HVALE I POHVALE, NA(Š) PONOS I ZA(H)VALE!

GLAS DIJASPORE

 

GLAVNOM I ODGOVORNOM UREDNIKU

 

Gospodinu DUŠANU NONKOVIĆU

Poštovani,

Dostavljam tekst „HVALE I POHVALE, NA(Š) PONOS I ZA(H)VALE“ za objavljivanje u vašim elektronskim novinama.

 

Podgorica, petak, 28. januar 2011. godine                            Dr Momčilo Dušanov Pejović,

HVALE I POHVALE, NA(Š) PONOS I ZA(H)VALE!

„Slučajna“ i ne tako davna „premijerova ostavka“ kao njegov odlučni i lični čin gotovo da je mjesec dana punila rubrike nekih dnevnih novina u Crnoj Gori sa nizom „zanimljivih“ naslova i „jakih“ i (po)uzdanih informacija koje su bile „vrh vrhova” novinarstva crnogorskoga! Naravno,  njima nijesam iznenađen, a bio bih da su izostale, jer se one plasirane samo sa jednim ciljem da se pokaže koliko su građani na „gubitku“ ostavkom jednoga „najharizmatičnijega“ čovjeka kojemu treba da budemo zahvalni za sve „dobro“ koje nam je donio u prethodnih dvadeset januara, i ne samo on nego i cijela politička elita na čelu sa njim, nastala u vremenu „rata za mir“.

Zašto da ih sve ne podsjetim na tako blisku prošlost? Prije svega mislim na „premijera u ostavci“ i njegovog prijatelja i drugara po stranačkoj pripadnosti, lika u sjenci i aktera „nove razvojne filozofije“, pride ideologa „rata za mir“. I drugi to čine, ali sa namjerom da ih pohvale i da im se zahvale, a ujedno i njihovu političku prošlost zaborave kao olakšavajuću okolnost, jer su životni standard građana doveli do evro(pskoga) prosijeka od cijelih 515 eura na samom kraju protekle godine, a u vlasti su punih dvadeset januara. Gle slučajnosti, poklopio se „obećani“ prosijek mjesečnih zarada zaposlenih sa „ostavkama“ u paketu i prvih političkih ličnosti u Crnoj Gori!

U cijeloj priči o „dobru“, koje je donio državni i politički dvojac građanima Crne Gore, nije pravično zaboraviti na ideološkog stratega, političara, filozofa i mudraca u sjenci, koji ništa manje nije zaslužan za „ekonomski prosperitet“ Crne Gore, a posebno za „turistički raj“ i (u)laganja od poznatih i moćnih šeika (uslijediće investicije vrijedne oko 15 milijardi dolara/eura) pa sve do očekivane dobrobiti, makar u filosofskom pogledu, od projekta „giljotina“, koji će biti nastavljen, iako je trenutno (za)ustavljen! Desilo se nešto za što se ranije znalo i nije se htjelo priznati, a sve je bilo dugo planirano i odugovlačeno. Na kraju, bi što bi, bez pritiska u paketu pođoše lik i njegova politička sjenka. Ne treba uzaludno prolivati suze, a još manje kukati! Neka su živi i zdravi pa dočekali da se izdržavaju od dostignutog evro(pskog) prosijeka mjesečne zarade, koju neće čekati na šalterima privatnih banaka. Neka to bude najmanja nagrada za sva njihova (dobr)očinstva učinjena u cilju ostvarenja „boljega života“ crnogorskim građanima.

Naslovi tekstova u dnevnim novinama otkrivaju pravo stanje stvari u državi Crnoj Gori i „ubijeđuju“ me da sam bio na pogrešnom putu, da nijesam upoznat za stvarnim stanjem ekonomskog, političkog, prosvjetnog i zdravstvenog napretka, ekološke i nezavisne države Crne Gore! U njima se posebno potencira „činjenica“ da je sve to bila „zasluga“ odlazećeg u „ostavci“ čovjeka-ličnosti koji je svih ovih dvadeset januara radio upravo na boljitku, očuvanju „biološke supstance“ i povećanju životnog standarda građana. Naravno da su „elitni političari“ na sebe u potpunosti zaboravili, barem gledajući njihove imovinske kartone. Ipak, imovinski karton „premijera u ostavci“ i političara u „sjenci“ ispunjeni su i prijavljeni na vrijeme! Imovinski karton „najharizmatičnije“ ličnosti „(pro)nađen“ je u ogromnoj gomili kartona slične sadržine, jer se predsjednik Komisije za sprečavanje sukoba interesa konačno „sjetio“ i „pobrinuo“ da ga izvuče – pronađe, a neko ga je „slučajno“ bio zaboravio! A tek kakav i ogroman napor je učinio predsjednik Komisije za sprečavanje sukoba interesa činom „(pro)nalaženja“ imovinskoga kartona „premijera u ostavci“!!! Dakle, izvještaj „premijera u ostavci“ pronađen je i „blagovremeno“ dat na uvid crnogorskoj javnosti!

Zašto da ne uporedim ili sravnim, jer bijah zainteresovan, moj nezvanični imovinski karton sa nekim meni dostupnim imovinskim kartonima i podacima koji se mogu pročitati u dnevnoj štampi, a iznijeti su od strane predsjednika Komisije, pa utvrdih da sam za 35 godina radnoga staža, od kojih dvije decenije provedene u tranzicionom periodu, zaradio dugove, jer nijesam (spo)znao parametre političkog i ekonomskog biznisa, koje je diktirala politička elita u prethodnih dvadeset januara!? Naravno da sam u tom radnom i vremenskom intervalu mnogo ulagao na ličnom, stručnom i naučnom obrazovanju i usavršavanju, izdržavao petočlanu porodicu, izškolovao troje djece do fakultetske diplome, obaška stan pod hipotekom i sa „velikom“ mjesečnom platom od cijelih 762 (sedamstošezdestdva) eura za doktora istorijskih nauka! Podrazumijeva se da nemam nikakvu novčanu ušteđevinu i da mi politička djelatnost nije bila svojstvena, a djeca po završetku fakulteta bila na Zavodu za zapošljavanje nekolike godine. Zašto bi interesovalo ekološku, demokratsku, pravnu, nezavisnu i ekonomski prosperitetnu državu Crnu Goru da li je moje troje djece nezaposleno? Drugim riječima sve sam svoje snage usmjeravao na učenje, obrazovanje, naučno usavršavanje i štampanje knjiga (ne)korisnih kao opšte kul(tur)no dobro Crne Gore.

Upravo su me imovinski kartoni, koje svojom voljom i zakonskom obavezom popunjavaju crnogorski političari i državni funkcioneri, uvjerili da se od politike za dvije decenije moglo dobro zaraditi i udobno ili u izobilju živjeti, pored niza privilegija koje idu uz sve to. Naši (neo)liberalni ekonomski stručnjaci i političari rekli bi da se radi o mojoj pogrešnoj investiciji i(li) političkom nesnalaženju! „Ubrzo“ će penzija pa se nadam da ću „uvećati“ materijalnu stavku na svome imovinskom kartonu, pod uslovom da dočekam, kako nam obećaše, 2071 godinu!? Kada bi me sada zamrzli i do obećanog datuma ostavili možda bih se mogao „uvjeriti“ u obećanja i prognoze naših političara, pojedinih (neo)liberalnih ekonomista i stručnjaka koji nam najavljuju prosperitetnu budućnost!

