Povodom izlaska knjige pod nazivom „Da sam te srela prije proleća“autora Violete Božović,objavljujemo recenzijski osvrt pisan iz pera-Bogdana Uzelca iz Zagreba,
Dušana Nonkovića iz Libeka i AkademikaMilana Đorđevića iz Beograda.
Ljubav obučena u svetlosne forme stihova u knjizi
“Da sam te srela prije proleća, “pesnikinje Violete Božović
„Prije proleća, prije ljubavi“
Moram priznati da sam iznenađen, da posle toliko godina, posle književne pojave Desanke Maksimović, u srpskoj književnosti, se susrećem sa poezijom, koja ukazuje na takav blistav književni put. Zabrinjava, a i ujedno me raduje pomisao da ima još neko ko se osmelio pokazati istinu, da je istinska poezija iznikla iz književnih temelja pesnika, koji su prošavši kroz život, ostavili svoja književna zaveštanja, kako bi se lakše utvrdio kriterij vrednovanja poezije. Argumentovano tvrdim da je Violeta Božović postavila ispred sebe jake književne mere, koje obavezuju i koje traže vrhunsku posvećenost poeziji. Njena poezija je čista ljubav, obučena u svetlosne forme stihova; pa samim tim imam pravo presuditi ličnim viđenjem ove dragocene knjige, da ovo delo predstavlja novi zaokret u poetskoj promisli. Ljubav u poeziji Violete Božović je čista kao izvorska voda.
Kao da ju je iz magle vremena, između dva sveta, nevidljivom rukom, njome okupala Desanka i blagoslovila Smislom. Violeta Božović je na neki način ovim književnim delom dala zaveštanje svojoj poetskoj majci da će slediti njen put. U pesmi pod nazivom“Korača Desanka“, doziva je i molitvom i stihom, na jedan plemenit i uzvišen način obećava poezijom, da će učiniti da i sama kao pesnik opstane i učini sve što je u njenoj moći, da kao pisac mlađe generacije pesnika,(sačuvavši svoju lirsku autentičnu originalnost,) oživi nadu da Desankim put nije zameten i utrnut njenim odlaskom u večnost. Kad govorim o proleću kojeg je pesnikinja imenovala u naslovu ove knjige, moram napomenuti da sam došao do zaključka da proleće u ovom naslovu označava istinsku sveprožimajuću ljubav. Dakle, „Da sam te srela pije proleća“, mogli bi prevesti u sadržaj pitanja „ Da sam te srela prije ljubavi…“Ova poezija je višedimenzionalna i slojevita. Obuhvata čitav univerzum na relaciji kolektivno nesvesno, ka pojedinačno svesno, a čije jedinstvo se vidi u celovitom sagledavanju pojmova ljubavi kao klice smisla postanka svega postojećeg. Evo kroz koju pesmu se može oslikati čistota duhovnog izvora Violete Božović, koja sa ljubavlju doziva Desanku Maksimović kroz vreme.
5.
(Iz pesme –Korača Desanka)
„Korača Desanka kroz goru kroz vodu
kroz lišće i jesen modre Brankovine
rukom nežnom rastvara zoru
i pozdravlja nova leta i zime.
Korača Desanka od smrti jača
ko sunčev zrak što probija planine
i bdije nad snom pesnika snevača
šapće mu tajne stihove i rime
Od gore ponosnija, zaljubljena mlada
obukla vetru najlepše haljine,
evo korača put olovke mi traga
iz koje ko ptica njena duša sine…
…Korača Desanka….“
A sad da se osvrnemo na neke od fragmenata .
U pesmi, pod nazivom „Da sam te srela prije proleća,“
Violeta Božović kaže;
„Da sam te srela prije proleća
progovorila bi šuma o cvrčcima,
progovorio bi potok koji se ogleda u nebu
koji se ogleda u njegovim brzacima.
Ti bi uzeo dugu sa mog dlana
i spustio usne na naš san
zagrljen bleskom kapi u klisurama……
Tako bi nas dočekala ljubav..
zagrljene u huci potoka..
da sam te samo malo ranije srela,
ranije srela prije proleća.
Knjiga koja je pred nama posvedočiće da pesnikinjina imaginacija ima bezbroj uzleta i da dodiruje sve segmente života.To slovim kao najveće darove ove poezije. Kad priča o ljubavi, o životu, o prolaznosti, Violeta Božović sa velikom dozom zdrave realnosti i prefinjenog altruizma čitaoca uvodi u jedan novim svetlostima ugledani svet. Kao posebno otkrovenje u poetskim uzletima, navodim sledeće pesme:”Valcer, Lovac i košuta”, Amanet”, “Pred ikonama”,Sa rukama crnim od ljubavi”,Otići ćeš za pticama i mnoge druge, u kojima Božovićeva prenosi na jedan skoro liturgijski nivo pevanja čitavu paletu emocija, koje provejavaju kroz njen književni prostor, u kojem se imenuje ono najuzvišrnije u nama. Kompletan ciklus pod nazivom”Portret detinjstva “brojim kao izuzetan dokaz koji ide u prilog toj tvrdnji. Imajući u vidu život ove pesnikinje koja se uspešno ostvarila kao romanopisac, sa pravom je oslikava pesnički naslov , koji nosi ime “Glas leta u morskim školjkama”,zatim pesma pod nazivom ”Nazdravljam ljubavi, koja je bez sumnje jedno od najlepših ostvarenja dosad napisanih pesama o ljubavi.
Ovo je samo mali delić mog pogleda na ovu knjigu, koja će bez sumnje pronaći svoj put ka zvezdama. Ova knjiga je nada da dolazi proleće pesništva i da prolazi vreme haosa i beznađa, koje u refleksiji je najbolje dokazivala svojim postankom tzv.“urbana poezija“ …
U čežnji za lepotom i slobodom, sanjajući pesmom , Violeta Božović je napravila književno delo koje je ogledalo skoro svih književnih perioda stvaranja ove pesnikinje.
Pesničko trajanje Violete Božović je dugo i sveobuhvatno, protkano i utemeljeno potragom za Smislom.
Bogdan Uzelac-književnik, Zagreb,18.juli. 2010 godine
Izvod iz recenzije Dušana Nonkovića,urednika “Glasa Dijaspore”
Izreku: “Slika govori više od hiljadu reči “, opovrgla je Violeta
svojom poezijom DOKAZUJUĆI SLIKOVITOSTĆU SVOJE REČI da je poneki put to sasvim tome suprotno.Violeta Božović je svojom poezijom opovrgla načela filozofije da slika govori više od hiljadu reči, naprotiv reč njene poezije govori često više od hiljadu slika!
Sa svojom poezijom, Violeta Božović zaslužuje OTVARANJE NOVOG poglavlja ove filozofije po pitanju ove izreke.
Kad se reči Violetine poezije međusobno dodiruju, nastaje muzika od
Bethovenovih do Bramsovih melodija, uzdišući u harmoniji čarobne frule Mocarta.
Gledajući iz tog ugla, onda se ova izuzetna žena, genijalna umetnica, sa
svojom poezijom uvrstila u sam vrh eliterne umetnosti, povezujući poeziju sa umetnošću muzike, čineći time sa likovnom umetnošću genijalnu celinu.
Dušan Nonković, Libek, Nemačka, -Urednik Glasa Dijaspore
19.avgust 2010 go
|
|
“ Intenciju o smislu dva temeljna modusa bivstvovanja pesnikinja ne izvodi prevashodno iz njihove razlike, jer je i razlika njihovo zajedničko svojstvo pripadnosti jednom sistemu (jeziku), već ontogeničke celine o Jednom čudesno naslućenom u jedinstvenoj sekvenci vremena između dve amplitude disanja! („Niz vetar vidim, dolazi on /Korača mu miris“). Ako je i sama duša pesnikinje Violete Božović biće, onda je i prvenstvo pitanja o bivstvu jezičko pitanje o transcendenciji koje se na ontičko-otološkom putu knjige „Da sam te srela prije proleća“ vidi da ono nije „iznad svake moguće realno-rodne određenosti nekog bića, iznad svakog modus specialis entis“, već u pozivu onog čije smo znake na tom putu prepoznali.
akademik Milan Đorđević-Beograd
( filozofska studija o biću i bivstvu) |
|
|