PLAGIJATI ŠERBA RASTODERA

PLAGIJATI ŠERBA RASTODERA

 

Preko dopisa akademika, prof. dr Kaplana Burovića, objavljen na portalu (SERBSKA DIJASPORA, 22. januar 2012), stavljeni smo na znanje da je Šerbo Rastoder, u svojoj knjizi BEGOVI NA GRANICI, Podgorica 2011, izvršio plagijat njegovog djela RESULBEGOVIĆI – porodična istorija, Ulcinj 1994.

Zato bacismo pogled na obije knjige i konstarirali smo slijedeće:

1.- Šerbo Rastoder tretira istu tematiku, porijeklo i istoriju porodice Resulbegović, koju je prije njega tretirao i Akademik Burović, vraćajući se na ovu temu i u njegovom djelu BUROVIĆI – porodična istorija (Perast, 2008), gdje je tretiranje te teme dopunio novim otkrićima. Burović je o Resulbegovićima pisao i na albanskom jeziku knjigu RESULBEGOVIQËT DHE SHQIPTARËT (RESULBEGOVIĆI I ALBANCI, Ulcinj, 2003, čime je mnogo doprinio ne samo da se Albanci stave na znanje za istinu ove porodice, o kojoj su oni pisali svakojake neistine, već i jedna druga istina, mnogo značajnija: da susjedni narodi sa Albancima, posebno Srbo-Crnogorci, ne samo što nisu nikada bili neprijatelji albanskog naroda, već su se i borili rame uz rame sa Albancima za oslobođenje Albanije, pa su kao rijetko ko doprin’jeli i u kulturi i u nauci albanskog naroda.

Tretiranje iste teme nije plagijat ako autor novog djela obara teze i stavove svog prethodnika, ako ga značajno ispravlja i dopunjuje. Pa i ako citira svog prethodnika pošteno, navodeći u fusnoti autora citiranog djela, naziv djela, mjesto objavljivanja i stranicu.

Kako se zna, Akademik Burović pretendira da Resulbegovići potiču iz bokokotorske porodice Burović, što nam je višestruko i dokazao ne samo nepobitnim dokumentima i činjenicama, već i sasvim zdravim naučnim argumentima.

Šerbo Rastoder se ne slaže sa njim: prećutkujući ne samo njegovo ime i njegova djela, već i njegove argumente. Samim ovim počinje sasvim jasna nekorektnost ovog Rastodera prema Akademiku Buroviću, a zatim i prema svojim čitaocima, posebno prema nauci. On spominje i nekakve autore, koji još ništa nisu objavili, kao npr. nekakvog Ešrefa Kovačevića, ali ne i Akademika Burovića, koji je samo o Resulbegovićima objavio tri knjige. Ovo prećutkivanje je sinjifikativno i nama poznato od vremena: mnogi autori, koji su pisali u protiv Akademika Burovića, isto tako su se ophodili sa njim, pišu o njemu a ne spominju mu ni ime niti djelo, očito u službi političke policije Albanije, ako ne i Crne Gore, pa i Srbije. Ovakve nekorektnosti, sasvim očigledne i nepobitne, nauka ne toleriše. Naprotiv, ona ih osuđjuje.

Ko pretendira za naučno tretiranje jedne teme, taj će navesti ne samo imena onih koji su se prije njega bavili tom temom, već i njihova djela. Prećutkivanje je dovoljna činjenica da nemamo posla sa jednim poštenim naučnim radnikom, već sa osobom koja malverzira i hoće da vrši plagijat.

Interesantno je da se Š.Rastoder pozitivno izrazio upravo za djelo Akademika Burovića RESULBEGOVIĆI, kad nije ni pomislio da se i sam pozabavi tom temom. Vidite njegovo djelo ISTORIOGRAFIJA U CRNOJ GORI 1989-2001, aprill 2002. Tu se on izrazio najpohvalnije za djelo ovog akademika. Navodi ga kao primjer tretiranja bratstveničke i plemenske genealogije i istorije. Što se to desilo sa Šerbom u međuvremenu nije teško naslutiti.

