OTVORENO PISMO GRADONAČELNIKU MOSTARA g. BEŠLIĆ-U KAO I ODGOVORNIMA ZA GRAD MOSTAR

 

Poštovani gosp. Bešlić,

 

pozivamo se na jučerašnji razgovor dana 28/11/2005 uvaženog odvjetnika Josipa Muselimovića odanog prijatelja naših obitelji i naših pok. očeva odvjetnika Pere Znaora i Damjana Vlašića na razgovor sa Vama u vezi obnove naše obiteljske kuće.

 

Ovim putem Vam se obraćamo za zamolbom da nam pomognete pri ostvarivanja prava na povrat imovine u Mostaru, Bulevar narodne revolucije br. 53 i sanacije stambenog objekta na toj adresi.

Obraćali smo se gradonačelnicima, odnosno dogradonačelnicima, koji su obnašali tu dužnost prije Vas, pa nas je, npr. tako gosp. Oručević u pismo upućeno nama iz 10. mjeseca 1997. godine lično obećao, da će se zauzeti za obnovu naše kuće i uputio da se s našim zamolbama obratimo Općini Stari grad, što smo naravno i učinili, ali komunikacija i suradnja s gosp. Jurišinom nije nikada urodila plodom.

Također smo u 8. mjesecu 2004. godine, kada ste Vi obnašali dužnost dogradonačelnika, uputili zajedničku peticiju Gradskoj upravi, zajedno sa stanarima razrušenih stambenih objekata iz Bulevara narodne revolucije br. 49, 51 i 55, na koju nikada nismo dobili baš nikakav odgovor.

Prije otprilike 7 dana su nam u Uredu za urbanizam i graditeljstvo grada Mostara rekli da je jedini način da se naš problem riješi prijavljivati se na javne natječaje. Kao da to do sada nismo konstantno radili! Ali na nekima su obrazlagali da će u obzir ući samo veći objekti, a na nekima, pak, manji od našeg, odbijajući nas pri samoj prijavi. A nas je cetrnaest clanova obitelji Znaor i Vlasic

Gotovo je nemoguće nabrojati sve institucije i urede, na čija vrata smo kucali i natječaje na koje smo se prijavljivali u sve ove godine od potpunog uništenja objekta, međutim, bez ikakvog uspjeha.

Jedino nismo zaboravljeni kad je glasanje i uredno nam stizu obrazci za regisraciju biraca izvan zemlje na koje se mi uredno odazivamo i glasamo.

Svi smo, otkada smo bili prisiljeni napustiti Grad, u kojem smo bili cijelo vrijeme rata, sve do potpunog uništenja našeg stambenog objekta, živjeli u nekoliko europskih gradova kao izbjeglice, dok je taj status postojao, plaćajući stanarinu. I dan danas živimo kao podstanari, predobro upoznati s činjenicom što znači svaki mjesec zaraditi dovoljno novca da bi se platila stanarina i pokrili svi drugi životni troškovi, kao sto vidite u prilozenoj dokumentacij.. Jedna od clanova obitelji Vlasic -Anita ovog  živi kao podstanar čak u Mostaru, svom rodnom gradu. Cijelo ovo vrijeme nismo koristili nikakav alternativni smještaj u Mostaru, niti smo ikada zauzimali tudje stanove niti mogli ostvariti pravo na neku naknadu troškova stanarine.

Nije li to sramota? Grad Mostar je širokogrudno primio toliko ljudi sa strane i svima je pružio utočište, omogućivši im na razne načine da se u njemu skrase. Ne može li učiniti isto i s mostarskim obiteljima, koju se svoje živote provele u ovom gradu i čiji su očevi, odnosni supruzi zadužili ovaj Grad svojim životom i angažmanom? Zašto ostaviti nas da se „potucamo“ po svijetu i godinama živimo kao podstanari, kada nam je Grad čak i zakonom dužan omogućiti povrat ratom uništene imovine?

Želja svih nas jest vratiti se u naš rodni grad, jer parafrazirajmo našeg sugrađanina, „sunce tuđeg neba nas ne grije kao što to dolje grije“. Ne želimo više SAD, Njemačku, Srbiju ili Hrvatsku, želimo ostvariti pravo na povrat svoje imovine u našem gradu, u gradu u kojem su naši očevi i supruzi živjeli i radili kao njegovi istaknuti građani. Želimo se vratiti, jer iz Grada nismo otišli svojom željom, nego smo bili prisiljeni napustiti ga nakon potpune devastacije našeg stambenog objekta i nakon što smo već preživjeli šokove na prvoj liniji obrane, koje sigurno nikada nećemo zaboraviti.

Imamo izrađen čak i „Tehnički opis postojećeg stanja nosive konstrukcije s prijedlogom zahvata i mogućnostima sanacije“ iz 10. mjeseca 1997. godine čak i gotov projekat i sve urbanisticke dozvole za izgradnju koji je napravio Arhitektonski biro g-dina Paje Omeragića i koji smo mu platili tada 1500 Dm.. Od Vas tražimo da nam pomognete, jer to ne spada samo u Vašu eventualnu dobru volju, nego i u Vašu obvezu prema nama kao građanima grada Mostara, koji su lišeni svoje imovine i svojih prava, ali i prema Gradu, imajući u vidu činjenicu da se naš stambeni objekt nalazi na vrlo važnoj gradskoj prometnici u samom središtu Grada, koja predstavlja neku vrstu spojnice dviju strana Neretve i simbol suživota. Ne želimo da naš stambeni objekt, u kojem smo tolike godine živjeli, predstavlja atrakciju za turiste, koji će otići svojim kućama s fotografijama jednog malog još uvijek neobnovljenog dijela Grada! Ako će već privlačiti turiste, neka to bude zato što je obnovljen iz temelja, a ne zato što zjapi kao crna rupa među već obnovljenim objektima, kao pokazatelj konstantnog zanemarivanja naših zamolbi i naših prava!

 

 

Zamolbu podnosi:

–         Snježana Znaor  

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d Bloggern gefällt das: