Šaljiva srpska izreka »Srbija do Tokija« više nije samo šala ŠTA VREDI AHILU TO SVE SVOJE JUNAŠTVO KAD POGIBE ZBOG SVOJE „USRANE“ AHILOVE PETE!!!

Samo šta nam to sada vredi što Srbija nekad junačka i velika beše kad sad Srbija nestaje zbog najobičnije stvari na svetu, što više umire nego što se radja u zemlji Srbiji- ŠTA VREDI AHILU TO SVE NJEGOVO JUNAŠTVO KAD POGIBE ZBOG SVOJE “USRANE” AHILOVE PETE!!!

http://serbdom.webs.com/apps/forums/topics/show/3152123

O prastanovnicima Japana:Spis »Hitači Fudo-ki« na »mala vrata« potvrđuje teoriju o naseljavanju arijevaca – »strašnih varvara«. U zapisu koj igovori o 839.godini p.n.e. pominje se da su na pješčanoj obali u Akumiju poslije jedne oluje nađene trobride strele, što je inače bilospecifično oružje Skita, arijevskih SARBA. (i riječ skit je naš nazivza nomade, skitnice).

To mjesto se nalazi na zapadnoj obali, gdje po tadašnjem mišljenju (8.vijek) nikada nije bilo varvara iz takozvanog naroda SERBISU ili ERBISU, kako ga spis imenuje.

Preci starih Ainua bila su plemena (S)erbisu ili Erbisu, kako se danas imenuju.

Jasno je da su u pitanju SARBI (SERBI-SU) koji su bili nosioci kultuređomon (jomon – preistorijski period u Japanu, od 14.000 do 400. godinep.n.e.). Samo ime JOMON (lomone, Jamioni) može se smisleno protumačiti JEDINO NA SRPSKOM JEZIKU. U pitanju je, kako DOKUMENTUJU BROJNI PRIMJERI IZ PALEOLINGVISTIKE, poimenčavanje zamjenica koje je bilo isto tako često kao poimenčavanje glagola, pa bi JAMIONI ili »Jomoni«značilo skup ili sraz zamjenica »JA«, »MI«, »ONI«.

Ovo znači da su upitanju bili »varvari« koji su bili svjesni svoga ega (ja),kolektiviteta (mi), dok su svi ostali bili jednostavno – oni. Da nisu posjedovali takvu svijest, sigurno ne bi dospjeli do japanskih otoka(ostrva).

ŠTA VREDI ANILU SVE TO JUNAŠTVO KAD POGIBE ZBOG USRANE

Već usljed novih saznanja dobija i istorijski osnov.(Ovo ne treba da čudi jer svi Sloveni, dakle ogromna masa ljudi, su se prije slovenskog, nazivali srpskim imenom, do 6.vijeka naše ere. Tek poneki, kao baltički, lužički i balkanski Srbi su sačuvali ovo ime, što je označavalo brata, srodnika… Otuda masa srpskih toponima širom svijeta!)

……….

Japanci pravoslavne vjere

Ainu religija se zasnivala na obožavanju prirodnih fenomena. Vjerovali su dasve u prirodi sadrži »kamui« (božanski duh), sastavljen od najvažnijemajke zemlje (odnosno vatre), zatim planinskog »kamuija« (životinje) i»kamuija« mora (koji su predstavljali morska bića). Nisu imalisveštenike. Ainu su se molili bogovima prije jela, a božanstvu vatre upućivali su molitve u slučaju bolesti. Zanimljivo je da su neki pripadnici Ainu na sjeveru zemlje danas sljedbenici Japanske pravoslavne crkve, autonomne organizacije pod Moskovskom patrijaršijom koja je nastala zahvaljujući misionarskom radu Rusa koji je započeo u19.vijeku.

………….

Iako su jedna od prvih asocijacija na Japan upravo ljudi žute kože s kosim očima,starosjedioci Zemlje izlazećeg sunca zapravo su bili… pa, ako ne bašbijelci (mišljenja istoričara su podijeljena), ono definitvno ljud isvjetlije puti od Japanaca. Riječ je o narodu Ainu, čiji su preci PRV INASELILI JAPAN i čija kultura datira od 1200 godine naše ere, ili kako kaže njihova legenda: »Ainu su ovdje živjeli stotinama hiljada godina prije nego što su došla djeca Sunca«.

Čistokrvni Ainui su imali svjetliju kožu od etničkih Japanaca, dlakavija tijela i bili su visoki.Rani istraživači dovodili su ih u vezu s evropskim kavkaskim tipom, ali novija DNK istraživanja to nisu potvrdila. (I Deretić tvrdi da Srbinisu sa Kavkaza). Neki istoričari spekulišu da su Ainui potomci preistorijskih ljudi od kojih potiču i australijski domoroci, zbog izvjesne sličnosti u fizionomiji.