Izvještili se novinari pojedinih dnevnih novina u Crnoj Gori pa objavljivanjem brojnih članaka govore pohvalno i do neba zahvalno o pojedinim crnogorskim političarima, kao najvećim državnicima i ekspertima, da bez čarobnoga štapića znatno unapređuju Crnu Goru posebno njenu ekonomiju, a sve sa ciljem da amortizuju politički „gubitak“ dvojca u paketu, pokude i kritike koje bi se mogle pojaviti poslije „velike (o)stavke“ dvojice „najzaslužnijih“ političara u novijoj crnogorskoj istoriji! Sve me ovo podsjeti na jednoga našeg, u jedno pero velikog Srbina i najvećeg Crnogorca, sada već bivšeg i „samostalnog p(oli)tičara“, lidera jedne nekada moćne političke stranke, koji potrča i ugrabi priliku da na grobu jednog njemu nekad omrznutog političkog protivnika svojim govorom i zahvalom na odru pokojnika oda priznanje i nabroji mu zasluge za sve što je učinio za svoj narod i za njega lično kada je imenovan i aminovan za ambasadora, čime je bacio u zasjenak sve dotadašnje lične izjave i na kraju konačno (spo)znao i priznao svoje (ne)ozbiljne zablude!

Naravno, sve ovo što nam danas plasiraju dnevne novine jeste odvraćanje pažnje od životnih problema velikog dijela građana, koji ne sastavljaju kraj sa krajem nego se nalaze u zoni pukoga siromaštva. Zataškava se ono o čemu treba otvoreno govoriti i otkrivati, razotkrivati djela pojedinih „zaslužnih“ crnogorskih političara.

Upitah se ima li mjesta mojoj sumnji ili nevjerici da toliko hvale i pohvale od istaknutih pojedinaca, političara, književnika i intelektualaca, pa ćer sve do predsjednika jedne od najdemokratskijih država na svijetu upravo je zahvala za „hapšenja“ koja su uslijedila na samom kraju decembra mjeseca protekle godine!? Možda je to moja subjektivna (pr)ocjena, (ne)realna i (bez)razložna sumnja, koja ne bi trebala da sada izazove nečiji revolt, a ponajmanje onih koji su vični i navikli da hvale naše političare kada stupaju na vlast ili kada odlaze sa vlasti, kada se mijenjaju i mnogo obećavaju, a od „boljega života“ imamo evro(pski) prosijek od čitavih 515 eura!

Moram reći da veoma sumnjičavo gledam u našu zvaničnu statistiku „prosijeka“ mjesečne zarade od 515 eura i „potrošačke korpe“ osnovnih namirnica za jednu četvoročlanu porodicu. A što ću da činim sa petim članom ni sam ne znam, jer sve mi izgleda da njega ne priznaje ni država ni zvanična statistika, barem tako je bilo na konkursu za stan!

Kako napišem koji tekst tako mi uslijede opomene da u roku od tri dana podmirim dugovanja vode, struje, telefona, poreza na stan i ko će sve nabrojati koje režijske troškove imam i moram namiriti od plate doktora nauka u iznosu cijelih 762 eura, a tu još ne računam nekoliko kredita. To je (ev)ropski (pro)sijek za koji su zaslužni političari nastali u vremenu „rata za mir“ i koji nas uvode u Evropsku Uniju i naravno u NATO savez da građani (u)biraju ekonomske benefite!? NE u NATO, jer taj savez ne donosi zlato već veliko blato!

Zanemarimo na tren naše aplauze, hvalospjeve i brojne za(h)vale, koje više govore o našem mentalitetu nego što realno hoće prikazati datu političku ličnost i sagledati njenu političku i državničku prošlost. Ono što se da zapaziti jeste činjenica da od „ostavke“ dvojice naših političara u posljednjih tridesetak dana u dnevnoj štampi se samo govori o zaslugama jedne osobe, prvog političara crnogorske političke scene, a na drugoj strani drugi po rangu u stranci i po političkoj jačini je u jakoj zavjetrini, sjenci i pritisnut je „brigom“ za svoje „prijatelje“ kojima želi pomoći, jer se nalaze u izvjesnoj „političkoj“ nevolji sa „osnovanom sumnjom“ da su navodno „zlouporijebili službeni položaj“ i(li) počinili „krivično djelo“, a od kraja decembara protekle godine su u pritvoru. Zašto? Pravda je, kažu, spora ali dostižna!?

U susret vremenu koje nam dolazi pokazaće se na vidjelo dana šta je od svega ostalo (ne)rasvijetljeno! Da li će projekat „giljotina“ biti primijenjen jednako na sve građane nezavisne države Crne Gore pa će političari opet biti na dobitku usljed nedostatka dokaza ili će naknadno dostavljeni dokazi biti presudni? Da li je politički filozof i mudrac (re)ter(ir)ao sa izjavama datim na samom počeku nemilih događaja ili je (si)guran u prav(n)u državu i (ne)zavisno sudstvo, pa sada ne poziva i ne doziva da (i) njega (u)hapse?!

Rekoh da u „našim“ dnevnim novinama od dana „premijerove ostavke“ javnost se crnogorska  zatrpava raznoraznim hvalama i pohvalama o ukupnom djelu sada već bivšeg Premijera. Nijesam mnogo zainteresovan za sve ono što o njemu (pro)čitam, jer imam svoje mišljenje i svoj stav, kao i argumente sa moga nezvaničnog i lako (pr)ovjerljivog imovinskog kartona, koje mogu suprotstaviti onima koji su već „ponuđeni“ od brojnih političara. Međutim, sa druge strane, zanima me zašto se baš sada takve hvale, pohvale i zasluge upravo bez mjere pojavljuju i prenaglašavaju, pa se stiče utisak kao du su dirigovane i usmjerene da upotpune „objektivnu sliku“ državnika i političara u „ostavci“!

Kao primjer velikog učinka i zasluga „premijera u ostavci“ crnogorskoj javnosti se prezentiraju hvale, zahvale, procjene i ocjene, i na kraju političke i državničke zasluge izrečene od strane pojedinih visokih evropskih političara i zvaničnika, državnih sekretara i funkcionera, a vrhunac svih je „pismo Predsjednika SAD“, koje je uslijedilo odmah poslije novogodišnjih i božićnih praznika.

Naši novinari izgleda da su znali pa su jedva dočekali „pismo Predsjednika SAD“, udarajući na sva zvona sa citatima za našeg „premijera u ostavci“, izdvajajući riječi „iskrene zahvalnosti“, ponosa, uspjeha, vođstva, odavanja priznanja, dinamičnosti, demokratskog razvoja, jednom riječju ogromnog priznanja koje može jedan predsjednik nekome izjaviti i čime se taj državnik i političar u „ostavci“ može (po)hvaliti, (po)dičiti i biti na ponos i njemu i narodu, kojega je predstavljao u periodu od „rata za mir“ pa sve do „ostavke“ na položaj premijera jedne države.

Niko od njih neće da vidi da se u stvari radi o jednom protokolarnom, zvaničnom i diplomatskom pismu u kojem se precizno znaju pravila obraćanja, zahvale i komunikacije između dveju država, dvojice državnika ili visokih državnih funkcionera i političara. Međutim, kod nekih naših novinara i intelektualaca, „samostalnih p(oli)tičara“ i tome slično „pismo Predsjednika SAD“ ima mnogo veću specifičnu težinu i pridaje mu se mnogo veći značaj nego što treba, usmjeren na zahvale i „zasluge“ „premijera u ostavci“ kao državnika i političara, koji je dao lični i „ogromni“ doprinos boljitku i povećanju životnog stnadrad građana Crnej Gore. Zašto i kome treba takvo novinarsko čitanje „pisma Predsjednika SAD“ iz kojega se istrgnutim i uzetim riječima „zahvalnost“, „uspjesi“ ili „ponosni“ nastoji graditi nešto sa namjerom predimenzioniranja državničke i političke uloge „premijera u ostavci“?

