ZEN – MUDROST/UMIJEĆE ŽIVLJENJA

ZEN – MUDROST/UMIJEĆE ŽIVLJENJA

Čuveni zen majstor, i ove kasne jeseni, kao svake godine, spustio se sa svojih gorskih staza.

Kroz prve, lišćem pozlaćene magle, išao je žustro držeći čvrsto u lijevoj ruci dugačak krvgavi štap, a u desnoj je nježno nosio malenu krletku od bambusovih grančica prekrivenu starom maramom.

Došao je do gradskog predgrađa i štapom snažno lupio po jednim vratima.

Otvorila je mlada djevojka.

Zen majstor u njezine ruke nježno na njezine dlanove spusti krletku u kojoj je svjetlucao srebrnkastobijeli veliki leptir i lepršao krilima.

Osmijehujući se vragolasto, djevojka raspojasi svilenu haljinu…

Drugog je dana bio pozvan na glasoviti naučni skup učitelja i znalaca.

Razvilo se glasno i ponekad bučno raspravljanje, o svemu pa i o zenu.

Uvaženi sjedovlasi učenjak u jednom se trenutku obratio zen majstoru s pitanjem:

„Što je zen?“

Bez riječi zen majstor ga iz sve snage odalami štapom po leđima uz riječ prijekora:

„Zar ne znaš da je neučtivo to pitati?“

A zatim će sebi u bradu:

„Ona djevojka nije ni pomislila da me to zapita.“

Potom se dobrodušno nasmije, zagrli učenjaka i najnježnije ga pomiluje po sjedovlasom tjemenu.

Nitko nije znao pravo ime zen majstora jer se uvijek predstavljao pod drugim imenom, niti koliko godina ima.

Hod mu je bio gipak, stisak snažan a kose crne.

Odavale su ga tek bore na licu …

Nečisti, barbarski um ukaljan mentalnim baruštinama i prljavim maglama misli, mnogo voli pitati.

A onda očekuje i odgovore.

Nečisti um pita i nečisti um odgovara.

I tako raste i buka svijeta a život postaje sve zagušljiviji, smradniji i tamniji.Bučenje i mračnjenje povećava svake bezumnosti i jača strahove.

Odagnata je svetost smijehom, nježnost ljubavi, ljepota malih stvari i uzvišenost čistih trenutaka uma/srca/tijela.

Cvate niski život.

U takvom svijetu zen majstorstvo postaje Blagoslov Neba/Zemlje.

Čistim, uzvišenim, nevinim umom zen vraća svjetlost, ljubav, smijeh, neustrašivost i pretvara nisku zemlju u Čistu Zemlju.

Zen nije samo glas slobode, to je sloboda sama, ljubav sama!

Na zen stazi sve postaje let i ushit.

Pitaš li pticu zašto leti, cvijet zašto cvate?

Tako zen!

„Religiozan“ čovjek bi mogao reći: tako Bog „korača zemljom“.

Ali zen nikada je kazuje o Bogu, niti popuje o životu,  čak ni ono bodhisattvičko mu nije „u mislima“ jer on djeluje mislima, kazuje djelovanjem ono Božansko kao sasvim obično ljudsko.

Ali zen jest savršenstvo ljubavi/slobode! Ali ne piše zbog toga „manifeste“ niti svete „maxime“!

Zen majstora nikada nećeš zapaziti jer je uklopljen u ono svakodnevno i najobičnije ljudsko.

Možda će ga odati samo vragolasti pogled ili grohotan smijeh.

Susresti ćeš ga prije s časšom u ruci ili motikom za zemlju, nego s knjigom.

Gdje je neko cvijeće, tu je i on.

Gdje doleti haiku trostih, tu je možda i on.

Ponekad se bezazleno našali na račun učenosti i učenih.

On svakom biću i čovjeku donosi radost, svakom napaćenom daruje snagu sreće i mira.

Osmijehom korača kroz život i pleše sa svakom ljepotom, uzdiže svetost malih stvari i svega ljudskoga.

Blagoslov Neba Ljubavi pretvara u dar Zemlji.

Zna i zaplakati i zadrhtati kao i svaki čovjek, ali duh mu je poput bambusove stabljike.

On je samotnik obzorja i tihi pratilac zora i sutona.

Kao nevidna, tiha sjena promiče kroz sva velika svjetska zbivanja.

U svim malim životnim događanjima on je veliki vjesnik radovanja.

Zen majstor prenosi mošti Čiste Zemlje kudgod zakoračio.

On je hodočasnik Istine/Ljepote/Dobrote među bićima.

Ne želi ih spašavati, još manje koriti ili poboljšavati.

Uvijek je sam – suputnik mu je samo oblak na nebu ili vjetar među granama.

Naučen je darivati i blagoslivljati   , da štuje dah svakog bića, svaki oblik i pojavu.

Stapajući se sa svakom pojavom kao svjetlost koja obasjava svako biće, pokazuje da ništa u čistoj suštini nije iznad naravi, da ništa nije „transccndentno“.

Zen nije profetizam niti sljedbeništvo.

Više je od „koana“, „zazena“, „meditacije“—

On je praznina i zamah cakri života koja pleše zorama i sutonima po Čistoj Zemlji.

Zen je hod nebom, let zemljom, disanje morskim dubinama.

S ničim se ne može uspoređivati – osim s DAO mudrošću…

Drevni mudraci stigli su k vrhuncu.

Ali, gle čuda!

Taj vrhunac nije nad svijetom, nije u božanskoj dimenziji onkraj svijeta!

U srcu je samog svijeta, u latici cvijeta, u cvrkutu ptice, u zagrljaju zaljubljenih, u osmijehu prijatelja.

Najveća tajna kozmičke duhovnosti slila se u ono najživotnije i najsićušnije –

i kroz življenje zen mudrosti/vještine.

Bog treba Ljubav, zen treba samo Život!

A taj je život Ljubav sama, Sloboda sama, Radost sama!

Zen je tiha radost življenja, osmijeh života životu, pjesma/ples čiste takovosti  bića u umu/srcu/tijelu zen majstora.

Ali čemu samo „majstorstvo“?

Zen je sloboda, čak i od toga!

On jest neizrecivost, život sam, svetinja nad svetinjama bez rituala i molitvi.

Zen jest uvijek više i od samog – zena!

Savršena kozmička LILA između Neba i Zemlje, savršena RADOST i SLOBODA, u svim ljepotama JOŠ VIŠE LJEPOTE!

U svim dobrotama JOŠ VIŠE DOBROTE!

Zen staza spaja Nebo Ljubavi i Čistu  Zemlju.

„Nirvana jest samsara“, još više – samsara jest nirvana…

Dr. sc. Jadran Zalokar

U Rijeci, mjeseca prosinca 2007 godine

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d Bloggern gefällt das: