Norwegian view of Srebrenica http://vimeo.com/25623292minj Norveško vidjenje Srebrenice


Norwegian view of Srebrenica


http://vimeo.com/25623292minj


Norve¹ko viðenje Srebrenice
Published on July 6, 2011

Norve¹ki reditelj i nezavisni novinar-istra¾ivaè Ola Flum uzdrmao je „politièki korektan“ dio norve¹ke javnosti dvodijelnim dokumentarnim filmom o Srebrenici, nedavno prikazanom na norve¹koj TV.

Srbija ne ¾eli da otkupi film, a nijedan na¹ medij ne smije o tome da napi¹e ni slovo.

Ola Flym je na osnovu materijala snimljenih na terenu napravio dokumentarni film, u namjeri da razoblièi medijske la¾i isfabrikovane na ratom zahvaæenim podruèjima Jugoslavije. Ovaj film je do¹ao u pravom trenutku, da poslije Hermanove knjige „Masakr u Srebrenici“ osvijetli jedan drugaèiji pogled na balkansku tragediju.

Za istinu je znaèajno to ¹to ova djela dolaze sa razlièitih krajeva svijeta – nisu sinhronizovana, ni naruèena, veæ, naprotiv, autorima ote¾avaju opstanak na medijskoj sceni, a Ola bi èak mogao imati velike probleme sa jakim muslimanskim lobijem u Norve¹koj. Iako je do sada snimio tridesetak dokumentarnih filmova boraveæi u Africi, SAD i Rusiji, èini se da je najvi¹e odjeka imao ovaj balkanski – vjerovatno najkontroverzniji. Iz svjedoèenja stranih vojnih lica na „privremenom radu“ u ratom zahvaæenoj Jugoslaviji, kao i snimaka u kojima se vidi ulazak generala Mladiæa u praznu Srebrenicu, ru¹e se etablirani tabui o „nenaoru¾anoj“ vojsci Alije Izetbegoviæa i 8.000 „ubijenih“ civila.

Ovaj dokumentarni film u dva dijela („Grad koji se mo¾e ¾rtvovati“ i „Tragovi iz Sarajeva“) veæ je uzdrmao norve¹ku javnost, a muslimani koji su saraðivali na filmu su se naknadno – poslije prijetnji smræu – ogradili od filma i uèe¹æa u njemu.

Jedna od rijetkih osoba koja se usudila da javno stane u odbranu Ole Flyma je dr Zorica Mitiæ, ona se veæ godinama uporno javno ogla¹ava u odbranu istine o srpskom narodu, a u interesu – kako ona ka¾e – „njenog norve¹kog naroda“, u Novom svjetskom poretku osuðenog na vjerovanje u la¾i, bez prava na sumnju.

„U svakom ratu prvo umire istina i prve ubice su mediji. Oni proizvode naruèene slike unaprijed re¾iranih dogaðaja sa ciljem da se izazovu predviðene reakcije. Zato su analize ratnih de¹avanja sa vremenske distance vrlo va¾ne jer se mogu postaviti u ¹iru i pregledniju perspektivu de¹avanja u svijetu, kako bi se dobile mnoge nijanse. Ola Flum je napravio takvu analizu i uz to je rijeè dao muslimanskoj strani u Bosni. Muslimani u Bosni nisu homogeni u poimanju ratnih de¹avanja i oni koji su bili u Sreberenici se osjeæaju izdatim od vlastitog rukovodstva. Upravo to je prikazano u dokumentarnom materijalu, na kojem je re¾iser radio veoma odgovorno punih deset godina u saradnji sa Dejvidom Hebditom (Bi-Bi-Si) i dva muslimanska novinara.“

„Mnogi razmi¹ljaju o Srebrenici kao o novom holokaustu u Evropi, gdje je ubijeno 8.000 ljudi. U stvarnosti – to je bilo mnogo sveobuhvatnije i komplikovanije ratno de¹avanje. Mi pokazujemo kako Mladiæ dejstvuje kao general koji ¾eli da preuzme kontrolu nad jednom oblasti. Grad je napu¹ten i oko 15.000 mu¹karaca je pobjeglo putem kroz srpske oblasti do muslimanskih linija. Niko ne zna koliko njih je naoru¾ano… Nama se èini da je to ekstremno haotièna situacija, nikako kao planirano etnièko èi¹æenje“, rekao je reditelj filma Ola Flum.

