih profesora i studenata organizira demostracija protiv puštanja Akademika Burovića iz zatvora, naravno instrukcijama iz Tirane i blagoslovom iz Beograda, koji je isto tako bio zainteresiran za blamiranje Akademika Burovića i protiv njegovog puštanja iz zatvora.
Kako vidimo iz albanske štampe, Albanci Kosmeta su počeli da shvate ko je Adem Demači.
I Kadare, godine 1999., pošto se Adem definitivno kompromitirao (i izjavio protiv Envera Hodže !), pisao je u jednoj svojoj knjizi da je Adem Demači agent UDB-e.
Ovime se rovarenja i neprijateljska djelatnost Adema Demači potiv Akademika Burovića nisu završila. On dan-danas nastavlja sa time, dokazujući ovako koliko je disident i koliko je zaslužio nagradu “Saharov”.
Naravno da Akademik Burović nije stajao skrštenih ruku. On je još 2002. godine objavio svoje memoare u vezi sa Ademom Demači, čitavu knjigu detaljnih opisa međusobnih odnosa i razgovora, pa i dokumentacijom, koja je 2005. doživjela i drugo izdanje, a koju Adem Demači krije i od svoje djece, da bar oni ne saznaju istinu o njegovom kukavičkom i krajnje nedostojnom stavu prema Akademiku Buroviću, demostrirajući ovako ne samo svoju nezahvalnost, već i nezahvalnost svih onih Albanaca, koji su se u mobingu i satanizaciji akademika, prof. dr Kaplana Burovića, ujedinili sa njim.
Suad SULEJMANAGIĆ

Schreibe einen Kommentar

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s

%d Bloggern gefällt das: