JOS JEDAN POTEZ LISEN SVAKOG STIDA REKTORA AVDISPAHICA

On Sunday, March 23, 2014 7:45 PM, Bosanski_Kongres <Bosanski_Kongres@hdmagazine.com> wrote:

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH – br. 870;

22. mart 2014.

1. JOS JEDAN POTEZ LISEN SVAKOG STIDA REKTORA AVDISPAHICA

2. RE: POLTRONI REZIMA NAM PRODAJU CETNICKI REFERENDUM KAO SPAS ZA BOSNU I HERCEGOVINU

3. Kurspahic: Dayton bez tajni

4. KURSPAHIC SE TOBOZE OTVORIO PO PITANJU IZETBEGOVICA

5. IZETBEGOVIC JE NEGIRAO BOSNJASTVO I VEC 1992. JE POTPISAO PODJELU DRZAVE

===============================
Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 78,300 ispravnih adresa.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with „UNSUBSCRIBE“ in the subject line.
________________________________________

1. JOS JEDAN POTEZ LISEN SVAKOG STIDA REKTORA AVDISPAHICA

Pise: Muhamed Borogovac

Cesto dobijamo prituzbe na rektora Univerziteta u Sarajevu Muharema Avdispahica, ali smo oguglali na bezbrojne bosanske nezasite ljubitelje vlasti i maraka, i lokalne Staljine, pa nismo nalazili mjesta u Glasniku za njega. Medjutim, neki dan i licno naletih na jednu Avdispahicevu manipulaciju i uvjerih se u njegovu neiscrpnu manipulatorsku energiju. Naime, slucajno saznadoh za slijedecu manipulaciju doticnog, kojom su direktno pogodjeni svi BiH matematicari.

Neki dan krenem da jedan svoj rad predam u jedan naucni casopis preko web stranice casopisa. Na stranici pocnem popunjavati fomular, odgovarati na standardna pitanja: Ime, prezime, naslov rada itd.

I onda dodjoh do pitanja o clanstvu u profesionalnim organizacijama (affiliation). Rutinski upisah svoja clanstva u Americkim profesionalnim organizacijama i onda velim idem upisati i da sam clan Udruzenja Matematicara Republike BiH. Znam da nikada niko formalno nije donio odluku o ukidanju toga udruzenja, tako da Udruzenje Matematicara BiH jos uvijek formalno postoji. Druga je stvar sto su pojedinci sabotirali rad toga udruzenja i sto ono sada ne radi. Sjecam se poslijeratnog entuzijazma BiH matematicara koji su obnovili rad Udruzenja. I sam sam ucestvovao na poslijeratnim sastancima udruzenja BiH matematicara, gdje smo kroz predavanja obavjestavali jedni druge cime se bavimo u Matematici. Zahvaljujuci entuzijazmu profesora Fikreta Vajzovica, Harry-a Millera, Mirjane Vukovic, Huse Fatkica (Predsjdnika) itd. to je godinama funkcionisalo mada je Muharem Avdispahic sabotirao rad Udruzenja. Sjecam se da su dolazili BH matematicari iz cijeloga svijeta. Jedne godine, npr. kada sam dosao na sastanaka sreo sam i Prof. Armina Halilovica sa KTH u Stokholmu. Cak sam platio clanarinu, ne sjecam se sada za koliko godina unaprijed, da bi Udruzenje BiH matematicara makar na taj simbolican nacin podrzao u borbi za opstanak. (Jedna digresija, primjetimo da su Prof. Vajzovic i Prof. Vukovic bili u komisiji koja je izabrala Avdispahica za Redovnog profesora, a o tom izboru mozete procitati na linku koji slijedi iza ovoga clanka.)