Ainu narod govorio je ainujezikom i naseljavao Hokaido, Kurilska ostrva i veći dio otoka Sahalin.Ostrvo Hokaido oni su nazivali Ainu Mošir. Njihov najpoznatiji etnonim,Ainu, znači »čovjek«.

Danas mnogi pripadnici naroda Ainu odbacuju ovajnaziv jer su mu Japanci dali omalovažavajući karakter i sebe vole danazivaju Utari, što na njihovom jeziku znači »drug«. Većina onih koji se deklarišu kao Ainu još uvijek žive u istom regionu, iako je tačan broj živih pripadnika ovog naroda nepoznat, što je posljedica etničkihnesuglasica u Japanu zbog kojih su ljudi sa Ainu korijenima krili svojidentitet, ali i konfuzije zbog pomiješanog nasljeđa. Naime, Japanci suvršili nasilnu asimilaciju naroda Ainu, ali su i oni sami inicirali mješovite brakove s Japancima, kako bi izbjegli diskriminaciju svojih potomoaka. Kao rezultat toga mnogi Ainui se ne mogu razlikovati od svojih japanskih susjeda. Ipak, u Japanu danas ima dosta manjih gradovana jugoistoku regije Hidaka gdje se još uvijek mogu vidjeti čistokrvni Ainui, poput mjesta Nibutani.

Zvanično, populacija broji oko 25.000ljudi, dok se nezvanična brojka penje i do 200.000 duša. Ainu su bil ilovci i skupljači plodova. Njihova tradicionalna kuhinja sastojala seod kuvanog ili pečenog mesa medvjeda, lisice, jazavca i vola ili konja,a jeli su i ribu, perad, žitarice, povrće i razno bilje i korijenje.Muškarci su se pri jelu služili drvenim štapićima, dok su žene imaledrvene kašike. Danas postoji samo nekoliko Ainu restorana u Japanu,uglavnom u Tokiju i na Hokaidu.

Nisu koristili namještaj već susjedili na podu koji je bio prekriven asurama, koje su, zakačene izmeđudrvenih stubova, koristili i za spavanje. Izgled im je bio specifičan:nakon određenog starosnog doba muškarci su prestajali da se briju ipuštali su bradu u brkove. I muškarci i žene su kosu sa strane sjeklido nivoa ramena, a pozadi je rezali polukružno. Žene su tetovirale usta shodno uzrastu, a ponekad i podlaktice. Tradicionalna Ainu odjeća ljetije bila ogrtač ispreden od unutrašnjih vlakana kore bresta, a zimi su nosili čarape i čizme napravljene od kože jelena i pseće i lososovekože. Oba pola rado su nosila minđuše izrađene od vinove loze.

»Sumrak«civilizacije Ainu započeo je 1600. godine, kada su počeli da trguju sJapancima, etničkom zajednicom koja je držaja južnio dio Hokaida, ipostali uvozno zavisni. Godine 1868. japanska vlada donosi odluku oaneksiji Hokaida kako bi iskorištavala njegove prirodne resurse, a1899. donešen je akt o ASIMILACIJI NARODA AINU, što je poslužilo kao»zeleno svjetlo« za oduzimanje zemlje od Ainua. Ainu su tada automatskidobili japansko državljanstvo, čime je negirana pripadnost posebnojgrupi.

BILI SU PRISILJENI DA UČE JAPANSKI JEZIK, pa čak i da djeci dajujapanska imena, kao i da se u potpunosti odreknu svoje religije iobičaja.

SVE DO 1997. GODINE JAPANSKA VLADA NIJE PRIZNAVALAPOSTOJANJE MANJINSKIH ETNIČKIH GRUPA, A TEK 6.JUNA 2008. JAPAN IFORMALNO PRIZNAJE AINU KAO POSEBNU GRUPU STAROSJEDILACA.

(Branislava Petrović, magazin Istorija, april 2010., uz manje korekcije teksta)

Posle tri teške bitke, pali su pod japansku dominaciju

(Battle o fKosyamain in 1457, the Battle of Syaksyain in 1669, and the Battle of Kunasiri-Menasi in 1789)

 

http://www.ainu-museum.or.jp/english/english.html

http://d21c.com/zenegata/ainu18.html

the Ainu’s were divided down into 3 groups:

1. Hokkaido Ainu

2. Kuril Ainu

3. Sakhalin Ainu

there were some Ainu settlements as far as Kamchatka, but I guess theywere very few and far between and more closely associated with theKuril Ainu.