Naravno da treba da budemo ponosni na neke naše uspjehe i nema niti može biti bilo kakve loše ili zle namjere da bilo ko potcjenjuje bilo čije „pismo“ pa bilo sa koje državne adrese ono dolazilo, a najmanje ako to dolazi sa adrese Predsjednika SAD, kao predstavnika najmoćnije i jedne od najdemokratskijih država u svijetu, jer riječ je prije svega o međudržavnim odnosima i zvaničnoj politici SAD i Crne Gore.

Međutim, mora se priznati da bi moglo biti pogrešno shvaćeno, kao namjera ili tendencija, da bilo koji predsjednik iz bilo koje države, pa makar ona bila super sila, u nekom zvaničnom obraćanju ili „pismu“ ne bi treba(l)o da (nam) ukazuje ili skreće pažnju na „zasluge“ kao jaku činjenicu za jednu ličnost i da je pripisuje samo njoj odajući joj priznanje za „velika ili grandiozna“ djela na koja će narod-građani te države biti toliko „ponosni i zahvalni“ na veličinu i uspjeh jednog državnika i političara u „ostavci“. Proći će izvjesno vrijeme pa će se i o tome dati i izreći sud istorije i svaki pojedinac kao državnik i političar imaće svoje zasluženo mjesto u istoriji jednoga naroda i države.

Mi, građani to ponajbolje znamo i golim okom na sopstvenoj koži dobro vidimo i teret „uspjeha“ našeg „premijera u ostavci“ nosimo. Svakoga dana sve se više uvjeravamo da je ta slika „uspjeha“ u stvari slika teškog ekonomskog stanja i poniranja u veliku bijedu i siromaštvo za veliki dio građana ekološke i nezavisne države Crne Gore, pa makar to bilo samo iz jednog jedinog razloga i argumenta koji se može vidjeti iz imovinskog kartona bilo kojeg građanina, upoređujući ga sa imovinskim kartonom bilo kojeg političara naše crnogorske političke scene, koji su nastali u vremenu „rata za mir“.

Možda će ovo moje mišljenje, stav i kritičko sagledavanje cjelokupnog ekonomskog i političkog stanja u Crnoj Gori biti oštro dočekano ne samo od političkih poltrona, dodvorica, aplaudera, kameleona, samostalnih političara i analitičara, visokih intelektualaca i književnika, kvaziistoričara i publicista, nego i od nekih diplomata, državnih sekretara ili visokih državnih funkcionera! Moj odgovor njima mogu unaprijed dati i reći neka uporede imovinske kartone sa mojim kartonom jednog doktora istorijskih nauka sa 35 godina radnoga staža, pa zatim neka analiziraju ukupnu situaciju mojeg porodičnog domaćinstva sa bilo kojim od visokih političara, koji su zaslužni za ovakav „ekonomski prospertitet“ i evro(pski) prosijek od visokog životnog standarda velikog broja građana Crne Gore sa cijelih 515 eura, a poslije toga neka procijene kome sve to da ide na „ponos“ i „zahvale“!

Moja ubjeđenja, lični stavovi i mišljenja, koja javno iznosim, ne treba da pogađaju nikoga ko je za demokratski razvoj Crne Gore, ali na djelu a ne verbalno, i ko hoće da realno sagleda uslove u kojima živi dvije trećine stanovnika-građana Crne Gore. Demokratski način ispoljavanja i kritičkog sagledavanja stvarnosti, kao i drugačijeg načina gledanja i tumačenja pojava i događaja koji se dešavaju u crnogorskom društvu ne bi trebalo da budu predmet sporenja i oštrih razračunavanja ma sa koje strane dolazili, a hvale, pohvale, na(š) ponos i zahvale za „velike djela“ ubrzo će splasnuti i od strane onih koji se sada takmiče ko će više, bolj i dalje, umnije ili nerazumnije.

Ne treba da (vam) mnogo smeta ni to što se u nebesa pojedinci zahvaljuju našim visokim državnicima, funkcionerima i elitnim političarim kao i liderima svih stranaka kako u Crnoj Gori tako i u susjedstvu ili regionu, jer nećete ili teško da možete promijeniti ugao gledanja-posmatranja toga ili takvih novinara ili pojedinaca. Pa čemu pisati i kritikovati, zašto se buniti ili reagovati na takve hvalospjeve i zasluge posebno crnogorskih političara onih iz vremena „rata za mir“?! To je evropski nivo ili evropsko-crnogorski prosijek „realiteta“ sa kojim se gleda na političku pozornicu i demokratski razvoj, ekonomski prosperitet Crne Gore u posljednje dvije decenije. To su činjenice koje svakodnevno imamo u pojedinim tekstovima od strane duboko „ubijeđenih“ javnih radnika, visokoumnih intelektualaca, svakako i novinara, kao i onih koji zaista imaju ličnoga razloga da veličaju naše državnike i političare. Sve ostalo što se događa u ekološkoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori je nevažno ili minorno u odnosu na (do)prinos „političke elite“ iz „rata za mir“ ili samo jednog čovjeka-ličnosti koja je za ovih dvadeset januara uspjela da od Crne Gore (na)pravi Monte Karlo, a naše „biserne“ plaže budu prekrivene brojnim turistima, motelima i hotelima najviše kategorije sa nekoliko petokrakih ili šestokrakih zvjezdica, naravno sve po standardima najbogatije evropske i svjetske klijentele!

Pohvale zaista stižu sa svih strana od brojnih stručnjaka i stratega, ambasadora ili konzula, mega zvijezda i svjetskih brendova, pa evo i najnoviji podaci govore nam da nas velike sile smatraju za njima (ravno)prav(n)og partnera i od predsjednika tih država dolaze pohvale kako za saradnju na diplomatskom planu tako i na ekonomskom, političkom i svi govore jednu riječ „hvala Vladi Crne Gore“ odnosno „… Vi i svi građani Crne Gore treba da budete ponosni na vaše uspjehe…“!? Treba razumjeti zvaničan stav i diplomatski način komunikacije i zvaničnog protokola u obraćanju među državama, pa je normalo i očekivano da je uslijedio izraz „iskrene zahvalnosti“ za ono što je učinio „premijer u ostavci“ na „jačanju prijateljstva između Sjedinjenih Država i Crne Gore“. Predsjednik SAD, jedne od najdemokratskijih država na svijetu, ima razloga za takav izraz „iskrene zahvalnosti“, kao i odavanje „priznanja“ našemu „premijeru u ostavci“, jer su oni zaista zadovoljni njegovim radom i zalaganjem da se uspostave što prisniji odnosi koji počivaju na realnim ekonomskim parametrima!

Međutim, ako hoćemo da malo izoštrimo ugao gledanja, makar iz „pisma“, na minula vremena iz „rata za mir“ i ukupna dešavanja, kao i „zasluge“ pojedinaca iz djelokruga političara na visokim državnim i političkim funkcijama, onda bi mogli, ipak, reći da možda ostaje malo zrnce sumnje u (ne)potpunu informisanost Predsjednik SAD-a, o „ekonomskom prosperitetu“ Crne Gore, o visini mjesečnih zarada velikog broja zaposlenih i posebno o jednom velikom dijelu siromašnog stanovništa koje se nalazi u stanju socijalnih potreba, o zaradama zaposlenih u industriji, prosvjeti, zdravstvu, da su penzije najbrojnijoj populaciji u strukturi stanovništva Crne Gore, ipak, daleko od evropskog prosijeka, i tako dalje.

