Krili dokaze o „žutoj kući“ – povodom nasilnog oduzimanja organa kidnaspovanih srba – pišu Večernje Novosti online

Krili dokaze o „žutoj kući“

E. Radosavljević, 13.11.2008 20:07:34 Ocena:

Komentara: 0
Hoze Pablo Baraibar

TUŽILAŠTVO za ratne zločine došlo je do Unmikovog forenzičkog izveštaja koji je napisan pošto su istražitelji ove organizacije, tužilaštva Haškog tribunala i Albanije posetili „žutu kuću“ u mestu Burel. Reč je o kući za koju Karla del Ponte u svojoj knjizi navodi da se sumnja da su u njoj vađeni organi otetim sa KiM.
U izveštaju, za koji se donedavno verovalo da je nestao, se navodi da je Haški tribunal zatražio od Unmikove Kancelarije za nestale osobe i forenzička istraživanja da pomogne u istraživanjima u Albaniji. Zadatak je bio da se provere tvrdnje nekoliko svedoka – da su u kući u mestu Burel ubijani ljudi i navodno zakopani na obližnjem groblju.
Trećeg februara 2004. godine, u Tirani, sastali su se Unmikovi i haški istražitelji. Prve je predvodio Hoze Pablo Baraibar, šef Kancelarije za nestale osobe i forenziku, o kome su „Novosti“ u julu pisale da je prikrivao dokaze o ovoj istrazi, a druge Mati Ratikainen. Sledećeg dana svi su otišli u „žutu kuću“.
Lokaciju koju su pretraživali, istražitelji označili oznakom BUR 01. Tako su, kako su i zabeležili, pronašli plastični kontejner za medicinski otpad (u kome mogu da se transportuju ljudski organi), špriceve, praznu bocu „tranksena“, sredstva koje se koristi za smirenje pre lekarskog pregleda i tokom anestezija…
Ono što budi sumnju je činjenica

da nijedan od istražitelja nije uzeo materijal iz šprica kako bi proverio šta je bilo unutra – kaže naš sagovornik blizak istrazi. – Pored toga, u izveštaju jasno piše da su posle svih istraživanja, koristili i luminol, supstancu koja detektuje tragove krvi, toliko male da su nevidljivi i ljudskom oku.
Ova supstanca je, nastavlja naš sagovornik, „pronašla“ krv u kuhinji i u još jednoj prostoriji. Međutim, da li je to bila ljudska krv ili neke životinje, istražiteljima, i pored postojanja ozbiljnih optužbi da su u toj kući počinjeni teški zločini, nije bilo važno. Niko od njih čak nije uzeo ni otiske prstiju!
Sav ovaj materijal nadležnim službama je predao – Baraibar.
Međutim, čim je Karla del Ponte objavila knjigu, i pre nego što je došlo do Unmikovog izveštaja, tužilaštvo za ratne zločine zatražilo od misije UN na KiM da proveri da li u svojoj bazi podataka ima dokumenata o istraživanjima u Albaniji.
– Proverili smo bazu podataka u Međunarodnom tužilaštvu te Vas možemo obavestiti da ni u jednom trenutku međunarodni tužilac nije bio umešan u istragu u nekom predmetu koji proizlazi iz takvih navoda – obavestila je srpskog tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića glavni Unmikov tužilac Anunciata Ćaravolo, početkom juna.
Vukčević je zatražio u četvrtak od nadležnih u Unmiku da odmah obezbede i zaštite sve dokaze. Dodao je i da su udruženja „Nestali Srbi sa KiM“, „Majke Srebrenice“ i albansko udruženje „Nada“ protiv Baraibara koji je i potpisao izveštaj, podneli nekoliko krivičnih prijava u kojima ga sumnjiče za zloupotrebe.

PISMO VUKČEVIĆA
– Uprkos vašem izveštaju, Tužilaštvo za ratne zločine došlo je do izveštaja Unmikove kancelarije za nestala lica i forenziku od 18.6.2004. godine, koji su potpisali Hroar Fridenlund, Unmikov kriminalistički istražitelj sa lokacije označene pod šifrom BUR – navodi Vukčević u pismu. – Iz njega proizlazi da je ekipa istražitelja i forenzičara iz Unmika zajedno sa istražiteljem Haškog tribunala bila na licu mesta u okolini Burelja, gradu na severu Albanije, te da je tamo prikupila određene dokaze koji su bitni za naša dalja istraživanja, i da su oni predati gospodinu Koski Hanu koji ih je deponovao u Kancelariju za nestala lica i forenziku u Orahovcu.