-Historically, when not fighting the Japanese.. these Ainu groupsfrequently raided one another.. usually Sakhalin Ainu vs Hokkaido Ainu.

-the Sakhalin Ainu inhabitted primarily the southern half of theIsland. the Nivkhs (Gilyaks) occupied the North..and the Nanai camerecently and lived in the central eastern areas. It would seem that theSakhalin Ainu had some conflicts with the Nanai, but were largel ytolerable as the 3 traded with each other.

-It is also noted that the Sakhalin Ainu tended to have more Tungusic physical features than their Hokkaido counterparts.

-Today there are virtually no Sakhalin and Kuril Ainu as they were allforced out and now live in Hokkaido and other areas of Japan. Howeveryou could still find „mixes“ in Russia, such as some one being aQuarter Ainu, quarter Nanai, half Russian, etc.

The Ainu people originally did not have an alphabet.Therefore, they have orally transmitted literature such as tales,Iegends, experiences, and morals for everyday life from generation togeneration.

“ Yukar“ are the tales of heroes. They are also called „yayerap,““sakorpe,“ or „haw“ in some areas. Yukar are called „hawki“ inSakhalin. The hero is an orphan boy called by various names, including“Poiyaunpe,“ „Pon-shinutapkaunkur,“ „Pon-otasamunkur,“ and „Yayresupo,“ depending on the area. The narrator of yukar sits at thefireside and recites the adventure stories of this boy all night,beating the fireside with a stick called „repni. “

In some stories, the heroes are men ; in others, they are gods whoseappearance resembles men. In a story in which heroes are gods, godswith such names as „Aeoynakamuy,“ „Ainurakkur“ and „Okikurmi“ descendfrom the heavens to the human world and experience various dramaticevents with man. In the lburi and Hidaka districts, such stories arecalled „oyna.“ However, in other areas, such stories are included in „kamuy yukar“ as described below

 

August 3, 2010 at 7:53 PM Flag Quote & Reply

Site Owner
Posts: 277

Tradicionalna Ainu kultura se prilično razlikuje od japanske kulture.Muškarci se nakon određenog doba prestaju brijati te puštaju duge bradei brkove. I muškarci i žene režu kose sa strane do razine ramena, alistraga je režu u obliku polukruga. Za boju se koristila čađa na zdjeliobješenoj iznad goruće brezovine.Njihova tradicionalna odjeća se pravi od brijestove kore. Ima dugerukave koji dosežu sve do stopala, obmotana je oko tijela, i vezanapojasom od istog materijala. Žene nose donje rublje od japanskihtkanina. Zimi se nose životinjske kože, s čarapama od jelenje kože ičizmama napravljenim od pseće ili lososove kože. Oba spola volenaušnice, za koje se tvrdi da se u prošlosti pravila od vinove loze,isto kao i ogrlice zvane tamasay, koje njihove žene jako vole.Njihova tradicionalna kuhinja se sastoji od mesa medvjeda, lisice,vuka, jazavca, vola ili konja, as isto kao i ribe, ptica, prosa,povraća, bilja i korjenja. Nikada ne jedu sirovo meso ili ribu, nego gauvijek kuhaju ili peku.Njihova tradicionalna staništa su kolibe obložene trskom, bez ikakvihsoba i sa ognjištem u sredini. Nema dimnjaka nego jedino rupa u uglukrova; postoji jedan prozor na istočnoj strani te dva vrata. Kućaseoskog poglavara služi za skupštine kada se za to ukaže potreba.Umjesto stolica, Ainui sjede na podu pokrivenom s dva sloja pokrivača,jednim od rogoza, drugim od božura; kreveti su im od dasaka , madracevješaju između motki a koriste kožu kao pokrivače.Muškarci koriste štapiće za jelo; žene koriste drvene žlice. Ainukuhinja se ne konzumira van Ainu zajednca; postoji samo nekoliko Ainurestorana u Japanu, uglavnom u Tokyu i na Hokkaidu.ReligijaAinu su sljedbenici animizma, odnosno vjeruju da sve prirodne stvariunuatar sebe imaju u sebi kamuy (božanski duh). Postoji hijerarhijakamuya. Najvažniji je Baka ognjište (vatra), zatimkamuy planine(životinje), zatim kamuy more (morske životinje), a potom sve ostalo.Ainu nemaju profesionalnih svećenika. Seoski poglavica vodi svepotrebne vjerske ceremonije; one se svode na žrtve-ljevanice rižinogvina, molitve i nuđenje vrbenih izrezbarenih štapića bogovima. Ti seštapići nazivaju Inau (jednina) i nusa (množina). Stavljaju se na oltarzajedno s glavama ubijenih životinja. Ainu se zahvaljuju bogovima prijejedla i mole božanstvima za vrijeme požara i bolesti. Vjeruju kako sunjihovi duhovi besmrtni, te da će biti nagrađeni u zagrobnom životuuzdizanjem u kamuy mosir (Zemlju bogova).Dio Ainua na sjeveru su pripadnici Ruske pravoslavne crkve.

