GDE SI
Bolujem ja boluje i ona,
srca mi čedna u seti duša
jeca i pita, gde mi je sada
pogleda blaga ikona moja
Ikono moja pogleda divna
javise sada, tako te molim
da mi vidaš, duše mi boli
znaš date ko sveticu volim
Gdegod da si u sebi te nosim
ko što se nosi talisman dragi
tebi se molim i u snu i u javi
da budem i ja tebi talisman mali
Žudnja ti duši, sjaj zenici oka
radost i melem srca ti tvoga
javi se samo da znam gde si
gde da te tražim, dali te ima
dali ćeš doći, dok zvezda sija
Ako ne dodješ dok zvezda sija,
mesec i zvezde padnu sa neba
ne strahuj i znaj da ću te i tada
u ponoru mraka voleti ko sada
Ako te izgubim u večitoj tmini
kanuće suza iz oka mi usahnuta
zbog tuge moje što nećeš znati
nit moći osećati kolka je ljubav
čoveka koji te voli ko andjela svoga
Zorom u svitanju dana tmurnoga
glava joj beše na mojim grudima
shvatih da si tu kraj mene da je to
snom duše kušani nebeski plod
tobom opijene mi duše misli roj
DN
Filed under: Poezija Dušan-a Nonković |
Kommentar verfassen