O motivima svjedoka da iskreno progovore o ovom tragiènom dogaðaju, Ola iznosi sledeæe podatke:

„Mi smo radili skoro iskljuèivo sa muslimanskim izvorima. Pre¾ivjeli su nam prièali da su se osjeæali izdani od svojih nadreðenih u igri oko teritorije. Iz tih svjedoèanstava se nedvosmisleno vidi da su muslimanski lideri bili spremni da ¾rtvuju Srebrenicu ne bi li dobili oblasti oko Sarajeva“.

Flym izjavljuje da se iz dokumenata vidi da su muslimanski teroristi – mud¾ahedini iz Avganistana i Al Kaida do¹li u Bosnu sa oru¾jem i borcima, kako bi bili dio procesa graðenja moderne Al Kaide.

„U filmu o tome svjedoèe izvori iz amerièke obavje¹tajne slu¾be koji potvrðuju da su SAD omoguæavale krijumèarenje oru¾ja za muslimansku vojsku u demilitarizovanim zonama, ukljuèujuæi i ispu¹tanje oru¾ja blizu norve¹ke baze UN u Tuzli, nedaleko od Srebrenice. Tokom ovakvih nelegalnih istovara bili su ugro¾eni ¾ivoti norve¹kih vojnika, zato ¹to su srpske snage – kad su vidjele o kakvoj se prljavoj igri radi – reagovale artiljerijskom paljbom na polo¾aje UN. U jednom takvom napadu ubijen je jedan norve¹ki vojnik“, ka¾e Flum.

Reditelj je imao priliku da govori o jo¹ jednoj la¾i amerièke pi-ar firme „Ruder Fin“, Bernara Ku¹nera, ona je lansirala propagandnu farsu o srpskim logorima za istrebljenje, za koje se kasnije pokazalo da su bili sabirni centri za razmjenu zatvorenika, ¹to je potvrdio i Alija Izetbegoviæ…

Rat u Bosni – koji je rezultirao totalnim uni¹tenjem Jugoslavije, imao je za cilj da razbije socijalistièku Jugoslaviju i njen socijalistièki sistem, ne bi li zemlju stavili pod multinacionalnu kontrolu, ¹to bi stavilo pod kontrolu i strate¹ki va¾nu rijeku Dunav. Posljedica je èetvorogodi¹nji rat, poguban za sve narode na tim prostorima – kako za muslimane u Bosni, tako i za Srbe i Hrvate.

Kad je u pitanju uloga Ahtisarija, nominovanog za Nobelovu nagradu za mir 2008. godine, Ola Flum podsjeæa da je on bio samo marioneta SAD, NATO i EU, tako da je odigrao „odluèujuæu ulogu“ u zavr¹etku konflikta na Kosovu 1999, u Indoneziji 2005, Iraku, Sjevernoj Irskoj i na Afrièkom rogu. Kad je 2005. godine Kofi Anan izabrao Ahtisarija za specijalnog izaslanika za statusni proces o Kosovu, nije se znalo ono ¹to je danas objelodanjeno da je èitav proces bio samo providna priprema za otcjepljenje Kosova od Srbije.

Novinar se osvrnuo na èlanak Gregori Eliha, direktora „Risrè Instituta“ u Jasenovcu, koji u tekstu „Kako je dobijena Nobelova nagrada“ podsjeæa da je Ahtisari prijetio bombardovanjem Beograda, u kojem bi poginulo pola miliona ljudi za samo nedelju dana i zakljuèio: „Rat na Kosovu nije bio ni¹ta drugo do brutalno kasapljenje Srba“.

U najnovijem projektu Ole Flym se bavi periodom prije 11. septembra 2001. godine istra¾ujuæi ulogu kompanije Taliban Oil u trgovini oru¾jem, koja je dobila 100.000 kruna podr¹ke od organizacije Frit Ord da bi podr¾ala norve¹ke industrijske interese u oblasti Avganistana, gdje velike naftne kompanije biju bitku za kontrolu nad prirodnim resursima.

Werbeanzeigen