NASTAVAK JEDNE ISTINE
– U vezi rehabilitacije Akademika Burovića –
Kako smo videli i svojim očima, Akademija nauka i umjetnosti Prištine, u svom djelu enciklopedijskog karaktera por naslovom KOSOVA, Priština 2012, rehabilitira akademika, prof. dr Kaplana Burovića, pod njegovim poznatim pseudonimon RESULI, a kao književnika. O ovome je poznati publicista Suad Sulejmanangić objavio opširan prikaz-koment u listu TABLOID, Beograd 12.IX.2013, koji je ovih dana preštampan u knjizi Akademika Burovića SKADAR – istorija.
Naglašavam još jednom da je dopis Suada Sulejmanagića ispravan i jako dobar, za svako čestitanje, ali istini, koju nam on iznosi tamo, nedostaju i dve druge istine, koje je sigurno slučajno propustio, a koje nisu baš tako beznačajne.
PRVA: Pomenuti akademici pišu da je « vrlo malo » djela Akademika Burovića štampano u Albaniji. Je li ovo istina?! Ja mislim da nije.
Istina je da su albanske vlasti, prije njegovog hapšenja, štampale Akademiku vrlo malo, od 30 djela, koliko im je ponudio, štampali su mu samo tri djela: roman IZDAJA (1965), zbirku kosovskih pripovijedaka ODJEK KORABA (1968) i novelu ZMIJA (1969). Istina je da po izlasku iz zatvora, pa i dan-danas, nisu mu više objavili ni jednu jedinu novu knjigu, ni vlasti niti “privatne” izdavačke kuće, iako je Akademik uveden u službeni program savremene albanske književnosti, pa su i preko štampe objavili uputstvo kako da mu tretiraju, obrađuju ta djela. Sve je bilo prividno, hipokrizično, da bi se ubjedio svijet da se u Albaniji uspostavlja “demokratija”, što dokazuje činjenica – pošto su osigurali vlast i spasili se sudbine Čaušeskog, Akademika Burovića su skinuli iz programa, izbacili iz školskih programa i antologija, pa su protiv njega preduzeli i mobing, pa i monstruozno sataniziaranje svakojakim lažima, falsifikatima i intrigama, da bi tako opravdali to novo persekutiranje i da bi maskirali istinu, njegovu generalnu tezu svijetskog značaja da u Albaniji nismo imali nikakav komunistički poredak na vlast, već jednu crnu bandu bezobraznih, krvavih kriminalaca, koji nisu poštovali nikakve zakone, pavila i principe.
I pored medijske blokade na sve strane svijeta, posebno u Albaniji, Akademik Burović je štampao upravo u Albaniji ništa manje već 30 knjiga, na albanskom, srpskom i drugim stranim jezicima. Naravno, štampao ih je privatno, jer ne samo u Albaniji, već i van Albanije, albanska mafija na vlast zabranila je svim izdavačkim kućama da mu objave bilo koju knjigu. Štampao ih je kidajući zalogaje hljeba od svojih usta i od usta svoje djece da bi platio štamparije. Zatim je sve te knjige razdavao na poklon, u Albaniji i van Albanije, jer se albanska mafija virulentno angažovala i protiv distribucije tih knjiga: gdje su joj dopale u ruke, spaljivala ih. Godine 2009, albanska mu je mafija spalila sred Tirane sav tiraž četiri najnovija izdanja, od kojih su dva bila na albanskom jeziku i dva na srpskom. I odmah je intervenirala kod svih medija, ne samo u Albaniji, već i van Albanije, da se o tome i ne zucne. Intervenirali su i u Beogradu. Jedino kod redakcije lista TABLOID nisu uspjeli: tu je objavljen opširan izvještaj o spaljivanju tih knjiga. Na sve strane svijeta dan-danas se u vezi ovog monstruoznog kulturocida, u vezi ovog zločina bez presedana u istoriji čovječanstva, drži posmrtno ćutanje. Ili ne?!
Ćute i švajcarske vlasti, čiji je građanin Akademik Burović, a kojima se u švajcarskoj ambasadi u Tirani odmah prijavio, naglašavajući da su mu prilikom spaljivanja knjiga učinili i atentat, pokušali i da ga ubiju.
“Njegova” Crna Gora, koju je tako mnogo zadužio u svim pogledima, ne samo što ćuti, već i aktivno sarađuje protiv njega sa ovim albanskim kriminalcima.
Istovremeno, sekretar jedne strane ambasade u Tirani, ubacio je Akademika Burovića u svoja kola i hitno ga prebacio preko granice, da bi ga spasio od razjarenih albanskih kriminalaca, ubica.
Poslije spalivanja ovih knjiga albanska mafija je naredila i štamparijama da mu više ništa ne štampaju, pa makar ih Akademik plaćao i zlatnicima.
Ovo je istina o objavljivanju knjiga Akademika Burovića u Albaniji. Akademija nauka i umjetnosti u Prištini zna sasvim dobro ovu istinu, ali joj ne konvenira da je iznese u javnost, jer i ona kriminalno sarađuje sa albanskom mafijom Tirane protiv Akademika.
DRUGA: Suad Sulejmanagić naglašava sasvim dobro da “Unošenje Akademika Burovića u enciklopedijsko izdanje Akademije nauka i umjetnosti Prištine je sinjifikativno. Iako dolazi pošto je ovaj Akademik uveden u svijetsku WIKIPEDIJU i po enciklopedijama drugih naroda, pošto je svijetki afirmisan i priznat, ono nam nesumnjivo govori i za jednu promjenu i izvinjenje, za rehabilitaciju i među Albancima ovog velikog književnika, naučnikia i borca za slobodu i demokratiju, koji je tako mnogo učinio i žrtvovao u borbi protiv socijal-fašizma na Balkanu i u svijetu, da ga Enver Hodža i uhapsio potražnjom Josipa Broza Tita (sic!), pa je učinio sve da ga i fizički likvidira”.
Ali ovdje imamo i jednu drugu istinu: ovim “rehabilitiranjem” albanski kriminalci nastavljaju svoja mukla rovarenja protiv našeg Akademika. “Rehabilitirajući” ga oni bi htjeli da pokažu srpsko-crnogorskom i makedonskom svijetu da je ovaj Akademik “islamizirani Arbanas”, što su učinili i otvoreno, preko Ilije Petrovića i titoističke bulumente, viruelno impenjirana za ovo, ali i junački demaskirana, prije svega od samog Akademika Burovića, a zatim i od njegovih kolega, koji su dokumentima dokazali sramnu antinacionalnu aktivnost Titoista protiv Akademika Burovića i njegovog stvaranja. Ovo se dokazuje i drugim dokumentima i činjenicama, za koje ćemo pisati jednom drugom prilikom. Ovdje imamo za cilj samo da dopunimo istinu, koju je iznio svijetu Suad Sulejmanagić njegovim dopisom preko TABLOIDA, da više nego li sa rehabilitiranjem imamo posla sa podmuklom borbom albanske mafije protiv Akademika, sa njihovim nastojanjem da ga Srbo-Crrnogorci i Makedonci ne prihvate, da se i oni angažuju protiv njega i njegovog stvaranja.
Aleksandar STANISLAVLJEVIĆ
Filed under: AKTUELNO, Srpske Novine, Srpstvo, Vesti | 1 Comment »