Iako se ne slaže sa akademikovom tezom da su Resulbegovići porijeklom od muslimaniziranog Miloša (zvani Mišo) Burovića, on piše:

“Ono što se može zaključiti u razmatranju veza Resulbegovića i Burovića je činjenica da su Burovići bili plemićka porodica kojih je bilo u Perastu i Novome i da su prvi Resulbegovići mogući srodnici novskih Burovića, što bi moglo objasniti i njihov relativno brz uspon, titule age i begova”. (Str. 29)

Ono “mogući srodnici novskih Burovića” on ponavlja više puta.

Nasuprot tome, a na bazi rekla-kazala, Rastoder pretendira da su Resulbegovići španskog porijekla, od Petra Sarmenta, koji se navodno islamizirao i pri tome nazvao Resul, pa su se potomci ovog Resula nazvali Resulbegovići.

Akademik Burović je naveo naučne činjenice da, i ako je postojao taj Resul (Petar Sarmento, godina 1539!), Resulbegovići se ovako nisu nazvali po njemu, već po Resul-begu Sulejmanagiću, koji je iz godine 1675. Znači – skoro vijek ipo kasnije. Sulejman-aga, otac Resul-bega Sulejmanagića, nije bio (niti je mogao biti, kako pretendira Š. Rastoder!) sin Resula (Petra Sarmenta), jer ih razdvaja vijek ipo!!! Sem toga, Sulejman-aga se nije zvao ni Sarmento, niti Petro, niti Resul. On se zvao Rizvanagić, što Rastoder – kao falsifikator što je – krije. Akademik Burović ubjedlivo dokazuje kako se ovaj Rizvanagić povezuje sa Ristom-Rizvanom Burovićem, sinom Miloša (Miša)-Mehmeda Burovića iz Perasta. Najstarijem svom sinu Risto-Rizvan je dao ime svog oca, obična tradicija kod mnogih, a posebno kod Burovića hrišćana, pa i kod Burovića muslimana, tada i danas. Rastoder, kao falsifikator što je, nigdje ne spominje Mehmet-agu Rizvanagića, sina Rista-Rizvan-age Burovića, iako sasvim dobro zna da je na dužnost kapetana Herceg-Novog naslijedio svog oca Rista-Rizvanagu Burovića i, u ta vremena, bio je najveći intelektualac Hercegovine, pa i vrsni megdandžija, koji se sa Burovićima i zbratimio. Bio je i rođeni brat Sulejman-age Rizvanagića, koji ga naslijedio na položaj novskog kapetana.

Zašto Rastoder prećutkuje sve ono što dokazuje da su Resulbegovići porijeklom od Burovića, pa i dokaze Akademika Burovića da nemaju veze sa Petrom Sarmentom, navodnim Resulom?!

Sama činjenica da Š.Rastoder nije oborio tezu Akademika Burovića o porijeklu Resulbegovića od Burovića, štoviše nije ni pokušao da to učini, dovoljna je činjenica da nemamo posla sa jednim originalnim djelom, već sa plagijatom čovjeka, koji je htio da ušićari nešto na račun ulcinjskih begova, kojima se ne sviđa porijeklo od Burovića, pa su zato i protiv svog rođaka i brata akademika, prof. dr Kaplana Resulbegovića-Burovića.

Da vidimo sada i krađe Š.Rastodera iz djela prećutanih prethodnika, posebno od Akademika Burovića:

 

2.- Na str. 177 Š.Rastoder navodi ovo početno rodoslovlje Resulbegovića: RESUL (Petar Sarmento) – Sulejmanaga – Dautaga – Resulbeg – Osman (-paša Resulbegović).