Dakle, kao sto podizem zastavu Republike BiH sa zlatnim ljiljanima gdje god stignem, odlucih da na web stranici doticnog naucnog casopisa upisem da sam clan Udruzenja Matematicara Republike Bosne i Hercegovine i potrazih na Google-u adresu udruzenja. Medjutim, evo sta nadjoh:

Bosnian Mathematical Society
Prof. M. Avdispahic
Avde Hume 1
Sarajevo, Bosnia-Herzegovina
Fax: +387-71-444 716

Znaci, legalno udruzenje matamaticara Bosne i Hercegovine ne radi, a u tome je ogromna upravo Avdispahiceva zasluga. On je sabotirao rad udruzenja na sve moguce nacine, jer je imao nerasiscene racune sa velikom vecinom BiH matematicara, ukljucujuci i starije profesore koji su i njemu predavali i kasnija ga izabrali u profesorska zvanja. Medju BiH matematicarima se jos prepricavaju epizode Avdispahicevog bezprizornog ponasanja prema svojim kolegama, kao npr. kada je koristeci svoj polozaj dekana PMF-a naredio portiru fakulteta da ne dozvoli ulazak na fakuletet jednom starijem profesoru, akademiku, cije ime necu navesti iz postovanja jer to je pretpostavljam bilo uzasno ponizenje za njega.

Znaci, kada je unistio rad udruzenja matematicara Bosne i Hercegovine Avdispahic je iskoristio cinjenicu da su mu kao jednom od rukovodilaca bile dostupne informacije i komunikacije na Univerzitetu, te se u svijetu predstvio kao neko ko ovlasteno prima postu od njega izmisljenog, fiktivnog „Bosanskog matematickog udruzenja“.

Tom manipulacijom on je prakticno za ostala svjetska udruzenja matematicara ukinuo legalno Udruzenje Matematicara Bosne i Hercegovine. (Udruzenje sa imenom „Bosansko matematicko udruzenje“ nikada nije postojalo.)

Medjutim, ne radi se ovdje samo o promjeni imena i nanosenju stete legalnom udruzenju BiH matematicara. Provjerio sam sa nekolicinom kolega matematicara u BiH, nikakvo udruzenje matematicara ne radi sada u BiH. Dakle, postoji samo fiktivno „Bosansko matematicko udruzenje“ za koje Muharem Avdispahic prima postu, na gornju adresu u Ciglanama; pretpostavljamo da je to njegova privatna adresa, jer ne znamo nikavu instituciju na toj lokaciji na kojoj bi mogao raditi „Bosnian Mathematical Society“. Znaci, on je uzurpirao pravo BiH matematicara da imaju svoje udruzenje, te lazno se predstavljajuci kao legitimni predstavnik matematicara BiH prisvaja postu koju eventualno salju druga udruzenja matematicara iz svijeta matematicarima Bosne i Hercegovine, misleci da postu salju na legitimno udruzenje BiH matematicara.

Vjerovatno je da BiH matematicari nikada nece saznati za eventualne stipendije ili specijalizacije koje za njih stizu iz svijeta, jer posta stize samo Avdispahicu. Ili tacnije, mozda za postu iz svijeta i eventualne stipendije i specijalizacije saznaju odabrani vjerni pojedinci i pojedinke iz Avdispahicevog kruga nekadasnjih sabotera legitimnog udruzenja matematicara Bosne i Hercegovine.

—-

Slijedi link do jedne od posljednjih kontroverzi koje okruzuju „sarajevskog rektora“.

http://www.ekran.ba/vijesti/2014/02/25/ekskluzivno-avdispahi%C4%87ev-kriminal-%C5%A1titi-inspekcija-kantona/

_________________________

2. RE: POLTRONI REZIMA NAM PRODAJU CETNICKI REFERENDUM KAO SPAS ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Pise: Smail Jonuz

Insistiranje na bilo kakvom javnom plebiscitu o vec gotovoj stvari koja je istovremeno i najveca pobjeda u novijoj historiji Bosne i Hercegovine je isto kao kad bi Sjedinjene Drzave raspisale referendum o nezavisnosti od Velike Britanije. Samo pominjanje referenduma je u sadasnjoj konstalaciji odnosa i aktuelnom istorijskom trenutku ne samo suvisna nego i opasna stvar. Nejvece dostignuce od nacionalnog interesa za drzavu Bosnu i Hercegovinu je referendum 1992 kojim je ona stekla nezavisnost ubjedljivom vecinom koju je priznatala cijela medjunarodna javnost. Nista manje nije znacajno ni da je tada kao vazeci najvisi pravni akt bio Ustav Republike Bosne i Hercegovine, a koji nikad nije ponisten i pravno jos uvjek na snazi kao jedini legitimni pravni akt.

Pravo pitanje je na koji nacin ga uvesti u zivot ponovo. Misljenja sam, nikavim plebiscitom nego upornom borbom i van daytonskih instutisija, ali i borbom u samom nametnutom sistemu. Dakle paralelnom metodom i postepenim osvajanjem prostora. Prvo treba nametnuti da ponovo zazivi ono sto su najvaznija nacela i ordedbe tog akta, a u drugoj fazi uvesti i ostatak tako da se u neko dogledno vrijeme cinom neminovnosti i sasvim prirodno uvede cio akt kao faktum.

Inace taj bi akt i danas bio primjenjivan da nasi nisu pristali da pregovaraju sa pobunjenicima protiv ustavnog uredjenja drzave. Onog trenutka kad je nas tadasnji predsjednik sjeo preko puta hajduckog harambase dao mu je legitimitet umjesto da ga ignorise pa bi guslar mogao samo da kupi one-way ticket za Holandiju.

Sto se tice clanka SARENE LAZE LUKAVIH CUVARA DAYTONISTANA, to je jedna gomila dezinformacija koju kao sto rece ing. Cavkic treba sto prije izbrisati.

Sve ono nabrojano niko drugi nece, kao ni dosad, niti moze ostvariti, ako mi to sami ne ucinimo, ne predajuci se u borbi za nasu domovinu.

____________________________

3. Kurspahic: Dayton bez tajni

14.03.2014

U odsustvu bilo kakve zajednicke vizije i bilo kakve ideje ili inicijative kako da pokrenu Bosnu i Hercegovinu ostavljenu na slijepom kolosijeku euroatlantskih integracija, bosanskohercegovacki aktuelni „lideri“ koriste svaku medunarodnu izjavu dobre volje, kao što su americka i evropska uvjeravanja da ce „nastaviti da podržavaju euroatlantske aspiracije vecine gradana“ gotovo kao neku vrstu najave sazivanja „Daytona 2“ za ustavno preustrojstvo bosanske države. Ona se medu federalnim partnerima – iz razlicitih razloga i perspektiva – doživljava kao obecanje, a u vodstvu Republike Srpske olicenom u njenom predsjedniku kao neka vrsta egzistencijalne prijetnje i babaroge.

Cak i kad bi u svijetu postojala politicka volja za neku varijantu „Daytona 2“, a to je malo vjerovatno u kontekstu dramaticnijih medunarodnih kriza i izazova – ukljucujuci pored svih ostalih i sirijsku i ukrajinsku – za bilo kakvu izglednost takvog projekta bilo bi korisno, narocito u bošnjackoj javnosti, demistifikovati okolnosti u kojima je nastajao i postignut dejtonski sporazum, od 1. do 21. novembra 1995. godine.

Prevladujuci bošnjacki narativ dejtonskog mira pociva na posmatranju sporazuma iz perspektive žrtve koju je bezosjecajni svijet pod pritiscima i ucjenama prisilio na ustupke koji su rezultirali ustavom države osudene na nefunkcionalnost. Ta interpretacija istorije amnestira – i cak promoviše u status nacionalnih simbola – bošnjackog vodu tog vremena i njegove najbliže saradnike oslobadajuci ih svake kriticke valorizacije njihove odgovornosti za nesavršenosti sporazuma koji su prihvatili. Ta metafora o iznudivanju ustupaka od žrtve – kao i sve druge mitske interpretacije prošlosti – produbljuje u toj javnosti nepovjerenje prema „medunarodnoj zajednici“ otežavajuci i saradnju u projektovanju i provodenju euroatlantske strategije.

Ovih dana sam, povodom obnovljenih rasprava o takozvanom „Daytonu 2“, ponovo citao izvanrednu studiju Odjeljenja za istoriju americkog ministarstva spoljnih poslova pod naslovom „Tajna istorija Dejtona: Americka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995.“ koju potpisuju Derek Chollet i Bennett Freeman.

Radi se o štivu zasnovanom na obilju dokumenata, službenoj prepisci, licnim bilješkama, intervjuima sa cetrdesetak zvanicnika koji su ucestvovali u pregovorima i na nalazima cjelodnevnog seminara na kojem su ucestvovali svi glavni akteri pregovora. Ta temeljito dokumentovana slika dejtonskog procesa u ocima posmatraca otvorenog za cinjenice pokazuje koliko je magle i mitova proizišlo iz potrebe da se „naša strana“ u pregovorima predstavi bezgrešnom ili ucijenjenom.

Uzmimo, recimo, prevladujucu verziju bošnjacke interpretacije pregovora po kojoj su najteži dejtonski ustupci, kao što su ozakonjenje Republike Srpske ili teritorijalna podjela 51 prema 49 posto, dati pod nevidenim pritiskom ili cak prijetnjama.

Dokumenti pokazuju da je za pristanak „u principu“ na te zahtjeve, koji su dolazili od predsjednika Srbije Slobodana Miloševica, bilo dovoljno samo jedno vecernje sijelo sa Izetbegovicem u rezidenciji americkog ambasadora u Turskoj Marka Grossmana 3. septembra u Ankari. Bosanski predsjednik jeste prigovorio na uvodenje naziva Republika Srpska u rani nacrt sporazuma rekavši: „To ime je kao nacisticko ime. Ako ga koristite, dozvoljavate im da pobijede. Ono sadrži ime republika i izgledace kao da imaju zasebnu zemlju“. To je u prethodnim razgovorima s Amerikancima zahtijevao Miloševic kao cijenu sporazuma insistirajuci da ne vidi „kako bi se to drugacije zvalo“. Do kraja veceri –„nakon velikog pritiska“ – Izetbegovic je pristao.

S njegovim pristankom njegov ministar spoljnih poslova Muhamed Šacirbej je na ministarskom sastanku balkanskih šefova diplomatije 8. septembra u Ženevi prihvatio principe buduceg sporazuma koji su znacili i ukidanje naziva Republika iz imena Bosne i Hercegovine i priznanje Republike Srpske kao jednog od dva entiteta na 49 posto teritorije. Sve to je, dakle, prihvaceno i prije nego što su poceli dejtonski pregovori pa prica o nekakvom iznudivanju pod pritiscima i prijetnjama zvuci više kao naknadna interpretacija nemirne savjesti.

Ovaj autor imao je i licno iskustvo s tom epizodom dejtonskog procesa: na dan ženevskog ministarskog sastanka objavio sam na strani komentara The Washington Posta tekst pod naslovom „ … I ne dijelite Bosnu“ u kojem sam apelovao da Holbrooke u Ženevi „insistira na ustavnim umjesto na teritorijalnim pitanjima, s ciljem da se razviju pravni okvir i medunarodne garancije za jednaka individualna i kolektivna prava svih gradana i sve tri etnicke grupe zakljucujuci: „To je kljuc za trajan mir u Bosni i jedini nacin da se sacuva njen integritet“.

Nakon objavljivanja tog teksta Holbrooke me pozvao na razgovor u sjedištu americke diplomatije. Rekao mi je kako to i jeste bila polazna ideja „ali to moraju tražiti strane (u pregovorima) a one to nisu tražile“. – Ni Bosanci? – pitao sam. „Ni oni“ – rekao mi je Holbrooke.

Dokumenti objavljeni u „Tajnoj istoriji Dejtona“ pokazuju sliku tragicne nekompetentnosti bosanske delegacije: rivalstvo Silajdžica i Šacirbeja u nadmetanju ko ce biti bliži Izetbegovicu; trgovinu teritorijama kako bi se održao ranije prihvaceni omjer 51:49; Miloševiceve ustupke u vidu proširenog koridora od Sarajeva do Goražda koji su americki pregovaraci u Daytonu nazvali i „put viskija“ jer je Miloševic na to pristao nakon što je ispijena cijela boca viskija iz koje je on – prema preciznom istorijskom zapisu – ispio cetiri caše i možda odlucujuci ustupak za uspješno postizanje sporazuma u vidu „prepuštanja Sarajeva“ i pristanka na naknadnu arbitražu za Brcko. Pod tim okolnostima je Izetbegovic, na sastanku u svom dejtonskom apartmanu, kojem su prisustvovali i americki državni sekretar Warren Christopher i Holbrooke, dao i konacni nevoljni pristanak rekavši „to je nepravedan mir“ a zatim – nakon krace pauze – tiho dodao: „Ali moj narod treba mir“.

Kad je americki predsjednik Bill Clinton, nakon što mu je tog 21. novembra javljeno da je postignut sporazum, izrazio spremnost da doleti u Dayton da to objavi, Holbrooke mu je odgovorio: „Gospodine predsjednice, Vi ne biste poželjeli da budete ni blizu ovih ljudi ovdje danas. Oni su divlji“.

Clinton je nakon toga objavio postizanje sporazuma u Vrtu ruža Bijele kuce u 11:40 tog 21. novembra 1995.

___________________________

4. KURSPAHIC SE TOBOZE OTVORIO PO PITANJU IZETBEGOVICA

Kurspahic se „otvorio“, ali prekasno i nepotpuno. Na primjer, kada se neko tako mlako protivi kod tako vaznih pitanja, kao sto je to Izetbegovic radio, prema gornjem svjedocenju, jasno je da to cini samo „reda radi“, da bi sacuvao obraz pred strancima, jer on dobro zna da i stranci preziru ubacene spijune koji rade iza ledja svome narodu.

Nije tu bilo nikakve nekompetencije, nego samo dobro uigrana igra sarajevskih sibicara Izetbegovica, Silajdzca i ostalih koji su tada vec porazenim cetncima uspjesno osnovali Republiku srpsku tamo gdje je nikada nije bilo, a nama je prodali kao odluku svijeta.

U prilog tome da Izetbegovic nije nikakav „naivni dedo“ govori i nanovije, dvadest godina zakasnjelo priznanje vjestaka da suprugu generala Halilovica nije ubila nikakva granata sa „srpskih polozaja“. Kada se zna da su izvrsitelji zlocina iz specijalne jedinice Seve, koja je bila pod direktnim Izetbegovicevim nadzorom, onda covjeku dodje muka kada vidi da ima jos onih koji nam prodaju prevaru kako je Izetbegovic bio naivan i „nekompetentan“.

Na slijedecem linku imamo jos jedno interesantno svjedocenje iz prve ruke da je Iztebegovic vec na samom pocetku potpisao podjelu BiH, tako da je i to jos jedan dokaz da je njegovo toboznje (mlako) protivljenje Holbrooku na kraju rata bila samo predstava, da stranci ne shvate sta se doista desava u Bosni i Hercegovini.

Muhamed Borogovac

___________________________

5. IZETBEGOVIC JE NEGIRAO BOSNJASTVO I VEC 1992. JE POTPISAO PODJELU DRZAVE

http://www.ljutakrajina.net/index.php/bih/2862–filipovi-izetbegovi-je-bio-potpisao-podjelu-bih-

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d Bloggern gefällt das: