Радио Атлантис: Хашки процес против Војислава Шешеља – Каквим видовима притиска су у Хагу изложени Ратко Младић и Војислав Шешељ? (RADIOINTERVJU)

http://www.dverisrpske.com/sr-CS/multimedija/radio/atlantis/radio-atlantis-proces-protiv-seselja.php

Werbeanzeigen

Hrvatska kao rubna kolonija EU kapitalističkog stroja

Hrvatska kao rubna kolonija EU kapitalističkog stroja

D. Marjanović (advance.hr)
vrijeme objave: Ponedjeljak – 23. Siječanj 2012 | 03:30
(119)

podijeli202

Od jučer je i referendumom potvrđeno kako postajemo dio organizacije koja je stvorena samo s jednim ciljem – da pogoduje isključivo krupnom kapitalu i povlaštenim elitama.

Vrijeme je da se osvrnemo na rezultate i damo konačnu analizu što se točno desilo jučer, a kontinuirano se dešava već duže vrijeme.
U prvom redu izlazak na birališta je bio izuzetno nizak, svega 43,67%. Ovaj podatak nam kazuje kako je većina naroda u Hrvatskoj izgubila svu vjeru u demokratski proces i „ovakvu“ demokraciju. Njima nije do izvršavanja „građanske dužnosti“ jer već dugo vremena ne vjeruju ni političarima, ni institucijama, ni izborima, ni bilo kojem drugom obliku participativne demokracije na najvišoj razini.

Polako – svi vi koji ste potegnuli do birališta da bi glasali „protiv“, polako – pazite koga ćete isticati kao „krivce“ zbog ulaska Hrvatske u EU. Tko vaš gnjev prebacuje ravno prema stanovnicima koji ovakvu demokraciju svjesno bojkotiraju? Tko vam poručuje da su krivi oni koji su jučer ostali doma? Te poruke vam šalju isti oni koji nazdravljaju šampanjcem dok narod kopa po smeću.

Većina stanovnika je ostala doma, ne zato što je letargična ili zato što želi „da o njihovoj budućnosti odlučuje netko drugi“. Nipošto, velika većina stanovnika Hrvatske ovakva odlučivanja o njihovoj sudbini odbacuje.
Je li narod sam pozvao na referendum? Je li to odluka naroda? Je li narod na ulicama urgirao za ulazak u EU? Nikada.
Sukladno tome ima pravo i ne participirati u takvom referendumu, ima pravo ga odbaciti.

Sada kada je kampanja završila, posvetimo malo prostora i njoj.
Vlast i vladajuće elite jednoglasno su zagovarale ulazak u EU, bez obzira na tobožnje ideološke smjernice s kojima su se dokopali udobnih saborskih fotelja.
Ali postoji problem, isti problem koji apsolutna vlast ima već stoljećima – potreban je suparnik ili barem nekakva vrsta oporbe. Ne nužno snažne oporbe, ali ona mora postojati.
Zašto? Da narod slučajno ne pomisli kako živi u diktaturi.
Cilj moderne parlamentarne demokracije je stvaranje privida da se na visokim ili relevantnim razinama pojedine skupine stalno sukobljavaju. To nije ništa drugo nego igrokaz i bacanje prašine u oči narodu.

Jesu li „svi isti“? Pa zar to nije jasno vidljivo iz jučerašnjeg primjera? Zar nisu 99% zastupnika za EU? Zar nisu vođe sindikata za EU? Zar nisu duhovni vođe za EU?
Koju razliku pronalazite među njima? Crte lica? Zavičajni naglasak?
Taj fenomen nema apsolutno nikakve veze s Hrvatskom, on je globalan. Svaka vlast je potpuno monolitna i uvijek djeluje kao kolektiv, „različitosti“ su obična predstava za mase.
Izabrati „drugog“ kandidata jednako je kao izabrati i prvoga.
Smatrati kako samo Hrvatska boluje od navedenog sindrom bilo bi potpuno pogrešno.
Milijuni Amerikanaca su u transu „demokratski“ doslovno ugurali Obamu u Bijelu Kuću jer se isti, nakon gotovo desetljeća krvavih ratova, zalagao za prestanak vojnih operacija po svijetu. Što su dobili? Još militariziraniju državu koja se ovih dana sprema na još veće i opasnije ratove.
Oporba i njeno prividno postojanje su ključni u gaženju demokracije kao humane ideje koja je do danas potpuno izgubila osnovni značaj.

