Dr Radojka Praštalo
Elektrotehnički fakultet
Banjaluka
prastalo@etfbl.net
CJELOŽIVOTNO I PERMANENTNO UČENJE
-imperativ današnjice
- 1. Bolonjski proces u svjetlu cjeloživotnog učenja
Uvod
Politika na ovim našim prostorima je oduvijek bila sposobna da preko svojih (kvazi) kadrova postavljenih na funkcije u školstvu, zdravstvu, privredi i drugdje svaku pozitivnu inicajativu i zamisao pretvori u svoju suprotnost. Ništa se u tom smislu nije promijenilo niti do današnnjih dana, pa prijeti opasnost da se i bolonjski proces izvitoperi u praksi kao što su se izvitoperili samoupravljanje, OUR-i, socijalizam, demokracija itd. Da stvar bude još gora, oni koji su „vodili“ politiku obrazovanja u prethodnom periodu napravili su neke nebulozne „reforme“ po kojima su u srednjim školama ukinuti predmeti poput sociologije, filozofije, psihologije, čime će potpuno biti obezduhovljene naredne generacije, a što ide na ruku kreatorima Novog svjetskog poretka koji od nas imaju namjeru napraviti ljudsku stoku ( „goje“) , o čemu se već naveliko i svugdje govori. Zato nije čudo što je u jednoj od svojih kolumna u „REPORTERU“ dr Miodrag Živanović napisao da je taj potez ravan zločinu sa predoumišljajem širokih razmjera i da su njegovi tvorci zaslužili doživotnu robiju ili smrtnu kaznu.
Zato se opravdano pitamo: Hoće li se ikako naći netko ili nešto što će osujetiti takvu praksu prije negoli potpuno propadnemo i nestanemo kao narod, entitet, država..
To „nešto“ što bi moglo prekinuti kontinuitet sveopštih sabotaža i zla je ZNANJE. I to ne bilo kakvo znanje i ne bilo koliko znanje. To znanje mora biti veliko, pravo i sveobuhvatno ( ne fahidiotizam!), a mora ga posjedovati većina stanovništva. Međutim, prema američkim statistikama 70 % njihove populacije je lijeno da uopšte misli i najsretniji su kad to umjesto njih radi neko drugi, pa makar i na njihovu štetu. Daljih 25 % stanovništva „misli da misli“, a samo 5 % stanovništva stvarno misli! Žalosna statistika! Kod nas naravno, takvih istraživanja nema niti to one koji bi ih trebali inicirati i financirati uopće interesuje, ali, sudeći prema situaciji na terenu, procenat onih koji ne žele da misle kod nas je sigurno veći od 90%, a procenat onih koji stvarno misle bi se vjerovatno morao izraziti u promilima. Pitamo se: Šta sa takvom još žalosnijom statistikom od one američke da uradimo u cilju opstanka i eventualnog napretka našeg naroda i države?
Bolonjski proces koji nam se nameće od stranih faktora ( jer dobrovoljno ga naši funkcioneri ne bi nikad prihvatili) možda bi mogao pomoći u rješavanju tog problema, ali SAMO uz pretpostavku da ga ne sprovode oni KVZIKADROVI pomenuti gore. Nažalost, BAŠ ONI GA SPROVODE!! I onda morate neminovno zaključiti da će se i on pretvoriti u svoju suprotnost, da će propasti baš kao i samoupravljanje, OUR-i, socijalizam i demokratija!
Zato treba svatko, od ono malo mislećih ljudi u našem društvu, na sve moguće načine podsticati one koji ne vole da misle i one koji misle da misle, da se obrazuju, prosvjećuju, da stvarno misle i da u skladu s tim reaguju…
Bolonja proces i korist od njega
Zbog haosa i bijede koji kod nas vladaju najmanje 25 godina, mnogi ljudi su, boreći se za puko preživljavanje, propustili da se obrazuju i prosvijete. Zbog toga su postali pogodan materijal za manipulacije. Svi naši vlastodršci vole da je tako, jer im to produžuje „vijek trajanja“ u nedogled. Zbog toga ne rade ništa na DOOBRAZOVANJU tih generacija. Štaviše, dozvoljavajući kojekakvom kvazikadru da se infiltrira i u redovno školstvo, omogućili su da se i dalje „generišu“ takve neprosvjećene, neobrazovane generacije čija znanja, kad i završe redovno školovanje, daleko su ispod nivoa potrebnog za snalaženje u današnjim drastično promijenjenim uslovima života i rada. Moramo sebi priznati da smo čučali na „slijepom „ kolosjeku najmanje tadnjih 25 godina, dok se svijet razvijao strahovitom brzinom.
Zato bi nam moglo dobro doći uvođenje BOLONJA PROCESA u školstvo, da bar ono više ne generiše neuke „stručnjake“. Bolonja proces bi mogao pomoći u tome, ali i u tome da se neki od onih koji su iz gore pomenutih razloga „ propustili sve dosadašnje vozove“ za svoje obrazovanje i prosvjećivanje, ipak obrazuju i prosvijete, jer im dozvoljava da uđu na nekoj od „stanica“ i nastave školovanje sa ostalima. Sve je to lijepo zamišljeno, ali samo uz uslov da je to u rukama POŠTENIH LJUDI, pravih patriota, a ne raznih kriminalaca i političkih mešetara. Jer, ako se u taj voz bude moglo „uskakati“, ne na bazi argumenata i prethodnog znanja, već na bazi MITA I KORUPCIJE ( što je u našim uslovima vjerovatnije), propast nam ne gine! Tada će se samo namnožiti oni sa diplomama i titulama ( kao što se već i bez toga to uveliko dešava), pa se oni koji nešto znaju neće naizgled razlikovati od onih koji su tu diplomu kupili ili dobili nezasluženo, a kako su takvi svjesni toga, oni će se uz dodatnu aroganciju, agresivnost, nepotizam, klijentelizam, kriminal i sl. lakše dokopavati funkcionerskih mjesta i sa njih krojiti nama drugima nakaradnu „kapu“, kakvu stalno nosimo!
Inače, Bolonja proces je mnogo fleksibilnijeg programa nego što su bili tradicionalni programi formalnog obrazovanja i dozvoljava svakom studentu da individualno kreira svoj studij. To znači da se studiranje može prilagoditi ličnim potrebama i interesima svakog studenta. Na taj način se i formalno obrazovanje stavlja u službu cjeloživotnog i permanentnog učenja, što do sada nije bio slučaj. Većina studenata su redovni studenti, ali i starije osobe sve više pokazuju interes da se akademski obrazuju, tim više što se aktivnošću mozga usporava proces starenja.
I prezentacija gradiva u okviru Bolonja procesa je posve drugačija. Umjesto priče EX KATEDRA, student sad može očekivati da mu se gradivo objasni, analizira, interpretira i da se u sve to uključi i njega, kao subjekat. Kao rezultat toga razvit će se kod njega razne vještine koje se mogu prenijeti i na druge predmete, ali i na radno mjesto gdje ih poslodavac očekuje od svog uposlenika. Među te vještine naročito spadaju komunikacijske vještine i mogućnost jasnog izražavanja misli i prezentovanja nekog gradiva. Razvoju tih vještina pomaže i način provjere znanja koji obuhvata osim pismenog ispita, usmenog ispita i testa sa više ponuđenih odgovora, još i eseje, izradu projekata, laboratorijska mjerenja i ispitivanja i dr. Da bi se što efikasnije iskoristio trosatni blok predavanja, što veći broj aktivnosti treba da bude direktno fokusiran na studente. Također, što više pisanog materijala treba postaviti na WEB, kako bi studenti mogli da imaju pregled svega što se radilo na času i mogli to ponoviti pred ispit ili test.
U slučaju pisanja eseja naročito je važno naglasiti kako izbjeći plagijat i poučiti studenta u tome kako se može služiti literaturom uz obavezu pravilnog citiranja svakog izvora.
Također, studente treba motivirati za sticanje više znanja kroz izvjesnost načina ocjenjivanja. On mora znati kako se boduje svaka njegova aktivnost, kako bi se, prema svojim ambicijama i mogućnostima, usmjerio ka postizanju željene ili njemu potrebne ocjene. Ocjena ne smije biti rezultat slučajnosti! To sve će ohrabriti studente da sebi postave više ciljeve i da steknu veće samopouzdanje u procesu osvajanja novih znanja.
Za ovakav, posve novi rad sa studentima, neophodno je organizovati i neke treninge za osoblje. Doduše, neki profesori su u trendu i prate i metodička zbivanja u oblasti obrazovanja, ali neki ne. U svijetu postoje i Centri za usavršavanje u učenju i predavanju koji drže takve trening-kurseve. Danas je naročito važno da student stekne struktuirano znanje iz svakog predmeta i iz struke uopšte, kako bi mu to omogućilo da se bolje i lakše može snaći u moru informacija i specfičnih znanja vezanih za uske oblasti, koje su sastavni dio neke veće naučne strukture.
Naravno, primjena svega ovoga mora biti maksimalno podržana od savremenog menadžmenta obrazovnih institucija, koji će omogućiti radikalnu promjenu okoline u kojoj se reforme provode. Takav menadžment će tako postaviti stvari da će motivirati sve zaposlene da daju maksimum od sebe i da se pri tom ne osjećaju ni prevareni ni eksploatirani. Također, takav menadžment će omogućiti i sadašnjim kadrovima da ostanu i novima da dođu i razvijaju se, za razliku od onog dosadašnjeg tipa “menadžmenta” koji su praktikovali filozofiju: “Bez svakog se može samo ne bez nas!”, te u skladu s tim decenijama vodili politiku rastjerivanja kadra. Ako se izvana nametne potreba promjena starom i fosiliziranom menadžmentu, koji niti ima vizije niti volje da išta mijenja, sve će se pretvoriti u karikaturu onog što je trebalo biti.
Uvođenje Bolonja procesa zahtijeva istinsko razumijevanje cilja ove reforme. Čitav proces neće zaživjeti i donijeti očekivani kvalitet ako se reducira na oskudan administrativni proces ( tj na čistu formu sa inkorporiranim ličnim interesima onih koji upravljaju obrazovnom institucijom), koji mora biti urađen zato što je nametnut od nekog evropskog rukovodećeg tijela. Uspjeh procesa zavisit će od učešća i kreativnosti onih koji bi najradije to sve ignorisali- a to su rukovodstva obrazovnih institucija.
2. Cjeloživotno učenje
Do sada nijedna druga institucija nije bila u stanju da reguliše društvenu mašineriju tako efikasno kao tržište. Ali, ono produbljuje prirodne nejednakosti između pojedinaca, proizvodeći socijalnu isključivost i društvenu nepravdu, zbog čega je
potrebana neki regulator. S obzirom da zadnjih nekoliko desetljeća, kao rezultat izrazito brzog razvoja u okviru tzv. informatičke revolucije, stečeno znanje veoma brzo zastarjeva, to nemilosrdni zakoni tržišta guraju sve one koji svoje znanje redovno ne inoviraju, na marginu društvenih zbivanja. Upravo zbog toga se već odavno počelo govoriti i raditi na tome da se uvede praksa cjeloživotnog učenja, koja treba biti podržana i financirana od strane države, raznih institucija i drugih aktera, a sve sa ciljem da se ljudski resursi što bolje iskoriste, a stanovništvo bude zadovoljno.
Zato u današnje doba ekonomskih i socijalnih promjena i brze tranzicije društva u tzv. “društvo znanja” i demografske situacije prema kojoj populacija u Evropi postaje sve starija, javlja se potreba za novim pristupom obrazovanju i učenju, tj uvođenje prakse cjeloživotnog učenja ( lifelong learning), odnosno aktivnosti učenja tokom čitavog života s ciljem konstantnog unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar lične, građanske, društvene i poslovne perspettive, što ujedno predstavlja i definiciju tog pojma. Cjeloživotno učenje prvenstveno podrazumijeva:
– Sticanje i osavremenjivanje svih vrsta sposobnosti, interesa, znanja i kvalifikacija od predškole do razdoblja nakon penzionisanja, te potenciranje razvoja znanja i sposobnosti koje će omogućiti građanima prilagođavanje “društvu znanja” i aktivnom učestvovanju u svim sferama društvenog i ekonomskog života i na taj način uticanje na vlastitu budućnost.
– Uvažavanje svih oblika učenja: formalno obrazovanje ( npr. u školi i na fakultetu), neformalno obrazovanje (npr. usavršavanje vještina potrebnih na radnom mjestu, treninzi, seminari), i informalno obrazovanje (npr. razmjena znanja u porodici, među prijateljima, na putovanjima itd).
U ovakvom sistemu obrazovanja razvijaju se mnogobrojne mogućnosti davanja tzv. “druge šanse” za one mlađe ljude koji nisu zadovoljili svoje potrebe u formalnom školskom sistemu, koji napuštaju svake godine osnovnu ili srednju školu i praktično ostaju bez ikakve diplome i daljeg obrazovanja.
Da se sve ovo ne bi pretvorilo u lakrdiju, posebno ozbiljno treba pristupiti certifikaciji institucija koje će pružti neformalno obrazovanje, tj one moraju stvarno ispuniti sve kriterijume u pogledu kvaliteta obrazovanja, baš kao i formalne institucije osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. Pri tom se ne smije zaboraviti i na neophodnost permanentnog obrazovanja nastavnog kadra, jer se od nastavnika svakim danom sve više i više očekuje, te mu je neophodno i nešto dati da bi se mogo usavršavati u kontinuitetu, a ne ga ostaviti da se snalazi sam kako zna.
Uz pojam cjeloživotnog obrazovanja vezani su naučne discipline andragogija i gerontogogija, gdje prva proučava problematiku obrazovanja odraslih osoba, a druga proučava obrazovanje i samoobrazovanje starijih osoba. U SFRJ postojale su neke institucije u vezi s tim, ali samo u Sloveniji i Hrvatskoj.
Značaj cjeloživotnog učenja
Ekonomski razvoj neke države zavisi od kvaliteta njenih ljudskih resursa. Korištenje tih resursa i ulaganje u njihov kvalitet su primarni faktori razvoja. Zato je kvalitet obrazovanja od presudnog značaja ne samo za razvoj, već i za opstanak nekog društva ili države. Međutim, znanje koje stičemo kao djeca ili mladi ljudi neće dugo biti aktuelno. Zato je od presudnog značaja aktivan nastavak sticanja novih znanja, pa je u jednom društvu nužno stvari postaviti tako da postoji potražnja za obrzovanim ljudima, što će motivirati ljude da se kontinualno obrazuju.
Do sada je formlno obrazovanje imalo primat u društvu, ali postepeno taj primat preuzima neformalno obrazovanje, s tim da se formalno obrazovanje smatra temeljem i nužnim preduslovom za kvalitetnu nadgradnju koja se može postići u neformalnom obrazovanju. Danas se obično kaže da diploma iz formalnog obrzovanja je dovoljna samo da nekog kandiduje za određene poslove, a za uključivanje u proces rada moraju se dopunjavati stečena opšta i stručna znanja. Također, od formalnog obrazovanja ( škola i fakulteta) očekuje se da nauče mladog čovjeka kako treba učiti i da ima pozitivan stav prema učenju. Sa tog stanovišta je jasno da se neformalno učenje smatra sastavnim i neophodnim dijelom cjeloživotnog učenja. Neformalno učenje podstiče lični razvoj, jer se pomoću njega razvijaju vlastiti potencijali, interesi i talenti, mogućnosti zapošljavanja, izbor radnog mjesta, te unapređuje aktivno građanstvo, civilno društvo, demokratiju, mir, veću društvenu jednakost i pravdu. Pri tom je potrebno razraditi poseban pristup za veliku većinu odraslih građana koji nisu svjesni prava koja posjeduju, te naći načina da se oni sa tim upoznaju, jer niti jedna zemlja se ne može smatrati demokratskom, ako jedan veliki dio njenih građana je potpuno izopšten iz društvenih događanja..
Dakle, demokratsko društvo se može ostvariti samo ako je stanovništvo informisano i obrazovano!
Strategija razvoja obrazovanja odraslih u Evropi
Obrazovanje odraslih se danas posmatra kao uslov opstanka i razvoja modernih društava. Njegov značaj je naročito porastao u uslovima brzih demografskih, socijalnih, političkih, ekonomskih i naučno-tehnoloških promjena, jer ima vitalnu važnost u ekonomskom razvoju savremenog društva i učešću građana u rješavanju društvenih, profesionalnih, porodičnih i ličnih problema. Upravo sticanje i upotreba znanja kod odraslih osoba postali su ključ za rješavanje najznačajnijih društvenih i individualnih problema kao što su:
– poboljšanje međuljudskih i međuetničkih odnosa
– unapredjenje ljudskih prava i sloboda,
– zaštita životne sredine,
– zaštita i unapredjenje zdravlja,
– kvalitetnija i zdravija ishrana
– briga za roditeljstvo i porodicu,
– emancipacija žena,
– zaštita hendikepiranih i ugroženih grupa,
– zapošljavanje stanovništva,
– povećanje ekonomskog rasta
– povećanje produktivnosti i ekonomske efikasnosti,
– dostizanje ličnog identiteta i pronalaženje smisla života.
To sve su bili razlozi što je samo tokom posljednje decenije kroz seriju međunarodnih konferencija skretana pažnja na obrazovanje, a posebno na obrazovanje odraslih, kao na osnovni razvojni resurs, uslov i strategiju rješavanja ključnih problema čovječanstva.
Tokom niza godina intenzivne međunarodne saradnje savremena demokratska društva postigla su visok stepen saglasnosti oko ključnih ciljeva i principa koja se tiču obrazovanja, njegove uloge u individualnom i društvenom razvoju, kao i načina realizacije tih ciljeva. Obrazovanje odraslih je jedna od tema kojom se intenzivno bave i UNESCO, Savjet Evrope, Svjetska banka, OECD i mnoge druge značajne organizacije, fondacije i institucije. Kao rezultat svih tih napora publikovani su mnogi dokumenti u kojima su formulisani osnovni pojmovi, stavovi, principi i shvatanja o obrazovanju i učenju odraslih i uopšte o cjeloživotnom obrazovanju i učenju.
Nažalost, kod nas se o tome još ništa ne zna, a kako i bi kad u Ministarstvu obrazovanja RS još uvijek pod cjeloživotnim učenjem smatraju samo dokvalifikaciju i prekvalifikaciju! Nije ni čudo kad se samo sjetimo tko su nam bili ministri obrazovanja u prethodnom periodu ( Savanović, Pecelj i sl. ) Očigledno da oni nikad nisu čuli za onu Benjamina Franklina koja glasi:
“Investiranje u znanje daje najveću kamatu.”
3. Glotta Nova- Centar za novo znanje
Ali, oni narodi koji su sebi bolje znali odabrati ne samo ministre obrazovanja već i sve ostale političare u vlasti, danas imaju obrazovanje na evropskom nivou i učestvuju sa svojim obrazovnim institucijama u obrazovanju svojih građana, ali i građana iz cijele Evrope.
Takav je internacionalni trening centar za edukaciju odraslih Glotta Nova ( Nova znanja) iz Ljubljane, koji je 1992. god. proizašao iz entuzijazma dveju ekspertica za obrazovanje odraslih: Jelice Pegan Sternberger i Tatjane Dragovič. One su krenule sa ciljem:
“Osposobimo organizacije i pojedince da postignu poslovnu i personalnu izvrsnost”
“ Postanimo vodeća obrazovno-savjetodavna institucija u Sloveniji za razvoj komunikacionih i drugih vještina i postanimo prepoznatljivi i vrednovani po tome u cijeloj Evropi.”
“ Naše vrijednosti su: znanje, profesionalizam, kvalitet, kreativnost, transfer znanja u praksu, fleksibilnost, personalni pristup, jedinstvenost. “
Danas, Glotta Nova posjeduje tim edukacionih trenera, profesionalaca i eksperata, teoretičara i praktičara koji su svoja znanja sticali i kod kuće i u inostranstvu, a specijalisti su za: liderstvo, motivaciju, retoriku, komunikacije, prodaju, marketing, dizajn, upravljanje timovima, postizanje ciljeva, kreativnost, inovativnost, kontrolu i obradu stresa, edukaciju trenera, brzo učenje i čitanje, personalni razvoj, jezike, neurolingvističko programiranje ( NLP), sistemsko mišljenje i druge oblasti koje omogućuju zaposlenicima da postignu široko rangirane kompetencije uključujući personalnu, biznis i profesionalnu izvrsnost.
Sa ovakvim repertoarom usluga i Global Learning Method-om koju su razvili i patentirali, Glotta Nova služi evropskim preduzećima koja žele da njihovi zaposlenici postignu personalnu izvrsnost. Pružanjem oko 130 usluga treninga godišnje, kompanija je ostvarila partnerski odnos sa mnogim tvrtkama, za koje redovno trenira i obučava njihove zaposlenike sa ciljem da budu stalno izvrsni u svom poslu. Time su stekli reputaciju kvalitetnog inovatora u obrazovanju odraslih koji raspolaže sa visoko kompetentnim osobljem na sveopšte zadovoljstvo klijenata.
Suština obrazovanja odraslih i Global Learning Method
Tradicionalna uloga učitelja- edukatora se promijenila. Danas moderni učitelj mora biti: mentor, trener ( coach), moderator, konsultant, asistent odraslima u edukacionom procesu i sl. Zbog potrebe da bude sposoban suočiti se sa takvom svojom novom ulogom, uprkos svom ogromnom znanju i iskustvu, edukator mora također biti dodatno edukovan kroz konstantne treninge.
Upravo zato je Glotta Nova razvila sopstveni Global Learning Method-u koja uzima da je svaki participant u edukacionom procesu jedna specifična individua sa potrebom specifičnog tipa učenja. Suština ove metode je u holističkom pristupu poučavanju i učenju i u činjenici da ona u potpunosti reflektuje inovativnost, kompetenciju i znanje njihovih eksperata. Ova metoda je bazirana na kombinaciji različitih metoda i tehnika kao što su: sugestopedia, modeli mišljenja ( mind-map), mentalni trening, quantum učenje i neurolingvističko programiranje (NLP). Pri tom se podrazumijeva da:
– sugestopedija je oblik učenje kroz muziku,
– mind-map-je specijalan način mišljenja za proširenje vokabulara pripremom prezentacije
– mentalni trening- su relaksacija, društvene igre, komunikacijske igre itd.,
– quantum learning– je efektivan način učenja aktiviranjem obeju hemisfera mozga,
– neurolingvističko programiranje – je tehnologija bazirana na pretpostavci da svako ponašanje ima strukturu koja se može modelirati, naučiti i promijeniti.
Participanti uče kroz konverzaciju, demonstraciju, objašnjenje i različite aktivnosti ( igranje uloga, vještine izvođenja, igre komunikacije, kreativno pisanje itd). Oni su aktivno uključeni kao individue, parovi ili grupe u rad i u bliskom kontaktu su sa temom. Dalje, globalno učenje stimuliše prirodan način učenja u njegovom autentičnom okruženju, dešavajući se u opuštenoj atmosferi. Prednost takvog načina učenja je veća efikasnost mozga, momentana upotreba onog što je naučeno, učenje brojnih praktičnih vještina koje mogu biti funkcionalne i u privatnom i profesionalnom životu, razvijanje vještine komuniciranja, ( samopuzdanje, efektna prezentacija, tečan govor, stvaranje ugodne atmosfere) i grupne radne vještine. Participanti uče kroz momentano iskustvo i na bazi primljene povratne veze ( feedback).
Korištenje svega ovoga Glotta Nova je osmislila i ponudila tržištu kroz više segmenata njihovog rada: internacionalni treninzi ( edukacija odraslih u tvrtkama i globalno učenje); treniranje trenera ( u kompanijama i u školama), centar za samoučenje, strani jezici, retorika i komunikacija, coaching ( lični i poslovni), treninzi menadžera ( liderske vještine, gradnja tima, motivacija, prodaja i marketing, poslovna komunikacija, predstavljanje vještina); NLP ( NLP praktikanti, NLP biznis praktikanti, NLP master praktikanti i NLP coach praktikanti)
Društvena angažovanost i odgovornost
Glotta Nova je visoko društveno odgovorna kompanija. Naime, ona ne brine samo o tome da opstane na tržištu time što će steći zadovoljavajući broj klijenata i pružiti im ono što njima treba, već nastoji i uspijeva da postigne i pozitivan uticaj na društvo i okolinu u kojoj djeluje i radi. U tom cilju često nudi čitav niz veoma povoljnih, a ponekad čak i besplatnih oblika edukacije, studiranja i konsultacija za individualce ili grupe. U okviru jedne takve ponude sam i ja pohađala ARION STUDY VISIT 2007., zajedno sa osobama iz Italije, Belgije, Španije i Češke, za što sam dobila i njihov certifikat i daleko važnije iskustvo iz GLOBAL LEARNING METHOD-e.
Glotta Nova saradjuje i na brojnim internacionalnim i slovenskim ne- profitnim projektima koji imaju za cilj razvijanje vještina u kompanijama i institucijama i drugim oblastima. Također organizuje besplatnu edukaciju za osobe sa posebnim potrebama, a često organizuje i razne manifestacije kroz koje skreće pažnju javnosti na značaj obrazovanja odraslih i uopšte obrazovanja, te učestuje u mnogim drugim društveno korisnim akcijama.
4. Što se krije iza pojma coaching
Do sada smo pod pojmom coach ( trener) podrazumijevali osobu koja trenira neki sportski tim. Međutim, tim ne mora nužno biti sportski i sve češće to nije, ali coach ( trener) može trenirati svaki tim, ali ne na isti način i ne baš sa istim ciljem. Naravno, za to su mu potrebna specifična znanja. U tom smislu coaching je nova profesija.
Još uvijek ćemo se saplitati o pojmove coach i mentor koji označavaju nešto slično, ali ne i isto. Oboje i treniranje i mentorstvo su procesi koji omogućuju i individualcima i korporativnim klijentima da postignu svoj puni potencijal.
Razlika izmedju treniranja i mentorstva je u tome što mentorstvo podrazumijeva da individua slijedi put jednog starijeg i mudrijeg kolege koji ima veliko znanje i iskustvo, sa ciljem da bi mu to otvorilo vrata u taj svijet i omogućilo mu da se tamo snađe sa ciljem rješavanja problema koji je dobio da riješi, a treniranje (coaching) se ne izvodi općenito na osnovu direktnog iskustva trenera, osim ako trening nije fokusiran na specifične vještine. To znači da coach pomaže drugima da poboljšaju kvalitet svojih života i postignu svoje ciljeva. U tom smislu coach (čit: kouč)
– pomaže ljudima da sebi bolje postave ciljeve, te da ih dostignu,
– podstiče i ohrabruje svoje klijente da urade više negoli su sami namjeravali,
– pomažu svojim klijentima da se bolje fokusiraju na cilj kako bi ga što prije postigli,
– opskrbljuju klijente sa alatima, potporom i strukturom da postignu više.
Coaching je prilično sličan consulting-u, jer pomaže klijentu u implementaciji novih vještina, promjena i ciljeva. Također coaching uključuje i nekoliko principa iz treninga u sportu, kao što su rad u timu, kretanje ka cilju, biti najbolji. Međutim, različito nego u sportu, profesionalni coaching nije takmičenje zasnovano na principu dobiti/izgubiti. Umjesto toga usmjerenje je ka jačanju vještina klijenta, ali ne na pomaganju da pobijede druge u timu. To znači da se coach zalaže za pobjeda/pobjeda rješenja. Uz sve to, coach može biti i najbolji prijatelj, što je apsolutno poželjno, jer tada uistinu klijent ima profesionalca kome može vjerovati u svim aspektima privatnog i profesionalnog života.
Dakle, što je osnovna filozofija coachinga? Prosto rečeno, da mi ljudi otkrijemo što stvarno želimo, da to što želimo dostignemo što prije i lakše uz pomoć coach-a koji je stalno tu i koji nam hoće i može pomoći u tome.
Coach je najčešće potreban ljudima koji žele započeti neki biznis, ali i onima koji već rade u biznisu ili nekim institucijama, a iza sebe ne ostavljaju kvalitetne rezultate. Također, coach može naći svoje mjesto i kod onih ljudi koji su uspjeli u biznisu ili poslu, ali ih muče problemi kao što su: Hoću li biti tako uspješan i za 15 godina? Da li ja uopće radim ono što me najviše veseli? Da li sam tolerantan? Da li bi mi život mogao biti lakši i ljepši? Da li imam sve ono što najviše želim? U svemu tome može pomoći coach.
Kod nas ovo zanimanje još ne postoji, a u inostranstvu, kako gdje, može se ili mora i certificirati. Kandidati za coach-e se regrutuju iz raznih struka: važno je jedino da su široko općeobrazovani.
