https://www.youtube.com/watch?v=o7qhvfCfIW8
Filed under: AKTUELNO, Srpske Novine, Vesti, video-filme | Leave a comment »
Onima koji me cene kao srbina a smeta im što mi je supruga namica pa je nazivaju švabica poručujem da mi je drago što me smatraju srbinom ali bi mi bilo još draže da u meni vide prvo čoveka kao takvoga a u mojoj supruzi ženu od karaktera.
KOMENTAR KOJI NIJE JEDINI TE VRSTE PA ME JE POSTAKAO DA SVOJIM KOMENTAROM DAM ODGOVOR SLIČNIM ISTOMIŠLJENICIMA:
Đe me nađe sa ovako dirljivim stihovima čoče. Slično je pisao jedan Vlahović iz naše slavne SEDMICE. Njemu sam mojski ovako odgovorila: Mora da si na zadnje škrge disao kad si ovo tvojoj Švabici pisao. Ja obično samo onda pišem, da bolje dišem, a ne on…
Dušan Nonković: Eh Ljubice, srpkinje me nisu htele i ako sam lipsavao za njima a ova moja „švabica“ drži me ko kap vode na trepavicama i to 46 leta-ljubav je to moja draga a karakter ne čini švabica il srpkinja već duša od čoveka a takvih je malo a zamisli, ima ih i medju „švabicama“ kako to moju nazivaš. A medju našima ne nadjoh ni jednu niti mene koja htede a imale su sve vremena do moje 28 godine. A ova moja „švabica“ rodi meni jednu ćerku i 2 sina jedno lepše od drugoga a po duši im nema ravna! A to što švabe imaju taj imidž pa isti ti koji su im Hitlera doveli na vlast sada prave i od srba Srebrenicom genocidan narod. A sada su da uvuku pola sveta u treći svetski rat. Od naroda filozofa i pesnika učinili su za nepunu deceniju zločinački narod. Gete je učio srpski da bi čitao srpsku liriku a velikog nemačkog kancelara Bizmarka baba je bila srpkinja iz centralne Srbije. Pa sad pogledaj kakvi smo mi srbi sada kad bi u NATO u naručje onih koji su nas bez objave rata bombardovali. Pa pogledaj kud vodi to paušalno prosudjivanje, trpanja u paušalne fijoke. Crnogorci nekad najveći srbi a sad-da Bog sačuva. Paušalno prosudjivanje je alatka naših i svetskih dušmana da bi zavadili pa vladali.Volimo se svi pa neće biti ni rata ni ratova.
PESMA KOJA JE IZAZVALA OVE KOMENTAE:
SAN I JAVA
Kad me vidiš sred zime bele
stvrdom korom hleba u ruci
da gazim u magli mraz tvrdi
to ja samo labudovima žurim
da delim snjima koricu snova
Sanjarenje je gnjezdo žudnji
lepotom duše bića sačinjeno
iz kojeg se san ljubavi radja
život, vera, radost bol i nada
u tišini da se ne probudi java
Ma kolko ti draga daleko bio
izgubljen od santi leda gradu
usamljenih ljudi i crnih ptica
bićeš mi san i pahuljica bela
u cvatu inja čarobna princeza
snovima duše tople ušuškana
Ako me budeš, morala tražiti
naćeš me lako na nekoj obali
puste sante gde ništa ne cveta
sem vrta ruža u mojim očima
Dušan Nonković-Teodorović
Filed under: AKTUELNO, Poezija Dušan-a Nonković, POEZIJA LJUBAVI I NADAHNUĆA, Srpske Novine, Vesti | Leave a comment »