Tako je i u slučaju ove sramotne pro-EU kampanje bila nužna oporba. Nju je vlast pronašla među nacionalistima.
Zašto nacionalistima? Zato jer znaju da nacionalisti predstavljaju najmanju moguću prijetnju za provedbu njihovog zadataka – ulaska u EU.
Dat im je doslovno laboratorijski precizno odmjeren, malen, ali dovoljan, prostor u medijima. Tek toliko da se šturo upoznamo s njihovim licima, zapamtimo nekoliko parola i identificiramo iste kao konkretnu oporbu EU projektu.
Ako ćemo biti sasvim iskreni – šačica nacionalista iskorištena je u podmukle marketinške svrhe bez da su toga uopće bili svjesni.
Naravno, nisu im data nikakva sredstva za promociju, da ne bi slučajno udarili sa kakvom konkretnom kontra kampanjom. U konačnici su bili prepušteni sami sebi i skupini građana koja im se priklonila kao jedinoj, jer tako su nam sugerirali mediji, legitimnoj oporbi protiv ulaska u EU.
U Hrvatskoj zasigurno postoje mnoge stručne osobe, vrhunski ekonomisti, povjesničari, znanstvenci koji su također desnog i konzervativnog svjetonazora. No, njima nije dat medijski prostor. Oni su za ovu vlast ipak predobro artikulirani. Drugim riječima, postojala je konkretna opasnost da bi isti zaista mogli snažno utjecati na široke mase.
Zato je glavna riječ data osobama koje među narodom nemaju nikakav kredibilitet.
U isto vrijeme za potrebe kampanje besramno se koriste hrvatski branitelji na najgori mogući način.
Ljude koji su časno branili ovu zemlju pokušava se, suptilno i između redaka, predstaviti kao opasne skupine koje će početi zveckati oružjem ukoliko ne glasamo za EU.
Pomno je stvorena lažna slika u kojoj smo suočeni sa samo 2 izbora: ili u „kulturnu i civilizarnu“ EU ili riskirajte da vam nekakvi „neo-fašisti“ zagospodare životima.
I u najtežima danima svaki pošteni hrvatski branitelj imao je samo jednu želju – da zemlja bude pravedna, slobodna, da stanovnici žive dobro i prije svega – da sami odlučuju o svojoj budućnosti.
Od njih je stvorena „babaroga“, njih su nam željeli istaknuti kao ljude opasnih namjera koji samo čekaju svoju priliku da stave fašističko znakovlje na zastavu.
Mnogi branitelji su svjesni toga i uviđaju na koji perfidan način se koristi njihova populacija, znaju tko to čini i s kojim ciljem.

Što se tiče ultra-nacionalista, vladajući već odavno znaju kako isti nemaju nikakvu podršku naroda, a to je također vidljivo i iz samih rezultata referenduma.
Svaka osoba u ovoj zemlji, koja se imalo slaže s parolama poput „EU=YU“ ili pak s zastrašivanjem od susjeda s istoka, jučer je izašla na referendum i glasala „PROTIV“.

Ako iz ukupnog broja birača izuzmemo osviještene građane koji su izašli na referendum i također glasali protiv EU, možemo točno vidjeti koliko zapravo u Hrvatskoj ima radikalnog nacionalizma – jako malo.

Pritom je važno suzdržati se od nekakve opće generalizacije, jer bi ona dala jako krivu sliku društva u kojem živimo.
Drugim riječima, nemojmo brkati konzervativce i radikalne nacionaliste. Mnogi ljudi vole svoju domovinu, tradiciju i svoj narod, ali pritom ne mrze druge narode ili zemlje.

U konačnici šačica nacionalista iskorištena je i izmanipulirana. Oni danas nisu ni svjesni da su bili žrtva medijske kampanje koja ih je upotrijebila, ne samo da služe kao nominalna oporba, već da svojim radikalnim stavovima „prisile“ znatan dio stanovništva da se izrazi „ZA“ ulazak u EU.

Nemojmo bježati od povijesti, ljudi imaju jako dobro pamćenje. Na svoje oči smo gledali kako radikalni nacionalizam svu našu imovinu predaje u ruke tajkuna i krupnog kapitala. Svojim očima smo gledali kako isti radikalizam sistematski evoluira u oligarhiju koja je izvršila još nemjerljivu pljačku ovog naroda.
Na valu lažnog domoljublja, oni kojima ništa nije sveto, izuzev punih džepova – uveli su nas u diktaturu privatizacije i neo-liberalnog kapitalizma.
Nije narod glup, makar se stalno nastoji prikazati ga u takvom svjetlu. Velika većina građana itekako shvaća da ako išta treba izbjeći u najvećem krugu, onda je to radikalni nacionalizam.
Sukladno tome su mnogi, pa čak i oni koji su bili svjesni izrabljivačke prirode Europske Unije, ipak glasali za nju, nadajući se kako će se time udaljiti od radikalnog nacionalizma.
Nažalost, ti njihovi zaključci su u potpunosti krivi. U Europi nacionalizam buja daleko snažnije nego u Hrvatskoj. Razlog je sasvim jasan – ekstremni nacionalizam ide uvijek ruku pod ruku s krupnim kapitalom i vladajućim elitama. Kako će u EU zbog krize krupni kapital biti sve ugroženiji, tako će jačati i nacionalistička struja.
Za očekivati je kako će se isti trend početi pojavljivati i kod nas.

U EU radnička prava se ukidaju, režu se plaće, daju se masovni otkazi. Socijalne beneficije se redom smanjuju i nestaju. Sve vitalne institucije, od zdravstva do školstva, se privatiziraju.
To je program EU, uvijek je takav bio i uvijek će takav biti.
Da li su se žestoki nacionalisti ikada otvoreno pobunili protiv istih? Da li se ekstremna desnica ikada zalagala za bolje školstvo, zdravstvo ili pak kraće radno vrijeme?
Naravno da ne, njihov je cilj služenje vladajućoj klasi i stvaranje žrtvene janjadi.
Sukladno tome danas u EU imamo ogromnu averziju prema strancima, pogotovo stranim radnicima.
Velik broj ljudi ne shvaća ovu jako jednostavnu shemu – nije stranac kriv jer ti je uzeo radno mjesto, nego poslodavac koji ga je tu doveo zato da ga manje plati.

Kako bilo da bilo, svi ti problemi o kojima smo do sada samo čitali, postat će dio naše stvarnosti nakon ulaska u EU.
Radnicima kojima je danas teško, sutra će biti još i znatno teže.
Ali, neće u tome biti sami. Sudbinu će djeliti s milijunima drugih koji će se diljem starog kontinenta grčevito boriti za golu egzistenciju.

Jedini spas, a ovdje zaista nema alternative, je da radnici napokon kažu „dosta“.
Na izborima se nikada neće pojaviti stranka koja bi ih izbavila iz obespravljenosti i siromaštva. Mogu do kraja života obavljati svoje „demokratske“ dužnosti, ali uvijek će ostati roblje od čijeg će rada profitirati samo vlasnici kapitala i samo odabrana oligarhija.
Uskoro će položaj radnika u Hrvatskoj biti podjednako loš kao i u Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, ali i u Britaniji, a vrlo uskoro i u Njemačkoj.
Tko to danas radničku borbu proglašava opasnom? Tko se nje boji i putem kojih se medija obraća?

Da li Hrvati žele upravljati Hrvatskom i zašto? Zato jer su očita većina. To je sasvim logično. Teško da bi pristali da im neka, izuzetno mala, manjina donosi sve važne odluke, zakone i upravlja životima – Hrvati to nikad ne bi dopustili, jer su većina.
Zar nisu isto tako i radnici većina? Zar radnici svojom enormnom većinom ne zaslužuju biti upravitelji? Kako svoje sudbine, tako i samog kapitala i sredstava proizvodnje?
Unatoč tome što tvore 99%, radnici se danas u EU tretiraju kao obespravljena manjina, manjina nad kojom se vrši represija i ugnjetavanje od strane sićušne vladajuće strukture.
Zar je uopće moguće zamišljati budućnost u kojoj radnici, kao apsolutna većina, ne dođu na zamisao preuzimanja vlasti?

Neki danas naivno misle kako će im se standard poboljšati u EU, no ta očekivanja će se uskoro izjaloviti.
Ali, ako budete nekim slučajem jedan od onih koji će se probiti, „uspjeti“ i vješto prodati svoje znanje kakvoj korporaciji – biti ćete u izuzetno malom postotku. Većina ipak neće imati tu priliku – ostat će ovdje, u Hrvatskoj – izrabljivanoj rubnoj koloniji koja je podlo „aneksirana“ u europski kapitalistički stroj.

Vojne vježbe ili početak rata s Iranom? Amerika šalje trupe u Izrael

Vojne vježbe ili početak rata s Iranom? Amerika šalje trupe u Izrael

Sumanuta provokacija gura nas na rub rata svjetskih razmjera.
Iran će morati reagirati na sankcije EU i SAD-a – blokiranje Hormuškog tjesnaca izgleda kao vrlo vjerojatan potez. Zapad upravo čeka i potencira takav drastičan čin i iskoristit će ga za potpunu invaziju.
advance.hr
vrijeme objave: Četvrtak – 05. Siječanj 2012 | 15:22
(102)

podijeli243

Prema najnovijim informacijama američka vojska sprema masovni vojni angažman na Bliskom Istoku, tisuće kopnenih trupa, ratnih brodova i ostalog naoružanja trebalo bi uskoro krenuti za Izrael.
Službeno, trupe bi trebale stići u Izrael kao dio velikih zajedničkih vojnih vježbi koje će se održati krajem ovog mjeseca i kasnije u proljeće.

Ali po svemu sudeći, ovaj potez mogao bi biti prvi korak u pokretanju vojne ofenzive protiv Irana.
To je potvrdio i zapovjednik američkih zračnih snaga stacioniranih u Njemačkoj, General Frank Gorenc. U razgovoru za izraelski list Jerusalem Post General Gorenc rekao je: „Ovo nije samo vojna vježba, ovo je razvrstavanje.“

Repriza iračkog scenarija u organizaciji IAEA-a

U isto vrijeme međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) tvrdi kako će Iran imati atomsku bombu za „godinu dana, možda i ranije“ – ukoliko, kako se sumnja, posjeduju tajnu lokaciju za obogaćivanje urana.

Američki analitičar Robert Parry tvrdi kako je direktor agencije IAEA Yukiya Amano (na slici) instaliran od strane SAD-a.Drugim riječima IAEA uopće nema dokaze da Iran planira napraviti bombu, agresivno stvaranje uvjeta za rat bazirano je isključivo na pretpostavkama.
Podsjetimo, SAD je napravio invaziju na Irak – pod pretpostavkom da Irak ima oružje za masovno uništenje. Kasnije je potvrđeno kako oružje nikada nije postojalo.
U ratu u Iraku poginulo je više stotina tisuća ljudi.

Izvještaji agencija IAEA pod žestokom su kritikom. Američki analitičar Robert Parry tvrdi kako je direktor agencije Yukiya Amano instaliran od strane SAD-a i kako je isti doveden na tu poziciju isključivo s razlogom da provodi određenu politiku prema Iranu.

Iran je spreman i osjeća kako je rat sada već neizbježan

Mnogima u Teheranu i iranskoj vojsci sada je već jasno kuda svi ovi događaji vode. Proces je do sada uvijek išao istim tokom i za očekivati je kako će tako biti ovog puta.
Prvo počinje žestoka kritika režima, zatim slijede konkretni „argumenti“ na temelju kojih se vojni pohod predstavlja kao neophodan i u konačnici najveća vojna sila u povijesti udara žestoko i neumoljivo.

Iranska vojska tvrdi kako je spremna na rat. Mornarica je izvela niz manevara u Hormuškom tijesnacu krajem prošlog mjeseca.Po istom principu je napadnut Afganistan, Irak i Libija. Argumenti su uvijek uredno predstavljeni svjetskoj javnosti – u prvom slučaju trebalo je pronaći teroriste, u drugom je na redu bio strah od oružja za „masovno uništenje“ dok se na Libiju krenulo kako bi se zaštitili „mirni aktivisti“ u Benghaziju.
Sada je na red došla i „iranska atomska bomba“.

Udružene zapadne sile dosljedne su u svojim imperijalističkim pohodima – nakon tolike medijske propagande, rat je gotovo neizbježan.

U isto vrijeme Iran radi sve da pokaže kako je spreman pružiti maksimalan otpor. Veliki vojni manevar na prostoru Hormuškog tjesnaca imao je za cilj pokazati vojnu snagu.
Nakon vojnih vježbi zapovjednik iranske mornarice, Admiral Amir Rastegari, komentirao je: „Želimo poslati jasnu poruku određenim silama kako je Iran uvijek spreman za obranu protiv strane agresije.“

Svjedočimo pomahnitalim provokacijama koje nas guraju u rat globalnih razmjera

Ono čemu smo svi svjedoci posljednjih mjeseci ne može se nazvati drugačije nego pomahnitalo provociranje rata.
Razmislimo na trenutak – što konkretno Zapad želi od Irana da bi se izbjegao vojni sukob? Obama, Clinton, Merkel, Sarkozy, Cameron – svi ponavljaju jednu te istu rečenicu „Iran mora odustati od nuklearnog programa“. Iran je bezbroj puta demantirao navode da razvija atomsko oružje. IAEA nije pronašla nikakve dokaze i sada tvrdi kako Iran „možda“ ima tajnu centralu za obogaćivanje urana? Kako potvrditi da nemate nešto za što postoji samo pretpostavka da imate?

Ovo je bezizlazna situacija, Iran nije u stanju zaustaviti rat što god da napravio ili rekao.
Dovoljno je da sutra IAEA objavi nešto na tragu „Iran će za mjesec dana imati atomsku bombu, mislimo“ pa da se pokrene možda i najveći vojni sukob još od Drugog svjetskog rata.

Zapad bi svakako želio sebi što više olakšati predstojeći rat, zato se trenutačno čeka da padne glavni iranski saveznik – Sirija. No, koliko će se čekati? Sve upućuje na to da bi se simultano moglo napasti i Siriju i Iran.
Ako se to dogodi, jednostavno je nezamislivo da bi Kina i Rusija sjedile po strani.
Ne radi se o tome da bi Kina i Rusija priskočile u pomoć zbog odanosti saveznicima (jer takva odanost ne postoji), već zbog činjenice da jednostavno ne mogu dozvoliti pad Irana. Imperijalne sile, koje su u velikom zamahu, padom Irana bi stigle ravno na njihove granice i samo je pitanje godine, mjeseca ili dana kada bi se svo to oružje okrenulo prema Moskvi ili Pekingu.

Teško je čak i za povjerovati da pratimo proces koji ide upravo u tom pravcu. Zapad više nimalo ne mari za posljedice, novi niz žestokih sankcija pripreman od strane EU-a možda je i zadnja kap koja za cilj ima destabilizirati Iran prije napada.
Ekonomske sankcije snažno će pogoditi Iran, u tolikoj mjeri da će Iran jednostavno morati na neki način reagirati da spasi zemlju od propasti – blokiranje Hormuškog tjesnaca izgleda kao vrlo vjerojatan potez. Zapad upravo čeka i potencira takav drastičan čin i iskoristit će ga za potpunu invaziju.

Svima koji pratimo vijesti možemo samo poželjeti da to bude i da se završi samo kao jedna „strašna noćna mora“, iz koje će se svijet probuditi pametniji.

izvor(i): Jerusalem Post | Press TV
Vaši komentari: (102)

Njemačka – nestabilna budućnost naizgled uspješne ekonomije – Može li Njemačka opstati dok druge EU članice propadaju?

Njemačka – nestabilna budućnost naizgled uspješne ekonomije

advance.hr
vrijeme objave: Petak – 13. Siječanj 2012 | 21:22
(28)

podijeli61

Njemačka ekonomija je zabilježila snažan rast 2011. No, kraj godine – tj. zadnji kvartal – obilježen je kontrakcijom zbog koje mnogi ekonomisti upozoravaju na mogući dolazak recesije.
Ako gledamo cijelu godinu u kompletu, njemački GDP je rastao snažnih 3%, ali federalni biro za statistiku navodi smanjenje zadnjeg kvartala od 0.25%.
Spekulira se kako bi se trend smanjenja mogao nastaviti i u prvom kvartalu ove godine.

Prema Roderich Egeler-u, predsjedniku biroa za statistiku, snažan rast u 2011. treba ponjaviše zahvaliti domaćim investicijama i osobnoj potrošnji građana koja je porasla za čak 1,5 – najveći porast u 5 godina.
Egeler smatra kako bi upravo domaća potrošnja mogla „čuvati Njemačku ekonomiju“ od većih problema.

Može li Njemačka opstati dok druge EU članice propadaju?

Unatoč činjenici da Njemačka danas raspolaže s brojkama na kojim bi joj sve druge EU ekonomije pozavidile, pitanje do kada će taj trend trajati.
Iz gornje analize Egeler-a jasno je vidljivo da je Njemačka opstala „iznad vode“ isključivo na temelju potrošnje svojih građana. Ali u ovom slučaju domaća potrošnja je tek rezervno gorivo kojeg naglo ponestaje.

Prije ili kasnije, a ako je suditi prema aktualnim brojkama – prije, Njemačka će se morati okrenuti natrag ka snažnom izvozu. Zapravo, njemački izvoz i jest snažan, ali će ga morati još i pojačati ukoliko smatraju da mogu izbjeći recesiju.
Postavlja se logično pitanje – gdje izvoziti? 40% njemačkog izvoza odlazi u zemlje EU-a, a mnoge od njih iz dana u dan tonu puno većom brzinom no što to osjeća Njemačka u zadnjem kvartalu.

