-
-
Zavičaj moje majke
Tamo gdje život,
Kao oblak kiše .
Tamo gdje sve poput
Smrti ovjenčane.
Tamo je bilo nekad ,
Jedno mjesto…
Puno
Radosti I sreće …
Kako život okrenu,
Novi list,
Sve to brzo proteče .
Danas ga posjećuju ljudi,
Koji nekad tamo djetinstvo provedoše,
Svrate-navrate,
Nekadašnje uspomene oslade.
Kako je bilo tada,
A kako sada…
Teško je stihom reci,
To je čudno mjesto,
Puno zaraslih uspomena,
Tu je trava godinama nekošena …
Tu je crkva jedina svetinja,
Koja sija kao lampa ne ugašena.
-
Filed under: Poezija "Tijane Trklja", POEZIJA LJUBAVI I NADAHNUĆA, Srpske Novine |
Kommentar verfassen