ГЛАС ДИЈАСПОРЕ – ПРОДУБЉУЈЕ ТРАДИЦИЈУ ПРЕДСТАВЉАЊА

ГЛАС ДИЈАСПОРЕ

ПРОДУБЉУЈЕ ТРАДИЦИЈУ ПРЕДСТАВЉАЊА

ИСТАКНУТИХ ПРЕДСТАВНИКА

СРПСКЕ КУЛТУРЕ И НАУКЕ ЈАВНОСТИ

И ОБРАЋА ПАЖЊУ СВОЈИХ ЦЕЊЕНИХ ЧИТАЛАЦА

НА НОВОПОСТАВЉЕНИ БАНЕР:

др Владимир Умељић, лекар-стоматолог,

историчар и теолог, песник и прозни писац,

сликар и иконописац по Благослову СПЦ,

теоретичар философије језика

и социјалне психологије

даје овде један мали, почетни увид

у свој стваралачки опус.

Контакт: vladimir.umeljic@arcor.de

Imali Obama uopšte šanse da održi svoja obećanja!?

Lako je odgovoriti na to pitanje sa ima ili sa nema ali samo sa analizom toga, šta govori za a šta protiv, može se naslutiti kolika je njegova šansa da promeni Ameriku na bolje, da je izvuče iz gliba u koji se sama svojom greškom u sistemu umanevrirala.

Kakve veze ima Obama sa poučnom pričom iz doba robovanja srpskog naroda pod turskim zulumom? U stvari nikakve pa ipak zaslzžuje da se na nju podseti. U jednom zabačenom srpskom selu umre paša. Čitavo se selo diglo na noge i udarilo u slau i veselje. Samo je jedna starica tužno plakala pa kad su je upitali; majko zašto plačeš kad se svi vesele, odgovorila je. Plačem od žalosti za pašom! Ali pobogu, kako možeš žaliti toga tiranina!? E moj sine, kako nebih plakala. Ja sam mnoge paše preživela i svaki je bio gori od predhodnog.

Ja ne sumnjam u poštene i časne namere Baraka Obame ali on nije Američka administracija a ne može je niti promeniti kao što to ne može promenuti Bilderberggrupu-upravu od 25 najbogatijih ljudi sveta, koja se konspirativno sastaje po potrebi i više puta godišnje bez i „trunke“ demokratske kontrole i odredjuje u pozadini smernice, svojim novcem odnosno kapitalom, koje mora da sledi politika.(pogledaj u Glasu Dijaspore videofilmove o Bildrberggrupi) Tristo do četirsto najbogatijih ljudi sveta drži u svojem vlasništvu preko 80% vrednosti sveta odnosno kapitala. To znači, da bi Obama bilo šta promenio morao bi prvo da promeni Američku administraciju a sa njom i tajne službe. To opet nemože jer bi u tom slučaju morao odstraniti uticaj Bilderbeggrupe a to ne ide jer njihovi poverljivi ljudi stoje na svim značajnijim položajima američke administracije. Tako to juri mačka svoj rep.

Da će administracija Obami za volju menjati svoj kurs malo je verovatnoće. Kao što je to poznato iz TV-medija prvi gosti kod Obame bile su tajne službe koje su ga upoznale šta preti Ameriki onako po svojim iz pozadine režiranim „činjenicama“ kojih naravno svaki „prezident“ mora da ispoštuje ako ne želi da“našteti“ svojoj zemlji. To da je Obama ubedljivo na izborima pobedio zna se da tu mediji igraju veliku ulogu a i to se zna da „Bilderberggrupa“ ima na njih odlučujući uticaj. Nemogu se oteti svojoj crnoj slutnji da će Obama podleći svojoj sujeti i želji dokazati da su i potomci nekadasnjih robova dorasli da preuzimaju i najdelikatnije i najviše odgovornosu u najvišim državnim organima i tako ispunjavati potrebe administracije stim što će na kraju voditi još krvavije ratove vodjenih od samog Buša. Ovoga puta neće biti „belci“ koji će opravdavati zašto treba da se bombarduje neka Afrička zemlja ili voditi rat u bilo kojem delu sveta da bi se sprovodila neokolonijalna politika. Po mome, mišljenju i prosudjivanju, zato će se pobrinuti Obama. Politika hvatanja, tobožnjih zmija otrovnica, tudjim rukama ide u sledeću rundu. Amerika je živela i živi od ratova. Da bi se izvukla iz gliba potreban joj je, kako stvari stoje, rat velikih razmera kako bi se došlo do tudjih resursa, gasa i nafte a uz put uz davanje kredita za obnovu razrušenih država, kolateralna šteta, saniralo kroz kamate, svoj financijski sistem. Ostaje samo zračak nade da će Obama rešiti na pošten i dostojanstven način probleme Amerike u koje se sa ovakvim dosadašnjim načinom i sistemom umanevrirala. Ostaje nam da se nadamo da će na kraju ipak nad zlu pobediti dobro. Tako je to uvek do sada bilo jer da nije, danas nebi postojalo sveta. Na kraju ostaje samo jedno pitanje, po kojoj ceni!?

Dušan Nonković