Radomir Putnikovic
>>
>>
>>
>> KOSOVO, VIDOVDAN 2008.
>>
>> – O Vidovdanu ste bili na Kosovu i Metohiji. Kakav je bio cilj ove
>> posete?
>>
>>
>> Od dolaska NATO trupa u Pokrajinu 1999 godine bio sam na Kosovu i
>> Metohiji nekoliko puta, poslednji put 2005 godine. Zeleo sam da napravim
>> porednjenje s onim sto sam video i doziveo pre tri godine s onim sto se
>> sad tamo
>> dogadja. Ranije iskustvo mi je poucilo da ono sto mi u dijaspori doznamo
>> preko medija, cujemo od prijatelja, cak i ako ste s njima u stalnoj vezi
>> telefonom ili elektronskom postom, ne daje pravu sliku situacije na
>> terenu.
>> Zlodelo koje se cini srpskom narodu za poslednjih devet godine na Kosmetu
>> postao
>> je jedan od najvecih problema za Evropu. Zapad ga iz politickih razloga
>> planski, sistematski zataskava i marginalizuje.
>>
>>
>> – Zasto se o onome sto se ovih godina dogadja na Kosmetu gotovo uopste
>> ne pise i govori na Zapadu?
>>
>>
>> Veliki broj politicara u Evropi, svestan je da su intervencija i
>> bombardovanje Jugoslavije 1999 godine izvedeni izvan okvira medjunarodnog
>> zakona,
>> bez odobrenja Savete bezbednosti Ujedinjenih nacija, jedine organizacije
>> koja ima autoritet da ovakvu intervenciju odobri. Cak i oni koji su
>> najodlucnije zagovarali intervenciju ne mogu zbog ovog sebe u potpunosti
>> da oslobode
>> odgovornosti, pored svih deklarativnih izjava koje su do sad dali.
>> Postoje
>> mnogi dokazi za to. U jednom od svojih pisama koje mi je Lord Carington
>> poslao 2005 godine, pise: „… Vi znate da ja mislim da je Srbiji
>> ucinjena
>> nepravda“. Medjutim, vi cete samo u izuzetnim slucajevima cuti da
>> politicari
>> javno, preko medija priznaju svoje greske. Radi se o „politickoj
>> tacnosti“,
>> koja danas vlada na Zapadu. A i o jos necemu vise. „Politically correct“
>> izvrsioci politike Zapada, bacaju krivicu na drugu stranu da bi se
>> oslobodili svoje. Zapadu je bilo nuzno da sudi Milosevicu, generalu
>> Ojdanicu, i
>> drugima. Potrebno je prebaciti svu krivicu na drugu stranu, da bi se
>> opravdalo
>> krsenje medjunarodnog zakona – „koleteralna steta“, pogibija 124 dece
>> izmedju ostalih zrtava nastradalih bombradovanjem Srbije, materijalna
>> steta od
>> 96 milijardi dolara procenjena od strane nezavisnih medjunarodnih
>> organizacija. Evidentno je da nijedna strana drzava, osim Holandije, nije
>> nasla
>> moralnu hrabrost da postavi sebi pitanje koliko je svojim ucestvovanjem
>> uticala
>> na dogadjanja u gradjanskom ratu u Jugoslaviji. Pomenuo sam Lorda
>> Caringtona zbog toga sto je primer stare generacije politicara, koji su
>> imali
>> profesionalnu savest i moralnu hrabrost da priznaju svoje greske. U vladi
>> Margaret Tacer dao je ostavku na polozaju Ministra inostranih poslova
>> zato sto je
>> smatrao da je morao da zna da se priprema napad Argentine na Foklandska
>> Ostrva. Policare s ovakvim integritetom necete vise naci na politickoj
>> sceni
>> Evrope.
>>
>>
>> Velika Britanija u kojoj zivim, i ciju politiku poznajem, slepo sledi
>> Ameriku, koja je inicirala intrevenciju u Jugoslaviji iz svojih licnih,
>> strateskih razloga. Politika je danas pragmaticna, brutalna. Niko nece da
>> se
>> zameri bogatoj Americi zbog male Srbije, koja nikome ne moze nista da
>> pruzi za
>> uzvrat. U slucaju Srbije, mediji na Zapadu u poslovima spoljne politike
>> uglavnom slede svoje politicare. Njihova interpretacija onog sto se
>> dogadja
>> na Kosovu najcesce je proizvoljna, poduprta duplim standardima, bez
>> skrupula, u svojoj logici cinicna: Nas kuckin sin bolji je od njihovog
>> kuckinog
>> sina. Ovo je rat koji mi nismo dobro razumeli i u kome se nismo dobro
>> snasli.
>> A pre svega, nismo slozni da bi mu se adekvatno odupreli svim
>> raspolozivim
>> snagama.
>>
>>
>> – Kako ste doziveli sveti srpski dan, Vidovdan?
>>
>>
>> Prvi deo dana proveo sam u Manastiru Gracanica, ciji sam bio gost. U
>> porti, pred manastirom, odrzana je sluzba Bozija, tonom koji krepi duh.
>> Sluzba
>> je bila pomen svim zrtvama na Kosovu od 1389 do danas. Posmatram nase
>> ljude koji su za proslavu Vidovdana dosli iz svih krajeva Kosova.
>> Roditelji
>> stiskaju decu uz sebe, kao da ce neko doci da ih otme. Na licima odraslih
>> zamrznut krik, razgovara se tiho, jedan drugome u bradu, posle sluzbe
>> nema
>> decijeg smeha… U toku slizbe pojavljuje se UNMIK-ov policajac, sa
>> oznakom
>> Amerike na rukavu. Seta po porti samouvereno, bahato kao da poseduje ovo
>> mesto. Ubrzo se posle njega pojavljuju svedski vojnici, potpuno
>> nezainteresovani
>> za proslavu koja se oko njih odvija, masu svojim oruzjem kao deca koja su
>> upravo zavrsila igru. Susrecem nekoliko prijatelja koje znam od pre. U
>> razgovoru se oseca strah. Oni koje poznajem kao najjace, umorni su.
>> Istrosila
>> ih je neizvesnost… Matica, Srbija, pruza ruku povremeno, uglavnom kad i
>> koliko to njoj iz politickih razloga odgovara. Osecam se krivim zbog toga
>> prema ovim ljudima. Jesmo li isti narod ili nismo? Jedan broj Srba u
>> dijaspori
>> koji pomaze, mala je pomoc. Ljudi u dijaspori bi pomogli mnogo vise, kad
>> bi postajala volja vlade da ovu pomoc organizuje. Dijaspora se
>> marginalizuje
>> i zanemaruje od strane politickih stranaka u Srbiji, isto koliko ljudi na
>> Kosovu. Na poslednjim izborima od dva miliona i osam stotina Srba koji
>> zive
>> izvan granica zemlje, tek 1,5% je imao priliku da glasa. Greh je ljude
>> zavaravati, davati im laznu nadu, obecavati nesto sto realno ne mozemo
>> ili
>> nismo spremni da ispunimo. U proslosti, u vezi Kosova, mnogo puta bio sam
>> svedok da se ovo dogadilo.
>>
>>
>> Iz Gracanice, sa svojim prijateljima Ircima, putujem za Pec…
>> Obilazimo
>> Kosovo Polje. Posle pogroma od 17. marta 2004 godine Srbi u Gracanici, na
>> Kosovom Polju, u Svinjarima zive u kontejnerima. Sluzbenici
>> „civilizovane“
>> Amerike i Evrope i njihova vojska prolaze svakog dana pored ovih mesta,
>> zatvarajuci oci pred kriminalom u kojem su ucestvovali. Osim u nekoliko
>> casnih
>> izuzetaka, ovi, po naredbi Amerikanaca, nisu upotrebili vatreno oruzje te
>> tako ostavili manjinski narod na milost i nemilost razularene rulje. A
>> bila
>> im je duznost da ga zastite ako ne iz humanih razloga onda iz obaveza
>> prema Rezoluciji 1244. Gde su otisli 2 milarde i 300 miliona EUR , koje
>> je
>> „medjunarodna zajednica“ do sad potrosila za odrzavanje reda, mira i
>> humanitarnih prava na Kosovu i Metohiji?!
>>
>>
>> Doznajem, zabranjeno je isticanje albanskih zastava. Ove su ipak
>> istaknute u mestima kroz koje prolazimo. Dzamije gde god zastanete na
>> putu. U
>> vreme kad sam organizovao posetu Britanskom Parlamentu gospodji Sandi
>> Raskovic-Ivic, tadasnjem direktoru Koordinacipnog centra, imao sam s njom
>> raspravu o
>> broju podignutih dzamija na Kosovu i Metohiji. Moj stav je bio i ostao da
>> se objavljuju samo proverene i utvrdjene informacije. Moja informacija je
>> tada bila da je od dolaska okupacionih vlasti na Kosovo podignuto 213,
>> ona
>> je tvrdila da je taj broj 300. Sad je taj broj i veci od onog koji je ona
>> navela. Namece se pitanje, ako je medjunarodnoj zajednici zaista stalo da
>> na
>> Kosovu i Metohiji ostvari ravnopravno, pravedno i multietnicko drustvo,
>> zasto je dozvolila da albanski ekstremisti poruse 154 hriscanskih crkava
>> a u
>> isto vreme dozvolila podizanje preko 300 islamskih hramova, novcem
>> Saudiske
>> Arabije! Iza islamske ekspanzije na Kosovu stoji Amerika, izmedju
>> ostalog,
>> da bi svojim arapskim prijateljima, s kojima trguje oruzjem i petrolom,
>> bacila prasinu u oci zbog kriminala pocinjenog ratom u Iraku i
>> Avganistanu.
>> Toni Bler, koga Amerikanci drze u dzepu, u zelji da opravda sebe za
>> zapoceti
>> rat u Iraku, izjavljuje da njegova politika nije uperena protivu
>> muslimanskog sveta, da, navodno, kad su u pitanju „visoki moralni
>> principi“ u
>> medjunarodnim odnosima, on, eto, intervenise protivu hriscana na Kosovu.
>> Jos jedan
>> primer farse Zapada koja se zove „politicka korektnost“.
>>
>>
>> Stizemo u ranim popodnevnim casovima u Pec, u Patrijarsiju. Srpsku
>> svetinju cuvaju Italijani. Na ulazu je Albanac, „prevodilac“, koji budno
>> prati
>> sta se dogadja, ko dolazi i odlazi iz crkve. Sasvim sigurno posle
>> obavestava
>> svoje iznad sebe… Porta je u cvecu, oaza mira, milina dusi, kao da se
>> okolo ne vrti kolo mrznje. U kancelariji nas docekuje Sestra Dobrila.
>> Omanja
>> osoba, u godinama, velikog srca, neumorna, ovde je da se nadje svakome
>> pri
>> ruci i pomogne. Dosla je u Patrijarsiju pre nekoliko godina, i tu ostala,
>> ostavivsi iza sebe porodicu u Parizu. Zaticem u kancelariji Srbina M.P,
>> koji
>> je ovde da bi dobio savet od Sestre Dobrile. Njegov slucaj govori o
>> mnogim
>> slicnim, u kojima su Srbi izgubili vlasnistvo nad svojim kucama i
>> imanjima. U prvim danima „etnickog ciscenja“ Srba, M.P je bio primoram da
>> sa svojim
>> porodicom napusti svoju kucu u predgradju Peci, da bi se posle dve godine
>> vratio. Po povratku, u kuci je zatekao Albanca s porodicom. Ovaj mu je
>> pokazao papire da poseduje kucu sa svim sto je u njoj i pored nje, kao i
>> priznanicu da mu je platio 200.000 EUR u hotelu u Ulcinju! M.P. nikome
>> nije
>> prodao svoju kucu, nije primio ni jedan EUR, a nikad nije bio u svom
>> zivotu u
>> Ulcinju. Albanci se sluze svim mogucim sredstvima da bi oteli srpsku
>> zemlju i
>> imovinu.
>>
>>
>> Moji prijatelji s kojima sam se za neko vreme rastao po dolasku u
>> Patrijarsiju, ulaze u kancelariju, u suzama. Sestra Stojna, koju poznaju
>> iz
>> cestih poseta, na umoru je. Pozivaju me da je vidim. Ulazim u omanju
>> sobu,
>> uredjenu kao kutija u kojoj se cuvaju najdraze stvari. Sestra Stojna je
>> brizno
>> pazena i negovana. Mnogi Srbi, u raznim krajevima sveta koje poznajem,
>> znam
>> da bi pozeleli za sebe ovakav kraj. Sestra Stojna je pri svesti, lucidna
>> za
>> svoje 94 godine, drzim joj ruku dok razgovaramo. Na licu joj mir i spokoj
>> onih koji su odavno sebe pripremili da se u vecnosti predstave Bogu… U
>> sobu ulazi osoba, prekrivena monaskom haljinom. Pogled joj je prodoran,
>> inteligentan, duboko intuitivan. Zadrzava se samo nekoliko trenutaka, s
>> primedbom da nas ima mnogo u prostoriji. Posto sam napustio Sestru
>> Stojnu, cije su
>> ruke vec hladne, doznajem da je osoba, koja je na kratko bila s nama,
>> Sestra Irena. Pre nego sto se zamonasila, svetovno ime Sestre Irene je
>> bilo
>> Veselinka Zastavnikovic, sedamdesetih godina student politickih nauka
>> Beogradskog Univreziteta, prva supruga Predsednika Srbije, Borisa Tadica.
>>
>>
>> Pred odlazak, odlazim u crkvu da kupim svece, da ih upalim za pomen
>> svojih starih. Ovde ponovo susrecem Sestru Irenu. Stupam u kraci razgovor
>> s
>> njom.
>>
>> Govorim joj odakle sam, i koliko nama u dijaspori znaci da se ovo sveto
>> srpsko mesto cuva s velikom paznjom i ljubavlju… Pruzajuci mi svece, na
>> pola puta zadrzava ruku, daje reci ohrabrenja za ono sto radim. „Svi se u
>> Bogu molimo za nas narod, svako prema svojim mogucnostima pomaze.“
>> Pozdravljam je ocima i gestom, ona sa zahvalnoscu odgovara smernim
>> pogledom. Dok
>> palim svece, secam se svojih starih, rodjaka, prijatelja. Mislim, njima
>> je ipak
>> bilo teze nego nama danas…
>>
>>
>> Iz Peci, odlazim sa svojim prijateljima u Veliku Hocu. Ovde susrecem
>> Oca
>> Milenka. U Velikoj Hoci ima 12 crkava. Otac Milenko sa svestenim licima i
>> parohijanima iz Hoce i Orahovca, uspevaju uredno da odrzavaju osam
>> crkava.
>> Devedest sedam procenata imena gradova, sela i reka na Kosovu i Metohiji
>> su
>> slovenskog porekla. Moze li da postoji jaci dokument o postojanju jednog
>> naroda i njegovih korena na ovim prostorima od ovog primera…
>>
>>
>> Sutradan odlazimo za Urosevac. U bolnici Grckog vojnog logora, zivi
>> porodica Nikolic. Majka preko 80 godina, slepa, s dve cerke, od kojih
>> jedna ima
>> amputiranu nogu te je vezana za postelju. Zive ovde vec cetiri godine, u
>> jednoj bolnickoj sobi. Njihova prica je potresna poput mnogih koje cete
>> cuti
>> kad se nadjete na Kosovu. Porodica Nikolic je svojevremeno bila jedna od
>> najbogatijih u Urosevcu. Posle dolaska NATO trupa na Kosovo, ziveli su u
>> svojoj kuci, da bi tek ponekad izlazili iz kuce da kupe hleb. Pri svakom
>> izlasku iz kuce, Albanci su ih tukli ili maltretirali. 17 marta 2004
>> grcki
>> vojnici su ih na rukama izneli iz kuce i prebacili u vojni logor, gde se
>> nalaze
>> i danas. Sta je s obecanjem UNMIKA i nemackih vojnih vlasti na Kosovu, da
>> ce svima kojima su kuce porusene ili ostecene za vreme pogroma, ove biti
>> vracene ili popravljene? Cini se da nikome u Srbiji ne pada napamet da
>> jedan
>> broj politicara na Zapadu, koji uticu na politiku i dogadjanja na Kosovu,
>> posle Drugog svetskog rata sprovode revansisticku politiku prema Srbiji.
>>
>>
>> Nedelja, popodne, u Kosovskoj Mitrovici. Grupa lekara iz dijaspore
>> nastoji da organizuje patronaznu sluzbu za nase ljude u enklavama koji su
>> izvan
>> dohvata i paznje zdravstva, kao i pomoc Bolnici u Kosovskoj Mitrovici. Dr
>> Srbljak nam daje savet, nudi svestranu pomoc. Velika je inspiracija rad i
>> zivot nasih lekara na Kosovu i Metohiji u ovom casu. Potrebna je ogromna
>> mentalna snaga i hrabrost da bi se opstalo u ovim prostorima.
>>
>>
>> Natrag u Beograd. Iz svog malog stana nedaleko od crkve Aleksandra
>> Nevskog posmatram poslednjih godina generaciju mladih Srba koji je uspela
>> u
>> tranziciji, mnogi su se obogatili. Ove susrecem u susedstvu svake veceri.
>> Puni
>> su sebe, prepotentni, osioni. Voze dzipove, za njih najcesce nemate
>> prednost kad se nadjete na zebra prelazu da predjete ulicu. Prepoznaju se
>> izmedju
>> sebe po tome kakva kola voze, kakav parfem, ciju odecu i cipele nose.
>> Njihov tanjir u restoranima u ulici Strahinjica Bana ne kosta manje od 30
>> EUR.
>>
>>
>> Podsecam se reci sestre Irene: „Svi se u Bogu molimo za nas narod,
>> svako
>> prema svojim mogucnostima pomaze.“ Voleo bih da verujem da je zaista
>> tako.
>>
>>
>> London, 8.07.2008.
>>
Filed under: AKTUELNO | Leave a comment »