Поетски речена истина о Ђинђићу – ŠTA NAM ĐINĐIĆ NIJE REKAO

ŠTA NAM ĐINĐIĆ NIJE REKAO

Slušam Đinđićeve čuvene govore o demokratiji.

Kakvi su to samo genijalni govori kada ih slušaš kao klinac, sa sedamnaest…

Sve crno – belo, kao na filmu…

Dobri i loši momci, mračne snage prošlosti, zapadni prijatelji, i ostalo.

I najveći motivacioni govornici bi na njima mogli da mu pozavide.

Vera u tržište, konkurenciju, strani kapital, vera u otvoreno društvo jednakih šansi kakvo postoji samo na zapadu…

Međutim, danas, nemam više sedamnaest, a od tih govora ostala je samo prazna retorika, i stilske vežbe za nove generacije političara.

Đinđić nam je toliko toga rekao, samo nam nije rekao ono glavno.

Da nećemo postati građansko, nego malograđansko društvo.

Pričao nam je o novcu, stranim investicijama i novim radnim mestima, a ne i o bedi, rasulu i slugerajskom položaju koji nas čeka.

Pričao nam je o evropskim prijateljima, a nije nam rekao da nas tamo, u stvari, ni ne žele.

Pričao nam je o borbi protiv korupcije, a okružio se Čedom, Bebom, Đelićem, Vlahovićem, Dinkićem,

Pričao nam je o našoj lenjosti i propaloj industriji, a sada ni nemamo industriju, niti mogućnost da uopšte budemo lenji jer ni nemamo gde da radimo…

Pričao nam je o promeni svesti naroda i suverenoj državi, a ljudi se danas utrkuju ko će više da opljuje sopstvenu zemlju i narod.

Pričao nam je o privatizaciji i da će sve biti nečije, a nije nam rekao da ništa od toga više neće biti naše.

Nije nam rekao pravu istinu o kapitalizmu koji je sa fanatičnom strašću veličao.

Još toliko toga nam nije rekao, a morao je…

Ljudi misle da ga je smrt ubila. Nije. Smrt ga je spasila.

Sazidala mu je spomenik pre vremena, napravila je od njega nešto

Što on svakako nije bio…

I uvela ga u istoriju u koju, pitanje je da li bi ikada ušao na tako velika vrata.

Kao što niko nije od njegovih naslednika?!

Smrt ga je spasila.

Spasila ga je svega onoga zbog čega bi kasnije morao da preuzme odgovornost.

Oni koji su ga ubili, oni ga slave.

Mrtav Đinđić im je mnogo bolji nego živ.

Mogu da ga svojataju, dok im treba

A kada okrenu kurs, okrenuće i mit o Đinđiću naopačke…

Đinđić nam je toliko toga rekao

Samo nam nije rekao ono glavno

Ono što nas stvarno čeka, a mi to upravo živimo…

I to mi se ni malo ne sviđa…

I nije nam rekao, na kraju

Odakle mu toliki novac koji je ostavio svojima u nasledstvo?

Odakle, kada se najveći deo svog života bavio filozofijom?!

Filozofijom koju su očigledno i njegovi naslednici savršeno dobro savladali.

PISMO JEDNOG HRVATA

Bloger Krule –

„Dragi moji političari,

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.

Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljoprivredne, turističke zemlje…moje domovine Hrvatske…u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – „go kurac“.

Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu…“nogometno
igralište“… na kom „utakmica“ nije odigrana već 20 godina pa je
korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom.Mora da ste ponosni na to? – čestitam vam!

Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj
živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su
napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana…jer eto…oni to mogu, a mi ne.

Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske
brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište „3. Maj“ sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste!

Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih
banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama…čestitam vam od srca.

Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po
čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši
građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu…a
danas?…danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist…za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.

Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je
ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim „malim“ ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.

Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju…ne jednu…ne dvije
tvornice…vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju…sve sve sve…i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena…kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama, al baš ono, što bi reko Edo Majka – pravo pravo!

Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna…2 tjedna mora…2 tjedna u kojima su padali romantični poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora…a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi.
Čestitam vam. Ponosim se sa vama.

Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj…visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori: – Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.

Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki…inače zidar…nazove pa kaže: -Krule prijatelju… kud sve ovo ide u pičku materinu… suze mi na oči od muke idu! Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se…tu sam ja da se ponosim vama.

Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe…svoje rođake…rođakove rođake…i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno…mislim…ne rat…nego to sve papirnato sprovesti i napraviti…ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.
Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i
činove…oh…pobogu…pa kao da je bilo lako tamo negdje1991…1992…sa BMW-om sletiti u jarak sa činom …pukovnika… jedno 80 km od prve linije.

Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.

Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u
MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi.

Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4% od plaća i tako godinu i nešto…a sad ste digli i PDV na 25%. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda…puzi…gmiže…a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.

Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama…kako ja tako i moja veš mašina.

U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku
izreći iz usta dade, vi ste sjebali. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam o sebi misli da je nesposoban, a zapravo…PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može nadčovjek…superčovjek…jebeni SUPERMAN.

Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: – Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! – te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec.
Oprostite mom Mrkom na psovanju…a i sam nisam siguran na koga je mislio. Sigurno nije na vas…jer vi ste iskreni i pošteni…zato se ja vama i ponosim.

Vaš Krule“