Krili dokaze o „žutoj kući“
E. Radosavljević, 13.11.2008 20:07:34 | Ocena: | Komentara: 0 ![]() |

TUŽILAŠTVO za ratne zločine došlo je do Unmikovog forenzičkog izveštaja koji je napisan pošto su istražitelji ove organizacije, tužilaštva Haškog tribunala i Albanije posetili „žutu kuću“ u mestu Burel. Reč je o kući za koju Karla del Ponte u svojoj knjizi navodi da se sumnja da su u njoj vađeni organi otetim sa KiM.
U izveštaju, za koji se donedavno verovalo da je nestao, se navodi da je Haški tribunal zatražio od Unmikove Kancelarije za nestale osobe i forenzička istraživanja da pomogne u istraživanjima u Albaniji. Zadatak je bio da se provere tvrdnje nekoliko svedoka – da su u kući u mestu Burel ubijani ljudi i navodno zakopani na obližnjem groblju.
Trećeg februara 2004. godine, u Tirani, sastali su se Unmikovi i haški istražitelji. Prve je predvodio Hoze Pablo Baraibar, šef Kancelarije za nestale osobe i forenziku, o kome su „Novosti“ u julu pisale da je prikrivao dokaze o ovoj istrazi, a druge Mati Ratikainen. Sledećeg dana svi su otišli u „žutu kuću“.
Lokaciju koju su pretraživali, istražitelji označili oznakom BUR 01. Tako su, kako su i zabeležili, pronašli plastični kontejner za medicinski otpad (u kome mogu da se transportuju ljudski organi), špriceve, praznu bocu „tranksena“, sredstva koje se koristi za smirenje pre lekarskog pregleda i tokom anestezija…
Ono što budi sumnju je činjenica
da nijedan od istražitelja nije uzeo materijal iz šprica kako bi proverio šta je bilo unutra – kaže naš sagovornik blizak istrazi. – Pored toga, u izveštaju jasno piše da su posle svih istraživanja, koristili i luminol, supstancu koja detektuje tragove krvi, toliko male da su nevidljivi i ljudskom oku.
Ova supstanca je, nastavlja naš sagovornik, „pronašla“ krv u kuhinji i u još jednoj prostoriji. Međutim, da li je to bila ljudska krv ili neke životinje, istražiteljima, i pored postojanja ozbiljnih optužbi da su u toj kući počinjeni teški zločini, nije bilo važno. Niko od njih čak nije uzeo ni otiske prstiju!
Sav ovaj materijal nadležnim službama je predao – Baraibar.
Međutim, čim je Karla del Ponte objavila knjigu, i pre nego što je došlo do Unmikovog izveštaja, tužilaštvo za ratne zločine zatražilo od misije UN na KiM da proveri da li u svojoj bazi podataka ima dokumenata o istraživanjima u Albaniji.
– Proverili smo bazu podataka u Međunarodnom tužilaštvu te Vas možemo obavestiti da ni u jednom trenutku međunarodni tužilac nije bio umešan u istragu u nekom predmetu koji proizlazi iz takvih navoda – obavestila je srpskog tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića glavni Unmikov tužilac Anunciata Ćaravolo, početkom juna.
Vukčević je zatražio u četvrtak od nadležnih u Unmiku da odmah obezbede i zaštite sve dokaze. Dodao je i da su udruženja „Nestali Srbi sa KiM“, „Majke Srebrenice“ i albansko udruženje „Nada“ protiv Baraibara koji je i potpisao izveštaj, podneli nekoliko krivičnih prijava u kojima ga sumnjiče za zloupotrebe.
PISMO VUKČEVIĆA
– Uprkos vašem izveštaju, Tužilaštvo za ratne zločine došlo je do izveštaja Unmikove kancelarije za nestala lica i forenziku od 18.6.2004. godine, koji su potpisali Hroar Fridenlund, Unmikov kriminalistički istražitelj sa lokacije označene pod šifrom BUR – navodi Vukčević u pismu. – Iz njega proizlazi da je ekipa istražitelja i forenzičara iz Unmika zajedno sa istražiteljem Haškog tribunala bila na licu mesta u okolini Burelja, gradu na severu Albanije, te da je tamo prikupila određene dokaze koji su bitni za naša dalja istraživanja, i da su oni predati gospodinu Koski Hanu koji ih je deponovao u Kancelariju za nestala lica i forenziku u Orahovcu.
Filed under: AKTUELNO | Leave a comment »