Iako nam nigdje nije rekao izrično da Resulbegovići vode porijeklo od Španca Petra Sarmenta (RESULA), pa ni ono “mogući srodnici” (!), on u rodoslovlju – kako vidite – oktroiše porijeklo Resulbegovića od Španca RESUL, bez ikakvih dokumenata, bez činjenica i bez naučnih argumenata.

Pitamo ga: ovo rodoslovlje je on sačinio, njegovo je, ili je to uzeo od koga drugo? U njegovoj knjizi nam ništa ne kaže o porijeklu ovog rodoslovlja.

Ako pogledate u knjizi Akademika Burovića BUROVIĆI, str. 142, tamo ćete naći to rodoslovlje, naravno – bez RESUL-a (Petra Sarmenta). Umjesto njega, Akademik je postavio oca Sulejmanage Rista-Rizvanagu Burovića i oca ovoga Miloša (Miša)-Mehmeta Burovića.

Da bi zametnuo trag svog plagijata Rastoder je i falsifikovao i pomutio stvari. Tako on nijednoj od pomenutih ličnosti ne spominje prezime, iako dobro zna da se oni nisu prezivali ni Resulbegovići (kako to pretendira u ćutnji!), niti Resul, ponajmanje Petro i Sarmento. Kako možete vidjeti kod Akademika Burovića i u dokumenta, na koja se on oslanja, Sulejman-aga se prezivao po ocu RIZVANAGIĆ, dok su se Daut-aga i Resulbeg (oba sinovi Sulejman-age!) prezivali isto tako po ocu SULEJMANAGIĆ. Samo su se sinovi Resulbega Sulejmanagića prozvali RESULBEGOVIĆI (opet po svome ocu!), što – kako se jasno vidi – to im je porodična tradicija. Tako se i Hasan (sin Osman-paše) počeo zvati po ocu Osmanpašić.

Znači: imamo Osmanpašiće po ocu Osman-paši, koji se nazvao Resulbegović po ocu Resulbegu, koji se nazvao Sulejmanagić po ocu Sulejman-agi, dok se ovaj nazvao Rizvanagić isto tako po ocu Rizvan-agi Buroviću, što nam je nedvosmisljeno dokazao Akademik Burović.

Ovi Burovići muslimani dan danas žive u Bosni i Hercegovini, posebno u Srbiji (Sjenica-Čitluk) i sasvim dobro pamte da im je pra-pradjed Hajdar II Burović (sahranjen na groblju Čitluka, koji je posjetio Akademik Burović) porijeklom iz Crne Gore, Boke. Ove Buroviće u knjizi Š.Rastodera nećete naći, jer sve što dokazuje porijeklo Resulbegovića od Burovića on najradije prećutkuje.

 

3.- Na str. 183 Š.Rastoder, u genealogiji Resulbegovića Ulcinja, navodi kao sinove Jahja-bega: Kaplan-bega, Hasan-bega i Jusuf-bega. Je li ovo njegovo otkriće, ili je to našao gdje i kod koga drugo?

Ako pogledate knjigu Resulbegović Sari-a RESULBEGËT DHE NGJARJET HISTORIKE TË ULQINIT, Ulcinj 1995, str. 32, naćićete da je sin Jahja-bega Kaplan-beg, sin ovoga Hasan-beg a tek sin ovoga Jusuf-beg.

Znači: Kaplan-bega on nije nigdje drugo našao do samo kod Saria, kome isto tako ne spominje ni ime niti djelo, jer je i njega pokrao.

A Hasan-bega gdje je to našao Rastoder? Pogledajte knjigu Gorana Resulbegovića ISTINA O RESULBEGOVIĆIMA, Ulcinj 1996, str. 42. Tamo ćete naći Hasan-bega kao sina Arslan-paše III i oca Jusuf-bega. Ni ovome Rastoder ne spominje ni ime niti djelo, jer je i njega pokrao.

Goran, kako sam priznaje, napisao je svoje djelo uz pomoć Akademika Burovića, koji je sve ovo mnogo jasnije i preciznije izneo u svojoj knjizi BUROVIĆI, str. 229.