Što se tiče metoda coaching-a one su primjenjive i u formalnom školovanju, naročito u završnim godinama studija i pri izradi doktorata, pa čak postoji i pojam dissertation coaching. I u Bolonja procesu se podstiče nastavnika da se povremeno ponaša kao coach, te bi i iz tog razloga trebalo raditi i na edukaciji nastavnika, bar u pogledu uvođenja novih metoga podučavanja i rada sa đacima/studentima.
5. Što se krije iza pojma NLP( neuro-lingvističko programiranje)
Uspjeh najčešće nije slučajan. Da bi se uspjelo, mora se mnogo raditi i to na ispravan način, što najčešće zahtjeva planiranje i korištenje nekih provjerenih obrazaca za postizanje uspjeha. Do pojave NLPa uspijevali su oni kojima su ti obrasci bili prirodno ugrađeni u strukturu njihovog mišljenja, a nakon pojave NLPa, ( 1972) koji je razotkrio, proučio i modelirao te obrasce, može uspjeti gotova svatko tko to hoće, ali uz uslov da se obuči NLPu i njegovim modelima, kad mu već prirodno nisu ugrađeni u njegovu strukturu mišljenja..
Neuro-lingvističko programiranje proučava strukturu ljudskog mišljenja i doživljavanja svijeta i kao takvo predstavlja model strukture jedinstvenog životnog iskustva pojedinca. Očigledno je da struktura nečeg tako individualnog ne može biti unificirana i iskazana statističkom formulom, već vodi ka modelima koji pokazuju kako to funkcioniše. Iz tog se mogu razviti tehnike za brzo i efikasno mijenjanje misli, ponašanja i vjerovanja, koji su ograničavali naš razvoj. Modeli kao što su: meta-model, metaprogram, Milton-model, submodaliteti, reprezentacioni sistemi i mnogi drugi predstavljaju različito oruđe pomoću kog se kreiraju te promjene. NLP je nastao po uticajem hipnoterapije i psihoterapije, iako njeni teorijski principi nisu podržani psihologijom kao naukom. U stvari, NLP je umjetnost i nauka dostizanja savršenstva, a temelji se na poučavanju kako vrhunski profesionalci iz raznih oblasti postižu svoje izvanredne rezultate. Ove komunikacijske vještine može svatko da nauči radi poboljšanja efikasnosti na ličnom i profesionalnom planu. Zato možemo reći da je NLP praktična disciplina koja ima za cilj da poveća izbore i poboljša kvalitet života, čime postaje izuzetno korisna. Ukoliko se odabrani model ne pokaže kao funkcionalan, on se mijenja dok se ne pronađe onaj koji je funkcionlan. Treba podsticati svakoga da istražuje u oblasti NLPa i da koristi te moćne ideje uz poštovanje kako svog integriteta, tako i integriteta drugih ljudi, da stvara više izbora i sreću u ličnom i profesionalnom životu za sebe i za druge ljude.
Kao što je rečeno, NLP je i umjetnost i nauka. Umjetnost zato, jer svako unosi jedinstvenost svoje ličnosti i stila u ono što radi, a to se ne može prikazati riječima ili tehnikom. Nauka zato, jer raspolaže metodom i tehnikom otkrivanja obrazaca koje koriste uspješni pojedinci u postizanju izvanrednih rezultata u najrazličitijim oblastima. Ovaj proces se zove modeliranje, a obrasci, vještine i tehnike otkrivene na taj način sve više se koriste u savjetovanju, obrazovanju i poslovanju radi ostvarivanja uspješnije komunikacije, ličnog razvoja i ubrzanog učenja. Ili jednostavnije rečeno: NLP proučava način na koji neki ljudi postižu uspjeh u najrazličitijim oblastima i podučava druge ljude tim obrascima. Zato je to pravi put da otkrijete i razvijete svoju ličnu genijalnost, tj. način da ono najbolje u vama i drugima dođe do punog izražaja.
Dakle, možemo reći da NLP proučava strukturu subjektivnog ljudskog doživljaja; način na koji organizujemo ono što vidimo, čujemo i osjetimo, kao i kako obrađujemo i filtriramo vanjski svijet kroz naša čula. Također, proučava kako to jezički uobličavamo i kako postupamo, na svjesnom i nesvjesnom nivou, da bismo postigli određene rezultate.
Filed under: AKTUELNO, Literatura, Privreda, Vesti | 2 Comments »