Smatram da tu ima makar malo prostora za diskretnu upadicu, primjedbu ili (ne)znatnu zamjerku da u Crnoj Gori, ipak, nije riječ o tako velikim „zaslugama“ sa kojima bi građani Crne Gore mogli pohvaliti svoga „premijera u ostavci“ i da ne bi mogli prihvatiti da budu u tolikoj mjeri „ponosni“ na njegove uspjehe, posebno ne u sferi „ekonomskog prosperiteta“, jer je veliki broj porodica na ivici siromaštva, a, s druge strane, veliki je nesklad u imovinskim kartonim između onih koji su na vlasti i onih koji su u stanju socijalnih potreba. Takav standard građana u Crnoj Gori dobrim dijelom je upravo i jedina zasluga „političke elite“ koja je na vlasti, a nastala je u vremenu „rata za mir“, a ipak je sadašnji „premijer u ostavci“ bio cijelih dvadeset godina na čelu države ili u samom njenom političkom i državnom vrhu, nekad u svojstvu premijera, nekad u svojstvu predsjednika države.

Mora se postaviti i jedno pitanje, kako to da su oni na vlasti uspjeli da se brzo obogate i steknu veliku nepokretnu imovinu od „angažovanja“ u politici, a najveći dio radničke klase naglo osiromaši i gotovo nestane, i čije su to zasluge? Hvale, pohvale, zahvale, uspjeh i ponos su u velikoj mjeri diskutabilne (m)oralne kategorije, koje se ne mogu jednako tretirati ili uporediti sa onima koje su nastale u vremenu bujanja ekstremnog nacionalizma u „ratu za mir“ u kojem je većina naših političara učestvovala sa manjim ili većim ulogom a sa kojima se danas neki kite i ponose zaboravljajući što su tada propovijedali, da bi danas bili za evropske integracije i miroljubivu koegzistenciju u susjedstvu i regionu na prostoru jedne nekada monolitne države SFRJ, u čijem su komadanju učestvovali svi oni državnici i političari iz vremena „rata za mir“.

 

Podgorica, petak, 28. januar 2011. godine    Dr Momčilo Dušanov Pejović,

STENKA – Dan zaljubljenih

Dan zaljubljenih

Kao i svake godine za dan zaljubljenih, Stenka misli na vas.
Nekoliko čarobnih sati u prijatnoj atmosferi, uz tamburaški orkestar

i pucketanje vatre u kaminu, učiniće ovo veče nezaboravnim.

Specijalno: Romantična večera za dvoje – popust 10%
Za svaku damu – poklon

Poverite nama Vaš Dan zaljubljenih

a mi ćemo se potruditi da taj dan za Vas bude poseban.

Vaš restoran Stenka

Telefon za rezervacije: 011-3-550-990

u restoranu  STENKA
http://restoran-stenka.com/
Sajamski kej bb, 11000 Beograd
čarobna večera

ostavi vrata otvorena

pozovi sreću na večeru

izbaci nemire kroz prozor

mali veo na ljutnju

u tortu stavi nadu

umesto čokolade

za jelo

poljubac ili dva umesto jaja

u salatu nemoj ništa dodati

može malo nežnosti u prahu

po volji milovanje

duha bez mere

paprike punjene hrabrošću

flaša vina radosti

nekoliko zrna razuma

kašičicu slobode

posoli ljubavlju

nije bitna ljubomora

sveće neka gore

ruže na stolu

skuvaj kafu na kraju

dodaj malo magije

ne zaboravi čašicu rakije

ako ne dođe sreća

da ona sa tobom večera

oko rane zore

doći ću ja

siguran budi

doći će sreća ili ja

ostavi vrata otvorena.

Zorica Sentic

Sajamski kej bb, 11000 Beograd
Telefon za rezervacije: 011-3-550-990
 

POZIVNICA

POZIVNICA

Forum Liebfrauenberg poziva Vas na vece
„KNJIZEVNOST KOJA TRAJE“
koje ce se odrzati u petak , 4.02.2011,  u 19.30 casova
u kafeu Liebfrauenberg, Liebfrauenstr. 24, u Frankfurtu,

Zivot i delo knjizevnice Isidore Sekulic predstavice Dino Burdzovic.
Stihove pesnikinje  Vesne Parun citace Ranko Cetkovic.
Literarno vece je otvoreno i za posetioce koji zele procitati pesmu svoje omiljene pesnikinje.

U ime Foruma
Ruzica Cvetkovic-Pfeifer

БЕЛИ ЛЕПТИР

БЕЛИ ЛЕПТИР

Сва је лепршава
као бели лептир да је,
то се и кроз њене песме
открива и дуго траје.

Нема песме без лептира,
а ни среће без лепоте света,
без радисти, живота и игре
пуно срце као у детета.

Лептирић нам песмицу кроји
у нежна јутра и предвечерје,
када се дан рађа и гаси
лептирић нам срећу жели.

Често је у мислима призивам
да ми машту развије,
лепршава, иза вела стоји,
ту је, осећам је, на дохват ми је.

Лептирићу, нека те срећа прати
с поздравом започињем дан,
врати се, и увек ми се врати
да и ја остварим свој сан.

Милан Маркович – Миле

Пентагон: Кинези технологију „невидљивог” добили преко Србије

Свет

Пентагон: Кинези технологију „невидљивог” добили преко Србије

Остаци авиона Ф-117 Фото Бета

Од нашег сталног дописника

Вашингтон – Званичници Пентагона сумњају да су Кинези прототип свог „невидљивог” авиона конструисали на основу информација добијених од остатака америчког Ф-117 обореног 1999. изнад Србије, педесетак километара од Београда, током НАТО бомбардовања.

Верују, међутим, да су неки делови тог авиона доспели у кинеске руке, наводи „Њујорк тајмс” цитирајући анонимни извор из америчког ратног ваздухопловства. „У овом моменту је тешко замислити да је много применљивих и корисних информација могло да се прикупи од те олупине”, цитиран је тај неименовани функционер.

Ово је прва реакција Пентагона на „коментаре балканских војних званичника”, конкретно Давора Домазета, начелника генералштаба војске Хрватске у време бомбардовања, који су наведени у извештају америчке агенције Асошијетед прес у недељу.

Домазет је за АП рекао да верује да су Кинези управо захваљујући остацима „ноћног сокола” успели да се упознају са тајном „стелт” технологијом, која авионима омогућава да буду невидљиви за радаре (мада не и за оне које је у то време користила противваздушна одбрана Војске СРЈ).

Званичник Пентагона није, међутим, желео да за амерички дневник коментарише спекулације да кинески „Ј-20” веома личи на амерички „Ф-22 раптор”, најнапреднији „стелт” борбени авион данас. Посумњао је такође да је 15-минутни пробни лет доказао оно што се тврди: „Чињеница да лети нема везе са невидљивошћу”, рекао је.

М. М.

објављено: 27.01.2011
  • facebook
  • twitter
  • stampanje
  • posalji prijatelju

Последњи коментари

iz podgorice uvek mi krivi | 27/01/2011 21:33

gospodo da nas niste bombardovali zbog medijskih lazi o nama i vama, sto se dana jasno vidi, stelt tehn. bi ostala vasa.

Ivan Z | 27/01/2011 22:19

Kinezi godišnje „proizvedu“ oko pola miljona doktora nauka, i to pre svega prirodnih. Na univerzitetima na Zapadu još negde 30 do 50 hiljada. Oni više ne moraju, da kopiraju. Oni znaju, ali Amerima je to teško priznati, posebno svojim građanima. Pored toga Kinezi ne izmišljaju toplu vodu.

Nada K. | 27/01/2011 22:26

@alternativa nema evropu: Zvaničniku Pentagona
vjerujete najviše na svijetu? Hvala, lijepo ste me
nasmijali.

Повезани текстови