Tko su Ainu?

Ainu ljudi su ostatak naroda koji je naseljavao Japan prije dolaskažutih Japanaca. Oni su stvarna podloga priči o Srbiji do Tokija.

Ainui su govorili jezikom koji vuče porijeklo od keltskih balkanskih jezika (Gailmathig).

Došli su u japan kao krajnji ogranak velike seobe kelta preko Turske , Irana , Indije od 3000. do 1000. g.pr.Krista.

 

August 3, 2010 at 8:09 PM Flag Quote & Reply

Site Owner
Posts: 277

genetske analize *Sarbi 23http://www3.interscience.wiley.com/journal/110522929/abstracthttp://peggyhaines.com/AINURESOURCES.htm

 

August 3, 2010 at 8:24 PM Flag Quote & Reply

Site Owner
Posts: 277

Ceremonial sticks, SakhalinAlong with the inao, they are the most important ceremonial tools. They were used ti offer wine to the gods.Benedek Baráthosi Balogh’s drawings of amulets and idols made during his expedition in the Amur area, 1908Benedek Baráthosi Balogh made more than 300 drawings of amulets, idols,grave decorations and shamanic equipment among the eastern Tungus(mainly Olcha, Gold and Oroch) and on the basis of Tungus objectsstored in the museum of Khabarovsk1. Mudur2. Mudur3. Mudur4. Mudur5. Ataja6. AtajaSRODNE RECI AINU I SRPSKOG JEZIKA

tooth of bear….medvefog

bear skin collar..medvebõr sál.

straw idol..szalma bálvány

spoon…kanál

paddle….lapátka

bag….táska

http://www.neprajz.hu/bbb/list.htm

.

 

August 3, 2010 at 9:01 PM Flag Quote & Reply

Site Owner
Posts: 277

Several thousand years old, the Ainu language spoken in northern Japanwas dying out due to political pressure from the central government. Atthe end of the 20th century, this trend was reversed. While Ainu’sfuture is still not guaranteed because it isn’t taught in schools, theresurgence of interest is undeniable.According to historical sources, the Ainu people first settled thenorthern part of the Japanese archipelago. The inhabitants of theTohoku region (in the north of Honshu, the largest Japanese island)gradually had to abandon their language and culture starting in the14th century, due to pressure from the central government. But furthernorth, in Hokkaido, as well as in the southern part of Sakhalin Island(the north belonging to Russia) and in the more isolated Kuril Islands,they were able to preserve them until the islands were annexed by thenew Meiji government in 1869.http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=41354&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.htmltreba uporediti guslarski stil srpskih epskih pesama  i ainu epskih pesamaAinu epic songs, yukar, are performed as long monologues. The singerperforms the song entirely from memory, and, traditionally, in anon-formal setting such as a friend’s house or before the hearth at agathering. While somewhat casual, these epics are still more formalthan the short prayer songs mentioned earlier. Both men and womenrecite Ainu epics, though the vocal qualities of women are consideredpreferable to those of men. The epic songs are fairly rhythmic melodicchants. The voice of the singer usually fluctuates within words, andphrases and sentences are distinguished by the melody. Singers strivefor their audience to understand every word. The epic is unaccompaniedby musical instruments, though at times both the singer and thelistener might tap repni, or simple blocks of wood, against thehearth or the floor to help keep time and punctuate the epic. Certainpaintings also show these epics being performed lying down, with thesinger beating time on his or her abdomen with the hands, but thispractice has faded into obscurithttp://www.ainu-museum.or.jp/english/eng10.html http://www.pbs.org/wgbh/nova/hokkaido/resources.html
August 3, 2010 at 9:21 PM Flag Quote & Reply

Eine Antwort

  1. Пажљиво сам прегледао овај текст, из којег сам извуко свој закључак: то неће помоћи народу Србије, јер се његов Препород налази у неком мудријем резоновању. Ослањањем на прошлост градити за себе одрживу будућност.. Али како?
    На то треба дати мудар одгововор, који ће бити прихватљив – за сада тога је мало.

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d Bloggern gefällt das: