КРОЋЕЊЕ РЕЧИ

    Лела Марковић

 

КРОЋЕЊЕ РЕЧИ

Пред капијом отвореном

ђогат и вранац стали,

дизгине ми оба нуде

ал` ми колан нису дали.

У тмини се немир буди

вранац њишти, ђогат рже,

да напојим поље равно

песма ме из снова трже.

Мук ноћи и глас јутра

одјахаше на испашу,

под извором месечине

ја замених делибашу.

Па оседлах дивље речи…

Од мене су ати хтели

да постану топот песме

црно слово и лист бели!

KOMAR, dr Goran: MITROPOLITI SAVATIJE I STEFAN LJUBIBRATIĆI I NJIHOVO DOBA,- Herceg Novi 2009.-

KOMAR, dr Goran: MITROPOLITI SAVATIJE I STEFAN LJUBIBRATIĆI I NJIHOVO DOBA,- Herceg Novi 2009.-

Piše: Prof. Dr Kaplan BUROVIĆ, akademik

Doktor Goran Komar je poznata ličnost naše nauke. Uveden je i u LEKSIKON crnogorske kulture. Rođen u Berkovićima, kraj Herceg Novog, 1962, iako je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu, posvetio se proučavanju prošlosti Boke i objavio o njoj više knjiga. Jedna od njih je i ova, koju mi je poštom poslao uz dve druge, objavljene: BOKA KOTORSKA iste 2009, a ĆIRILIČNA DOKUMENTA DUBROVAČKOG ARHIVA – 2010.

Ovom knjigom dr Goran Komar nastojava da nas potseti na vremena bokokotorske episkopije u razdoblju od Kandiskog rata, do njegovog svršetka, progonom vladike Simeona Končarevića. Ova episkopija, u vreme vladika Ljubibratića, uzvisila se u rang mitropolije i delovala je ne samo u Boki, već i u Dalmaciji, naravno – sa nasilnim prekidima. I kad je prekinuto njeno delovanje, Srpska Pravoslavna Crkva, oslanjajući se na narod, na uticajne svetovne krugove i srpsko sveštenstvo Dalmacije i Boke, nastavila je svoj rad i učinila sve da se održi i nanovo uspostavi mitropoliju. Svim tim pozitivnim nastojanjima prednjačio je manastir Savina, kod Herceg Novog, gde su se okupili sveštenici iz porušenog manastira Tvrdoše, kod Trebinja, pređašnje episkopsko sedište.

Srpski arhijerej Savatije i njegov sinovac Stefan Ljubibratić delovali su u vremenu koje je karakterisalo nastojanje Rimokatoličke Crkve da, putem specijalne ustanove, formirane 1622. godine, raširi svoje institucionalne i delatne međe na pravoslavni istok. Obojica su se odlučno usprotivili unijaćenju, iako su imali negativan primer crnogorskog mitropolita Mardarija.

Interesantno je da je njihov najveći protivnik bio zadarski nadbiskup Vicko Zmajević, poreklom od pravoslavnih Srbo-Crnogoraca, iz Njeguša sa Vrbe. I dok ih je on proganjao, katolik grof Ivan Burović, iako je bio za unijaćenje, branio ih je, jer se Savatije Ljubibratić i sabljom u ruci više puta borio uz njega protiv turskih okupatora Hercegovine. Kao guverner Herceg Novog, grof Burović je pridobio za sebe mletačkog generalnog providura Alovize Sebastijano Močeniga III, koji nastojava da zadrži intenciju Venecije u ovom pitanju. Kako se zna, Venecija se opirala instrukcijama Rima i štitila pravoslavne u svojim domenima. A to je činio i Dubrovnik, ističući činjenicu da Srbi čine velike usluge Republici. Pravoslavnu crkvu Dalmacije i Stefana Ljubibratića branili su i drugi novski katolici, ne samo oni srpsko-crnogorskog porekla, kao što je bio grof Burovic, već i drugih nacionalnosti, pa i ugledni profesor Padovanske Akademije, polatinjeni Grk Nikola Papadopulos, inače pobornik unije. Ipak je zadarski nadbiskup svojim žestokim pisanjem o „nametnutim episkopima“ Savatiji i Stefanu najzad uspeo: instaliranje ovih vladika tumačio je u kontekst širih nastojanja Moskve za iskorak na Balkan, a putem grofa Save Vladislavića.

Pada u oči korektan stav autora prema katolicima Boke i katoličkom sveštenstvu svih strana i svih naroda. Iz Dubrovačke aršive imamo mešaž: „Ko to kaže da nema Srba izvan pravoslavlja ?! Niko pametan, ostale vjere iz srpstva neće istisnuti!“ Setite se samo Matije Bana i Marka Cara ! U njihovo vreme, njihovom srpstvu mogli su zavideti i najveći Srbi pravoslavne vere, kao što danas mogu zavideti i nekim muslimanima.

Knjiga je ažornirana sa bezbroj dokumenata iz više arhiva, snimcima važnijih isprava i fotokopijama. Iako nema bibliografiju, iz fusnota se jasno vidi da je koristio svu moguću literaturu o predmetnom pitanju. Usto je napisana transparentim stilom, koji omogućava njenu pristupačnost svima, bez obzira na uzrast i obrazovanje.

TRG NARODNOG ZLOČINCA

srijeda, 27.4.2011 19:55

Share196
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova
Trg narodnog zločinca

Foto: AFP

NISU se toga sjetili kad je herojski oslobađao Hrvatsku. Nisu se sjetili ni kad je herojski bježao od Haaga. Ne, vijećnici grada Splita sjetili su se dodijeliti ime gradskog trga Anti Gotovini tek nakon što je on nepravomoćno osuđen za ratni zločin. Valjda su samo to i čekali.

Sva sreća da je Gotovina to odbio i tako ih poštedio sramote da jednom osuđenom ratnom zločincu daju takvu počast u drugom gradu po veličini u Hrvatskoj. Nisu mu dali trg kad je bio heroj. Čekali su da postane zločinac. Zvuči suludo, ali za hrvatske prilike zapravo je sasvim normalno. Skoro pa i poželjno.

Blaškić iz Haaga ravno u Jacin zagrljaj

Sjetimo se parade s Tihomirom Blaškićem, pravomoćno osuđenim ratnim zločincem. Ravno iz Haaga pohrlio je u zagrljaj ministrici branitelja Jadranki Kosor koja je obećala besplatno školovanje Blaškićevoj djeci, a predsjednik Stjepan Mesić dodijelio mu predsjedničku mirovinu. Nije Blaškić bio neki veliki zločinac, ali nekakav je ipak bio. Piše u presudi.

Mirko Norac dvaput je osuđen za ratni zločin. Bio je heroj dok je bježao, a kad je osuđen nitko se godinama nije usudio oduzeti mu odličja. Kao što ih je bivši predsjednik Mesić promptno oduzeo Vladimiru Zagorcu uz tvrdnju za anale legalizma: „Ne trebamo čekati pravomoćnost presude, mi ćemo mu odličja uzeti odmah“. A taj Zagorac nije nikoga ubio. Čak ni srpsku staricu na Lipovoj Glavici. Samo je ukrao.

Zločinac sa saborskom plaćom

Legendarni Branimir Glavaš pobjegao je od nepravomoćne presude za ratni zločin, ali je svejedno i dalje primao saborsku plaću, dodatak za odvojeni život i imao na raspolaganju službeni saborski stan. Bio je ratni zločinac s beneficijama.

Ali dobro, beneficije je imao i osuđeni Mirko Norac koji je od uprave kaznionice dobivao slobodne vikende, pa čak i izlazak za romantično vjenčanje o kojem su se raspisale sve novine koje drže do sebe i do hrvatskih heroja. Taj isti Norac, onaj koji je osuđen za ubojstvo srpskih civila u Gospiću i u Medačkom džepu, sve donedavno bio je počasni alkarski vojvoda, a prijeti mu i imenovanje počasnim građaninom Sinja.

Poseban par rukava

Pa što smeta ako se radi o ratnom zločincu? Pravomoćno osuđenom pred hrvatskim, a ne pred nekim tamo bjelosvjetskim sudovima? On je naš zločinac, a to je – što se vidi i iz splitskog slučaja – ipak poseban par rukava. Krvavih do lakata.

Na svu sreću, Ante Gotovina mudriji je od čitave bulumente ovih podrepaša, politikanata i licemjera koji punim gasom lešinare na njegovu imenu. Časniji je od svih onih koji njega, kao i Norca, nisu proglasili počasnim građaninom Splita ili Sinja u vrijeme kad su bili heroji, nego tek kad su proglašeni zločincima.

Žrtva, a ne zločinac

I doista, fascinantan je taj strahoviti poriv da se osuđenike proglašava žrtvama. Da se slavi one koji su u Haagu ili čak u Zagrebu proglašeni krivima za ratne zločine, za ubojstva civila, pljačku, palež, mučenja i pogubljenja. Zar je doista veća čast imati u svom gradu trg ratnog zločinca, nego trg ratnog heroja?

Dok je Gotovina herojski bježao, Sanaderova vlast revno je skidala plakate s njegovim likom gdje god je stigla. Generalova slika skinuta je sa zida zadarske gradske vijećnice kad je britanski veleposlanik odbio sjediti ispod nje. Nije bilo oportuno isticati Gotovinine slike, nije bilo politički korektno, nije bilo pametno.

Kako biti najveći Hrvat?

A sad kad je izrečena nepravomoćna presuda, Split je – uključujući njegove SDP-ovca – izglasao odluku da se tom osuđenom Gotovini dodijeli gradski trg. Kao da su zaista čekali da heroj napokon postane zločinac. Jer, to je očito ono čime se u Hrvatskoj najbolje dokazuje pravovjernost. I grabe politički bodovi.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

PETICIJA Autor portal Biosvijest EU ŽELI ZAKONOM ZABRANITI SVE LJEKOVITO BILJE!

PETICIJA

Autor portal Biosvijest

EU ŽELI ZAKONOM ZABRANITI SVE LJEKOVITO BILJE!

 – Krajem mjeseca travnja, Europski parlament ima namjeru donijeti, već neko vrijeme najavljivani, zakon o zabrani ljekovitog bilja.

Spriječimo zabranu ljekovitog bilja!Njihov je cilj, ovim zakonom, potpuno ukloniti svu konkurenciju velikim farmaceutskim kompanijama i učiniti nas ovisnim robovima njihove otrovne kemije. Po tom će strašnom scenariju, marihuana i kamilica postati jednako kriminogene biljke!

Osim potpisivanja ove peticije, koja bi trebala izvršiti pritisak na Europski parlament, molimo Boga da se to nekako spriječi, jer nas to, u kombinaciji s Codex Alimentarius-om, definitivno baca na koljena. Svijet kakav smo poznavali – onaj bolji, prirodniji – potpuno nestaje.

Upravo stoga, mora doći do velike pobune i nereda širom Europe i zapadnog svijeta, kada to sve stupi na snagu i kad ljudi shvate da zapravo žive u velikom koncentracionom logoru.

Možda jedini način da se to spriječi jest Božja milost, no i nju je potrebno nekako izmoliti.

Stoga, krenimo u tom smjeru!

Informirajte se i obavijestite druge o ovom strašnom zločinu protiv ljudi i prirode!

U Francuskoj je stvorena organizacija, posvećena zaštiti naših prava na korištenje biljnih proizvoda. Do sada je prikupljeno već 170.000 potpisa, a do datuma određenog za donošenje ovog strašnog zakona, ostalo je samo još nekoliko tjedana!

Potpišite peticiju i podržite našu želju za boljim i prirodnijim svijetom!

http://www.savenaturalhealth.eu/

Tekst peticije:

Petition for the European Members of Parliament

Šokantno otkriće: Štedljive sijalice izazivaju rak!

ŠOKANTNO OTKRIĆE NEMAČKIH ISTRAŽIVAČA

Šokantno otkriće: Štedljive sijalice izazivaju rak!

Opasno – Nove sijalice ispuštaju kancerogene hemikalije fenol, naftalen i stiren i posebno su opasne ako su uključene celu noć u blizini detetove glave ili ako se uz njih dugo čita

s
sijalica

Nemački naučnici izneli su šokantno upozorenje da su štedljive sijalice kancerogene. Osim Nemaca, na štetnost sijalica koje bi uskoro trebalo potpuno da zamene klasične upozorili su i izraelski, i stručnjaci iz još nekih zemalja, a sa njima se slažu i sagovornici Pressa iz Srbije.

Obične sijalice bi do kraja naredne godine trebalo da budu izbačene sa tržišta EU, a njih će zameniti štedljive. Međutim, stručnjaci berlinske laboratorije „Alab“ otkrili su da ove sijalice, kada su upaljene, ispuštaju kancerogene hemikalije fenol, naftalen i stiren. Ovo otkriće uzbunilo je i ostale stručnjake u Nemačkoj koji su upozorili na oprez.

– Oko tih sijalica se stvara električni oblak i ne bi ih trebalo koristiti u zatvorenim prostorima, a definitivno ne blizu glave – upozorio je Andreas Kirhner iz Federacije nemačkih inženjera.

Svetlosna prevara

Pored Nemaca u priču oko štetnosti štedljivih sijalica uključili su se i izraelski istraživači sa Univerziteta u Haifi, koji kažu da ove sijalice mogu da izazovu rak dojke, ako se dugo koriste, jer emituju svetlo slično dnevnom, a to ometa proizvodnju korisnog hormona melatonina u organizmu.

Direktor Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu Slobodan Tošović potvrđuje za Press da su fenol, naftalen i stiren izazivači raka i najveći zagađivači u zatvorenom prostoru!

– Mi nismo obavljali ispitivanja šta ispuštaju te sijalice, ali, ako je nemačko istraživanje tačno onda treba obratiti posebnu pažnju. Ove materije su toksične samo u velikim količinama, ali su zato hemikalije koje iniciraju početak raka. Kada su u pitanju kancerogene materije, onda je preporuka da ih u zatvorenom prostoru ima minimalno ili da ih nema uopšte, jer one mogu da deluju na pluća, jetru, srce… – objašnjava Tošović.

Inženjer Marija Veličković iz firme „De lumine“, koja se bavi osvetljenjem, kaže da je velika mana ovih sijalica i to što sadrže olovo i živu, koji su veoma opasni za životnu okolinu.

– U Srbiji reciklaža ovih sijalica nije regulisana. Jer, kada pregori ta sijalica, pitanje je da li je treba baciti u običan otpad – kaže ona.

S druge strane, Sekretar za energetiku Privredne komore Srbije Slobodan Petrović kaže da mu nije jasno gde bi štetni elementi mogli da cure.

– Jedino ako postoji nešto u plastici koja se nalazi na sijalicama. Inače, ove sijalice daju pet puta jače osvetljenje od običnih i traju pet puta duže – objašnjava on.

Prepoznavanje po ceni

Za pravljenje obične sijalice potrebno je samo pet elemenata, koji nisu toksični i laki su za reciklažu, dok je za proizvodnju štedljivih sijalica potrebno čak 16 elemenata, od kojih je većina otrovna.

Kompletan tekst možete pročitati u štampanom izdanju Pressa

Radovan Ž. Marko

Župnika Filipa Maršića Tera srbe Republike Srpske u šumu odakle su i došli

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/133525/Tera-Srbe-u-sumu-odakle-su-i-dosli

Tera Srbe u šumu, „odakle su i došli“

Komentara 41

| veličina teksta:+

Javnost u Republici Srpskoj, a naročito u Derventi, šokirana je izjavama derventskog župnika Filipa Maršića koje su se pojavile na internetu. Na amaterskom snimku se vidi kako župnik daje nacionalno zapaljive izjave, peva rodoljubive pesme i Srbima poručuje da „idu u šumu, odakle su i došli“.

Dervenstki župnik Filip Maršić

– Zvono zvoni svaku noć u Derventi. Pisali meni Srbi peticiju, kažu, smeta im zvono. Reko, vi ste došli iz šume i naučili ste slušati međede i vukove, ja vas razumem. Ali, ovo je grad. Ili se priviknite za gradski život, ili haj’te nazad u šumu. Nisam zvona isključio – poručio je župnik tokom nedavnog boravka u Beču, dok su mu sunarodnici aplaudirali, fotografisali ga i snimali.
Pre toga, Maršić peva pesme koje na dvosmislen način govore o odnosu Hrvatske prema BiH i Derventi.
– Bosna ćerka, a Hrvatska mati, dođi mati vidi kako ćerka pati. Oj, Dervento, naša mila, oduvek si naša bila. Bićeš opet jednog dana, poruka je naših Dervenćana – pevao je župnik.
Na kraju je sunarodnicima poručio da mu pišu i izdiktirao im adresu koja ne postoji u Derventi.
– Pošaljite jednu razglednici uz Beča. Na njoj napišite Trg Svetog Jure 20, 74400 Derventa. Nije to službena ulica, ali sam je proglasio. Pošta stiže na tu adresu, pa se oni u pošti navikavaju na tu ulicu – kaže Maršić, poručujući okupljenima da ima toliko doživljaja da ih “ne bi mogao ispričati za sedam dana”.
Maršić je potvrdio autentičnost ovog snimka. Kaže da se sve desilo nedavno u Beču, gde se prikupljao novac za gradnju crkve u Derventi. Za pesme o Derventi kaže da ih nije sam izmislio, nego da ih „odavno pevaju Dervenćani“. Ističe da je samo pričao svoje doživljaje i da mu nije jasno zašto je sve dobilo pogrešan kontekst.
O teranju Srba u šumu kaže: „Meni su neki rekli da ugasim zvona ili će ih oni ugasiti. Pisali su i peticiju. Samo sam im poručio da idu u šumu, odakle su i došli. Ne smatram da sam time uvredio Srbe. Samo sam adekvatno odgovorio onima koji su mene isprovocirali. Nemam nikakvih problema da građanima Dervente, nego sa vlašću koja hoće da me otera.“
Povodom ovakvih izjava reagovao je i Forum za bezbednost opštine Derventa. Župnikovi istupi su osuđeni, a najavljeno je da će od kardinala vrhbosanskog Vinka Puljića zatražiti da postavi „tolerantnijeg župnika, koji će širiti ljubav, a ne mržnju“.