Kako vidite, Rastoder ne samo što vrši plagijate, već i falsifikuje stvari, miješa ih i izvitoperuje, uvijek namjerno, da bi zamaglio ove svoje krađe.

 

4.- Na str. 28 Š.Rastoder piše da studija Mustafe Busulagića o Resulbegovićima “ima brojnih manjkavosti”. Posebno naglašava kao netačno ono što je Busulagić rekao o Resulbegovićima i ruskoj carici Katarini. Ova konstatacija je lično njegova ili ju je gdje “uzajmio”?

Ako pogledate djelo Akademika Burovića RESULBEGOVIĆI, str. 24, naći ćete da je te manjkavosti on prvi konstatirao kod Busuladžića, što Rastoder prećutkuje, jer bi htio da mu i to prisvoji.

 

5.- Na str. 37 Š.Rastoder piše da Busulagić “griješi kada konstatuje da je prvi Resulbegović, koji se nedvosmisleno pominje u dokumentima bio Hasan-aga” iz 1714. godine. Je li ovo njegova konstatacija, ili je i ovo “uzajmio” od koga drugo?!

Dodajemo: istina je da se griješi, ali Rastoder t’u griješku nije ispravio.

Ako pogledate djelo Akademika Burovića BUROVIĆI, str. 99, videćete da je ovaj to konstatirao prije Rastodera, pa je to i ispravio, navodeći Sabit-Mehmet-pašu Resulbegovića, koji se kao Resulbegović spominje u dokumenta vremena 1695, ili tu negdje.

Znači opet imamo plagijat.

 

6.- Na str. 163 Š.Rastoder piše da je Arslan-beg Resulbegović zarobljen od Knjaza Nikole u bitci u Dugi. Tu postavlja fusnotu br. 541, ali nam tamo objašnjava šta je Duga, a ne ono što treba: gdje je našao da je Arslan-beg “zarobljen u bitci u Dugi”. Zašto se on ovako ponaša?

Ako pogledate knjigu Sari-a, na str. 107, videćete da je ovaj prvi koji je izmislio ovu priču o zarobljavanju Arslan-bega, dok je Akademik Burović to demantovao i dokazao suprotno, da se Arslan-beg borio rame uz rame za Knjazom Niklom, zašto ga otac isključuje iz nasledstva na položaj kajmekama Ulcinja, a Knjaz Nikola, čim je oslobođen Ulcinj, imenuje ga na dužnost gradonačelnika Ulcinja, pa ga proizveo i za vojvodu.

 

7.- Na str. 165 Š.Rastoder, “citirajući” Valtazara Bogišića (bez oznake ni djela niti stranice!), počinje ovako: “Poslije oslobođenja Ulcinja 1880. godine bilo je dosta sirotinje koja nije imala nigdje ničega.” Pogledajte kod Bogišića: zar baš tako piše kod njega?! Sigurno da ne! Zašto je Rastoder izostavio neke riječi iz djela Bogišića i zašto ne navodi to djelo nigdje?

Pogledajte djelo Akademika Burovića RESULBEGOVIĆI, str.80. Tamo imamo isti citat i isti početak, ali sa tri tačke za izostavljene riječi: “Poslije oslobođenja Ulcinja 1880. godine…bilo je dosta sirotinje koja nije imala nigdje ničega.”

Akademik Burović pošteno bîleži izostavljanje riječi i pošteno priznaje da mu je u ruke dopala samo fotokopija stranica 45 i 46 knjige Bogišića, bez naslova knjige i bez mjesta i godine izdanja.

A Rastoder?! On to kopira od Akademika Burovića i pravi nam se kao da citira Bogišića, čije djelo nije vidio ni očima.

Takvi su i mnogi drugi citati ovog “naučnika”, “istoričara”, profesora na Nikšićkom Filozofskom fakultetu,  koji – pošto je izvršio plagijat djela Akademika Burovića i drugih – negira ovoga i kao najobičnijeg istoričara, kamoli i kao profesora i doktora nauka, posebno kao akademika, jer tako su od njega tražili da im napiše tu porodičnu istoriju begovi Ulcinja, rođaći i krvni neprijatelji Akademika Burovića, koji negiraju svoje slovensko porijeklo, crnogorsku nacionalnost, i izjavljuju nam se za Albance, pa su se i ujedinili sa albanskom bagrom protiv svoga brata i rođaka, protiv svoga naroda.

Iz navedenog mislimo da smo dokazali punu istinitost optužbe akademika, prof. dr Kaplana Burovića protiv Šerba Rastodera, a za plagijat.

Akademik Burović ga optužuje i za falsifikovanje naučne istine. Iako smo se u izloženom i toga malo dotakli, pošto to pitanje zahtjeva opširnije tretiranje, ostavljamo to za jedan drugi, naredni dopis.

Luka TOMOVIĆ

7 Antworten

  1. Zbog ovakvih plagijatora i falsifikatora istorije stvara se mrznja medju vjerama i nacijama. Bolje bi bilo da profesor Rastoder objasni pravu istinu o porijeklu vecine muslimana u Crnoj Gori pa cak i krvnu povezanost sa pravoslavcima.Tako bi pomogao da se utisaju nacionalisti na jednoj i na drugoj strani. Najbolje bi bilo kad bi sam narod bez pomoci ,,istoricara,, shvatio da oni nijesu manjina u Crnoj Gori, nego crnogorci-srbi muslimanske vjeroispovjesti.Ne slazem se sa ovim plagijatom prof.Rastodera i smatram da je o Resulbegovicima i Burovicima sve razjasnjeno u naucnom radu akademika Burovica.Da Resulbegovici u Ulcinju bar i malo lice na svoje slavne predake i savremenika,akademika Burovica,svi bi se mnogo bolje osjecali i ne bi bilo straha da otvoreno kazu ko su i sta su i rodjake nazovu rodjacima.
    Pozdrav

  2. Gde moze da se nabavi kniga „Burovici-porodicna istorija“, od Kaplana Burovica, trazio sam je u Ulcinju i Podgorici ali je nemaju u prodaji.

  3. Citaocima GLASA DIJASPORE,
    Mislio sam da napisem clanak o falsifikatima Serba Rastodera, ali posto vidim da je o tome vec objavio sjajnu analizu Savo ZMAJEVIC u listu TABLOID, Beograd 16.II.2012, mislim da nije potrebno da se time bavim i ja. Stavljajuci na znanje za ovo nase citaoce, molim ih da procitaju analizu Sava Zmajevica.
    Srdacan pozdrav,
    Luka TOMOVIC

  4. A.Burovicu,
    Posalite na adresu Akademika Burovica (kaplan_bu@hotmeil.com) vasu e-mail adresu, pa ce vas on snabdeti njegovim izdanjem BUROVICI- porodicna istorija..
    Posalite mu i vase podatke, (pa i fotografiju!) da vas registrira tamo kao i sve ostale Burovice, jer toj knjizi sprema drugo izdanje.
    Pozdrav,
    Akademikov sin
    A n t o n i j e

  5. Na znanje citaocima GLASA DIJASPORE,
    Obecao sam da cu napisati i clanak o lstorijskim falsifikatima Serba Rastodera. Na stranicama beogradskog lista TABLOID, 16.2.2012, vidim sjajnu analizu tih istorijskih falsifikata, koju je ucinio knjizi Serba Rastodera novinar Savo Zmajevic. Mislim da toj analizi nemam sto da dodam. Zato vam preporucujem da je procitate i komentarisete.
    Pozdrav,
    Luka TOMOVIC

    • Trebalo bi pitati kaplana sa kim od svoje brace resulbegovic razgovara vise?? Pa on je nesto fiksirao sebi u glavu da su resulbegovici ustvari burovici, ko zna na kakvim je drogama cncncncnc.

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d Bloggern gefällt das: