ILI MARTONOVA SMENA ILI VETERANSKI PROTESTI

*БЕОГРАД 23. септембар* – Руководство Партије ветерана Србије је упутило
писмо одборницима Скупштине града Зрењанина са захтевом да по хитном
поступку размотре одговорност Александра Мартона и смени га са дужности
председника скупштине, због његове срамотне активност са хрватским удружењем
правника „Вуковар 1991. године“, како би се у Стајићеву и Бегејцима на
територији општине Зрењанин поставио спомен – обележје „логорашима из редова
хрватских бранитеља“, који су претрпели „тортуре и мучења слична онима у
нацистичким логорима“.
Подсећамо да Александар Мартон није одустао од намере да учествује у прљавој
пропаганди против Србије, иако му је познато да су у  Стајићеву и Бегејцима,
у складу са правилима ратовања и законским прописима СФРЈ-а, били војни
сабирни центри за заробљене припаднике хрватских паравојних и
сепаратистичко-терористичких формација, које су на најбруталнији и подмукао
начин нападале легитимну оружану силу и цивилно становништво српске
националности. У поменутим сабирним центрима су их задржавали по десетак
дана, како би се утврдило ко је починио злочине, да би био процесуиран пред
надлежним правосудним органима, а остали су ослобођени.
Мартону, његовим страначким друговима и коалиционим партнерима је такође
познато  да су на територији Хрватске, док је још била у саставу СФРЈ, а
потом и када је стекла независност, формирано преко 200 логора у којима је
на зверски начин, по учењу на технологију уништавања у усташким логорима за
време Другог светског рата, мучено и убијано више десетак хиљада цивила
српске националности и да су упутства Фрање Туђмана , председника Хрватске,
а о томе да „Србе треба ударати да практично нестану и не треба остављати
свједоке и узимати заробљенике“, била водиља мучитеља и злочинаца.
Преко 400.000 протераних Срба са својих вековних огњишта из Хрватске и преко
50.000 насилно покрштених Срба, који су остали у Хрватској, углавном у
урбаним срединама, су сведоци злочина највишег ранга и њега не могу прекрити
пропагандни активисти бивших припадника хрватских паравојних формација и
Александра Мартона са страначким истомишљеницима.
Партија ветерана Србије у потпуности подржава ратне војне инвалиде Пиварски
Јуришку, Павловић  Јованку,Сабо Игора и Чантраш Имра, који већ трећи дан
штрајкују глађу  у Зрењанину, у улици Пупиновој 6а, захтевајући Мартонову
смену. Партија ветерана Србије позива истовремено своје чланове, симпатизере
и грађане да инвалидима пруже моралну подршку и све врсте потребне помоћи.
Чланови Партије ће од 26. септембра учествовати на протестима на улицам
Зрењанина уколико Александар Мартон не буде смењен са дужности председника
Скупштине града Зрењанина.
Истовремено упозоравамо органе власти којима је Удружење ратних војних
инвалида из Зрењанина упутило захтев за смену Александра Мартона, да ће
сносити пуну одговорност због угрожавање здравља људи, који су жртвовали
делове тела како би се одбранило цивилно становништво од насртаја Матонових
нових пријатеља.

КОНКУРС РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ за песничку награду „ДАРИНКА ЈЕВРИЋ“

th Удружење писаца „ПОЕТА“ расписује

КОНКУРС РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ
за песничку награду „ДАРИНКА ЈЕВРИЋ“

Конкурс је отворен до 25. септембра 2009. године.
Сваки учесник конкурса може послати највише три песме.
Радови се шаљу у три примерка потписани шифром.
Решење шифре, са личним подацима аутора, доставити у посебном коверту.
Радове слати на адресу:
Удружење писаца „ПОЕТА“, Радничка 5Д-1, 11030 Београд
са назнаком „за конкурс родољубиве поезије“.
Одлука жирија о добитнику награде биће објављена на сајту Удружења писаца Поета. Жири задржава право да не додели награду уколико сматра да ниједно дело, приспело на Конкурс, не задовољава критеријуме за доделу ове престижне награде. Свечано уручење награде је на Сајму књига у Београду.
За додатне информације на redakcija@poetabg.com
или на телефон 011/2545872.

Татјана Дебељачки

Das Opel-Werk in Belgien wird komplett stillgelegt

Newsletter vom 23.09.2009 – Weitere Opfer nicht ausgeschlossen

RÜSSELSHEIM/WIEN/MOSKAU (Eigener Bericht) – Begleitet von massiven
Protesten bereitet der Opel-Konzern die weitere Konzentration der
europäischen Automobilindustrie in Deutschland vor. Wie jüngste
Berichte bestätigen, werden die Werke des Unternehmens und seiner
Schwesterfirma Vauxhall in Großbritannien und Spanien um jeweils ein
Drittel reduziert. Das Opel-Werk in Belgien wird komplett stillgelegt.
Zugleich bleiben die Stellenstreichungen in Deutschland deutlich unter
dem Durchschnitt. Ein beträchtlicher Teil der wegfallenden
Industriekapazitäten wird vom ökonomisch eng angebundenen Österreich
übernommen. Gegen die Maßnahmen laufen die Beschäftigten in Spanien
und in Belgien Sturm, während deutsche Gewerkschafter die Pläne
verteidigen: Wer „nicht wettbewerbsfähig aufgestellt“ sei, müsse dem
Abbau von Arbeitsplätzen „ins Gesicht schauen“, erklärt der
Betriebsratsvorsitzende Klaus Franz. Deutsche Gewerkschafter gehören
zu den Hauptprofiteuren des Deals: Mit Hilfe eines milliardenschweren
Lohnverzichts des Opel-Personals streben sie nach der Kontrolle über
einen Zehn-Prozent-Anteil am Konzern; erhebliche Machtgewinne sind
damit verbunden.

mehr
http://www.german-foreign-policy.com/de/fulltext/57623

KOLIKO SE MOŽE VEROVATI EVROPI – KOLIKO VREDE NEMAČKA OBEĆANJA

KOLIKO SE MOŽE VEROVATI EVROPI – KOLIKO VREDE NEMAČKA OBEĆANJA

Objavljeno u april 7, 2008 od

Ako se malo detaljnije pogledaju činjenice, čak i bez lupe, običnim okom može se doći samo do jednog rezultata; niti se može Evropi verovati niti su Nemačka obećanja od bilo kakve značajnije vrednosti u pozitivnom smislu! Evropa je obećala svojim mešanjem u unutrašnje poslove Jugoslavije spas od humanitarne katastrofe da bi nas na kraju zasipala uranskom municijom da bi nam na kraju otela Kosovo i navodno dala Albancima da bi pod upravom EU i Amerike osnovala prvu NATO državu od srpske teritorije. I to nije bilo dovoljno pa je pored nagradjivanja terorističke organizacije sa državom na tudjoj teritoriji još i oslobodila iz zatvora haškog tribunala člana terorističke organizacije koji se tereti za najkrvavije zločine načinjene posle drugog svetskog rata u Evropi. Umesto humaniternog spasa priznala je Evropa samozvanu državu Kosovo i njom nadarila one koji su na toj teritoriji stvorili centar trgovine drogom, belim robljem, prostitucijom i na kraju po Karli Del Ponte odnosno njenoj najnovijoj knjigi i odgovornih za ilegalnu trgovinu ljudskim organima koje su nasilno odstranjivali svojim zarobljenicima. To je to što se tiče sprečavanja humanitarne katastrofe. Gde god se ponudi EU da pomogne mešanjem u unutrašnje poslove suverenih država obično nastanu još gore katastrofe ako ne i rat poput gradjanskog u Jugoslaviji ili Avganistanu ili Iraku pa ako uspe da se i u Kini umeša kako bi se ljudska prava poštovala može se poći od toga da će to mešanje pretvoriti u gradjanski rat neslućenih razmera u kojem će učestvovati nekoliko stotina provincija da bi dobili svoju državu koja im kako to tvrdi Evropa po načelima ljudskih prava „pripada“ da bi na kraju ostali i bez mogićnosti da obavljaju osnovno ljudsko pravo, pravo na hleb i osnovne ljudske potrebe. Koliko vrede Nemačka obećanja može se pročitati iz jedne jedine rečenice prvog nemačkog kancel posle drugog svetskog rata gospodina Adenauera koji je sa De Golom započeo stvarati EU. Taj gospodin je rekao, pod utiskom ratnog zločina počinjenog od Nemačke u drugom svetskom ratu i teran željom da pridobije Rusiju kako bi vratila silne nemaške zarobljenike iz Sibira; nama nemcima neka se prije ruka osuši nego da uzmemo pušku u svoje ruke. Kad se Nemačka ponovo naoružala i to veoma opasnim oružjem, na pitanje novinara, kako to moze da uskladi sa prijašnjim tvrdjenjem da nemac neće nikad više uzeti pušku u svoje ruke, odgovorio je lapidarno; Šta me se tiče moje ćaskanje od juče. Taj se mentalitet nije promenio, ja bih rekao, do današnjeg dana. Odmah po svojem ujedinjenju odnosno prisvajanju Istočne Nemačke nisu se ženirali da oružje Istočne Nemačke razprodaju po svetu pa i u republike bivše jugoslavije i pored tog što im njihov ustav striktno zabranjuje slanja oružja u oblasti kojima preti rat ili koje se nalaze u ratu. Ovo srljanje naših izvesnih političara u Evropu je po mojem mišljenju za osudu iz dva razloga. Jedan je moralnog karaktera jer se ne postavlja pitanje ko nam i zbog čega propagira nacističke vrednosti kao elementarni deo osnovnih ljudskih prava a drugi razlog je čisto pitanje perspektive ovakve zajednice poput EU koja je stilizovala nacionalnu i religioznu pripadnost iznad potreba za hlebom i mirom bez kojeg nema prosperiteta niti religiji niti nacionalnom prosperitetu a ni demokratiji odnosno ljudskih prava. Demokratija znači da sva sila potič od naroda odnosno pripada narodu. Svet se nalazi u velikoj krizi jer svetim vlada na jednoj strani demomonetarija kojoj pripada sva sila a na drugoj demobirokratija komunističkih funkcionera i onoga ko sebe smatra za jačega. Ovo što vlada EU zove se u stvarin reprezentativna demokratija. To znači da narod bira svoje reprezentante koji imaju jedan izvestan period godina da vladaju na osnovu ukazanog poverenja koje nije osigurano protiv zloupotrebe. EU je uz tu formalnost organizovana kroz evropske komesare oko kojih se vrti čitavo jato lobiista da bridobije njihovu naklonjenost kako bi došli do izvesnog kapitala za sprovodjenje svojih ili interese zemlje koju zastupaju. To znači da velike zemlje sa velikim brojem stanovnika imaju tome odgovarajući broj komesara i stim mogućnost da uzmu naj veći deo zajedničkog kolača. Ta vrsta demokratije je ubitačna za male narode i manjine koje se moraju zadovoljiti diktatom jačega odnosno milosti jačega odnosno brojnije nacije. Takva Evropa funkcioniše na prikrivenim rasističkim i nacističkim principijama i več samo iz toga razloga nema izgleda neke dugoročne perspektive.