Simon Junker, stručnjak njemačkog instituta za ekonomski razvoj (DIW) rekao je za novinsku agenciju AP kako je „njemačka ekonomija snažno orijentirana na izvoz i sigurno će biti pogođena krizom. Ali ako vodeći ljudi EU-a pronađu način za brzo rješavanje krize, onda nema razloga da ne budemo optimistični.“

Junker je definirao problem, ali ni on – baš kao ni jedan drugi ekonomista svijeta – ne zna koje bi to konkretno rješenje izvuklo Europu iz krize.
Loptica kolektivne sudbine prebacuje se u ruku političara ili tzv. vodećih ljudi EU-a. Pomalo je apsurdno, ali i zastrašujuće, da vrsni ekonomisti očekuju rješenje od političara koji gotovo od prvog do zadnjeg nemaju nimalo konkretnog znanja o aktualnoj situaciji iz ekonomske perspektive.

Pritom je svakako bitno napomenuti kako je ekonomija struka koja itekako diferencira realne stručnjake od „mainstream“ ekonomista. Analitičari koji dobivaju najveći medijski prostor gotovo uvijek ponavljaju jednu te istu mantru – da Njemačka mora povećati izvoz i time će svi problemi biti zaustavljeni.
No, nitko od navedenih nije otišao korak dalje i naveo koje su to metode kojima Njemačka planira izvoz.

Ekonomsko-politička ekspanzija Njemačke ima za cilj podrediti sebi cijelu Europu

Prava istina je da će Njemačka ove godine pokušati agresivnu ekonomsku ekspanziju na posrnule članice i pritom pokušati spasiti svoju ekonomiju direktno na lošoj sudbini drugih zemalja EU (i šire).
Dovoljno je detaljnije sagledati aktualno stanje u Grčkoj – Njemačka i njene banke imaju velik interes u toj zemlji. Za Njemačku je od najveće važnosti da Grci redovno, s kamatama, vraćaju svaki euro koji je stigao iz njemačkih bankarskih grupacija. Pritom se neće birati sredstva. Da bi Njemačka zadržala svoju „uspješnu“ ekonomiju nastojat će što veći broj drugih ekonomija potpuno podrediti sebi.
Banke i financijske institucije nisu dovoljno snažne da provode ovaj plan same od sebe, zato im treba čvrsto političko zaleđe, a upravo ono se temeljito kristalizira od prvog dana ekonomske krize.
Njemačka je uvijek bila politička snažna, ali tek izbijanjem krize njena moć dolazi u današnje gabarite.
Veliki „savez“ Angele Merkel i Nicolas Sarkozya, tzv. „Merkozy“ uskoro će izblijediti. Danas je Francuskoj srušen kreditni rejting, Njemačka će tu činjenicu nastojati iskoristiti u stvaranju prvog koraka ka političkom monopolu nad Europom.

Još u davna vremena, prije modernog života, ljudi su živjeli u plemenima, mirno, solidarno… sve dok nije ponestalo resursa – tada su počeli izbijati prvi ratovi i gramzljiva akumulacija moći. U daleko naprednijem i modernijem smislu to danas provodi i Njemačka.

Ipak, grandiozni plan na temelju kojeg bi Njemačka egzistirala eksploatirajući druge članice, iznimno je kratkoga vijeka. Iz Atene danas još uvijek novac odlazi putem Berlina, ali hoće li tako biti za 6 mjeseci ili godinu? teško. „Mainstream“ ekonomija dobrim djelom počiva na indoktrinaciji i u konačnici, ako izuzmemo fina odjela i znanstveni žargon, naliči na fundamentalističku sektu koja nije sposobna vidjeti ništa izvan svog uskog okvira. Postoji mogućnost kako će svi uvidjeti ono što će do njihove spoznaje doći zadnje – da ovo nije kriza kredita, kriza Europe kao unije ili neka druga ograničena kriza – ovo je kriza kapitalizma u svojoj samoj osnovi.

izvor(i): spiegel.de | Die Welt | Frankfurter Allgemeine Zeitung | Berliner Zeitung
Vaši komentari: (28)

Wikileaks: američka korporacija Monsanto prijeti državama koje odbiju GMO hranu

Wikileaks: američka korporacija Monsanto prijeti državama koje odbiju GMO hranu

advance.hr
vrijeme objave: Nedjelja – 08. Siječanj 2012 | 21:26
(69)

podijeli590

Kako prenosi britanski list Guardian, Wikileaks je ovaj tjedan objavio podatke koji otkrivaju kako je američka kompanija Monsanto (najveći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena) direktno prijetila državama koje bi odbile GMO hranu. Kompanija Monsanto eksplicitno je tražila od SAD-a da ekonomski „kazni“ države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja „ekonomskog rata“.
Tako je primjerice zahtjevano da se izvrši veliki pritisak na Francusku koja je odlučila zabraniti neke od varijacija Monsanto kukuruznog sjemena.