Iz svih ti gore navedenih razloga mi nije shvatljivo da naši izvesni vodeći političari pripisuju toliku važnost ulasku u takvu Evropu umesto da nastupe za izgradnju svoje države iz sobstvenih snaga i rezervi sa ciljem da se stvori jedna nezavisna zajednica kojea je u stanju bez ičije pomoći da egsistira i obezbedi visok standard svom narodu-za to imamo dovoljno kako umnog kapaciteta tako i prirodnih bogatstava. Čemu je nama pored tolikog bogatstva, Vojvodine i Pomoravlja i toliko rudnog kapitala, da dajemo ključ svoje kuće i frižidera tudjinu a i zlotvoru sa nadom da će mo imati bolji komfor i biti sitiji. Dajte da jednom više preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke i izgradimo svoju državu po svojem ćefu. Da smo to u stanju dokazuju naši svetski umovi poput Nikole Tesle, Pupina, Milankovića kojeg danas slavi svet kao oca moderne ekologije ili Milene za koju se kaže da je majka teorije relaviteta i.t.d. Pa da se nekim slučajem oduzmu svetu Teslini izumi stale bi sve fabrike sveta i u najvećim delovima zemaljske kugle sedeli bi u mraku ili bi se služili petrolejskim lampama. Prestanimo da činimo sebe manji nego što jesmo i prestanite više da slušate one koji imaju poverenje samo u tudje i koji nas svakodnevno podcenjuju govoreći kako je nama potrebna Evropa. Dok se Srbija ne otrese takvih sa vodećih funkcija neće biti spasa i to ne samo srpskom narodu već i svim onima koji živi na teritoriju Srbije. Tu treba više jednom da se narod odluči većinski za one koji imaju poverenje u sposobnost našeg naroda jer samo onaj ko veruje u sebe je u stanju obstati i stvarati bolju perspektivu!!!

Dušan Nonković