Logo kompanije MonsantoVeć dugi niz godina spekuliralo se kako korporacija Monsanto širi svoj posao diljem svijeta uz direktnu asistenciju američke vlade, ali tek sada Wikileaks daje točan uvid u dubinu same suradnje.
Prema objavljenim dokumentima, velik broj američkih diplomata direktno radi za samu kompaniju Monsanto.

Tako u dokumentima nalazimo i pisanu izjavu iz 2007. tadašnjeg američkog ambasadora u Francuskoj, Craig Stapleton-a:

„Ako krenemo u napad to će jasno pokazati Europskoj Uniji kako njihov trenutačan put vodi prema velikim gubicima i nije u njihovom interesu. Takav potez ojačao bi europske pro-biotehnološke stavove.“

Iz objavljenih dokumenata jasno je vidljivo da Monsanto svoje GMO proizvode plasira na tržište uz direktnu prijetnju ekonomskim posljedicama ukoliko pojedina država pruži otpor.

Monsanto je možda i najveći krivac za teško stanje poljoprivrede u Indiji, o toj temi smo pisali u našem tekstu: Val samoubojstava u Indiji – analiza uzroka

izvor(i): guardian.co.uk | CBSNews
Vaši komentari: (69)

Washington Post: „10 razloga zašto SAD više nije zemlja slobodnih“

Washington Post: „10 razloga zašto SAD više nije zemlja slobodnih“

advance.hr
vrijeme objave: Ponedjeljak – 16. Siječanj 2012 | 15:35
(50)

podijeli178

Ugledni američki list The Washington Post objavio je veliki tekst u kojem se direktno navode razlozi zbog kojih SAD više nije, kako se to često znalo nazivati, „zemlja slobodnih“ (eng. „land of the free“). U svom kritičkom osvrtu navode se brojni novi zakoni i odredbe koje su stupile na snagu mahom nakon napada na New York 2001. The Washington Post, kao i mnogi drugi, tvrdi kako je u posljednjem desetljeću došlo do radikalnog ukidanja osobnih sloboda u SAD-u.
Zanimljiv je podatak kako je dugi niz godina upravo SAD bio glavni kritičar brojnih „nedemokratskih“ praksi diljem svijeta, dok danas te iste se provode upravo u SAD-u.
Dolaskom predsjednika Obame na vlast, očekivalo se kako će velika anti-teroristička histerija Busheve ere biti završena ili barem ublažena. No, dogodilo se upravo suprotno. Ne samo da Obama nije ukinuo brojne zakone koji zadiru u osobne slobode građana, već je donio i niz novih – čak i rigoroznijih – mjera.

Prema listu The Washington Post ovo su 10 kontroverznih činjenica (link na originalni tekst nalazi se na dnu):

1. Ubijanje američkih građana
Obama, baš kao i George W. Bush prije njega, odobrava ubijanje terorista bez ikakvog suđenja. No, za Obamine administracije takva praksa vrijedi i u slučaju da se radi o američkim građanima. Kao primjer se navodi ubojstvo Anwar al-Awlaqi-a.

Administracija je prošlog mjeseca potvrdila kako „predsjednik ima pravo narediti ubojstvo bilo kojeg stanovnika ukoliko sumnja da bi isti mogao biti povezan s terorizmom“.
List WP podsjeća kako se u isto vrijeme žestoko kritiziraju Nigerija, Iran i Sirija jer imaju slične zakone.

2. Beskonačno zatvaranje
Prema kontroverznom zakonu kojeg je Obama odobrio prošlog mjeseca, osumnjičeni za terorizam biti će predani vojsci koja ih može beskonačno zatvoriti bez prava na suđenje.
(Opširnije: Obama će ipak odobriti zakon koji omogućava vojsci zatvaranje i mučenje vlastitog stanovništva)

3. Proizvoljna pravda
Od sada predsjednik može osobno odlučiti hoće li se pojedina osoba suditi pred federalnim sudom ili pred vojnim tribunalom. Ovu mjeru je prvi uveo Bush, a Obama nastavio.
U isto vrijeme otvoreno se kritiziraju Kina i Egipat zbog doslovno identičnih zakona.

4. Pretres bez naloga
Predsjednik može narediti nadzor bez naloga uključujući nadzor financija, komunikacija i drugih informacija.
Bush je zakon donio na temelju tzv. „patriotskog akta“ iz 2001. Obama je postojeći zakon dodatno proširio – sada se može pretraživati doslovno sve, od poslovnih dokumenata do iskaznice u knjižnici.

5. Tajni dokazi
Američka vlada sada već rutinski koristi tajne dokaze kako bi zatvarala pojedince. Ti tajni dokazi koriste se i na federalnim i vojnim sudovima.
To ujedno znači da se više ne mogu podnijeti tužbe protiv države, jer država u tom slučaju navodi kako bi otkrivanje tajnih dokumenata ugrozilo nacionalnu sigurnost.
Sudovi ovaj argument uzimaju bez ikakvog pogovora. Drugim riječima, navodi WP, vlada sada može „tajnim pravnim argumentima pokretati tajne procese koristeći tajne dokaze“

6. Ratni zločini
Cijeli svijet tražio je suđenje za one koji su stajali iza prakse mučenja kao što je „waterboarding“ (forma torture u kojoj se osoba polijeva vodom, osjećaj je sličan utapanju) za vrijeme Busheve administracije, ali Obama je 2009. naveo kako neće dopustiti da se vodi bilo kakva istraga protiv pripadnika CIA-e.
Tim činom Obama je odlučio ne voditi se prema tzv. „Nürnberg načelima međunarodnog prava“. Kada je Španjolska pokušala provesti istragu protiv George Bush-a, Obamina administracija je iskoristila sav svoj „utjecaj“ i od toga se brzo odustalo. U isto vrijeme američka vlada uzima si za pravo tražiti istrage u drugim državama. List WP navodi slučaj Srbije i Čilea.

7. Tajni sudovi
Vlada je povećala aktivnosti tzv. tajnog suda koji se provodi u suradnji s tajnim službama. Obama je 2011. proširio istrage koje se sada mogu voditi ne samo protiv osoba osumnjičenih za terorizam, nego i protiv osoba koje surađuju s tzv. „neprijateljskim vladama i organizacijama“.
Ograničenja koja je ranije donio kongres, nova vlada jednostavno ignorira.
Jasno je vidljivo kako uz prethodno navedene zakone i pravilnike, američka vlada danas ima mogućnost voditi proces protiv iznimno velikog broja ljudi.

8. Zaštita kompanija, imunitet od sudske revizije
Baš kao i za vrijeme Busheve administracije, Obama je nastavio praksu koja daje pravni imunitet svim kompanijama koje su sudjelovale u nadzoru građana. Drugim riječima, građanima nemaju nikakve pravne mogućnosti žaliti se na povredu privatnosti.

9. Kontinuirano praćenje građana
Obamina administracija uspješno je implementirala zakon kojim se građani od sada mogu pratiti i putem GPS navigacije.
Bez ikakve dozvole ili naloga, putem GPS uređaja može se pratiti svaki korak bilo kojeg ciljanog stanovnika, ističe WP. Mnogi stručnjaci i pravnici ovaj potez su već okarakterizirali kao „Orwellski“.
(opširnije: FBI može postaviti GPS uređaje za praćenje u atomobile, bez znanja vlasnika)

10. Izvanredna izručenja
Američka vlada danas ima mogućnost transferiranja bilo kojeg stanovnika u bilo koju drugu državu pod sistemom tzv. „izvanrednih izručenja“ (orig.eng. naziv – „Extraordinary renditions“).
Administracija na taj način osumnjičene građane tajno prebacuje u druge zemlje kao što su Saudijska Arabija i Pakistan gdje se nad njima vrše razne torture koje zakonom nisu dopuštene u SAD-u.
Ovaj zakon se u vrijeme predsjednika Obame također odnosi i na američke stanovnike.

List The Washington Post zaključuje kako je su novi kontroverzni zakoni dobrim dijelom donijeti zbog enormne količine novca koji odlazi u ekspanziju sigurnosnih sistema na državnoj i federalnoj razini. Masivna anti-teroristička birokracija jednostavno izmiče kontroli. Danas taj sektor zapošljava desetke tisuća ljudi.

U vrijeme kada predsjednik ima apsolutnu moć zatvoriti ili ubiti koga god poželi, sloboda i ljudska prava postaju samo mrtvo slovo na papiru, zaključuje The Washington Post.

Original: 10 reasons the U.S. is no longer the land of the free
(http://www.washingtonpost.com/opinions/is-the-united-states-still-the-land-of-the-free/2012/01/04/gIQAvcD1wP_story.html)

Vaši komentari: (50)

ŠTA NAS ČEKA U EVROPI

http://www.youtube.com/watch?v=Wx53Hs9WiAA&feature=player_embedded