Ministar za dijasporu Gospodja Čubrilo se odlučila, sad pred izbore u Srbiji da poseti dijasporu u nemačkoj. Postavlja se samo pitanje po čijem nalogu, svoje stranke ili ministra svih srba u dijaspori koji po svojem političkom opredeljenju pripadaju različitim strankama!? Dali dolazi po potrebama sveukupne dijaspore ili po potrebi agitacije za svoju stranku koja joj je omogućila ministarsku fotelju.
Nama u dijaspori je ostala dobro i duboko u sećanju kad je sa diskusije, samo dan pred Vidovdanske dane skinula temu o Kosova sa panela. Poneki iz dijaspore su uzeli na sebe napor i trošak baš zbog teme o Kosovu da bi po dolasku saznali da će to u vezi Kosova bolje privesti kraju ministri vlade. Možda bi sada bila logična pouka da se Ministarka nadje pred zatvorenim vratima dijaspore ali mi u dijasporu necenimo takav nivo pa se nadam da će Ministarka imati priliku da uživa sve udobnosti našeg gostoprimstva. Jedno ne može očekivati da će joj dijaspra bilo šta zaboraviti a još manje da će biti otvorena za agitaciju stranke koju zastupa. Eto sad kad je jednom nogom u opoziciji setila se da nas poseti. Dali će to nešto Tadićevoj stranki koristiti čisto sumnjam. Ne zato što dijaspora nema uticaja, sudeći po slabom učešću na izborima, već jednostavno zato što joj srce kuca Kosovom. Dijasporin uticaj nebi trebalo podceniti jer su u stvari važan faktor kao lobiisti svoje rodbine u srbiji pa će znati koga da im preporuči. Možda bi nas Gospodja Čubrilo prije osvojila i ubedila da je sa Tadićem otputovala do Kosova i pokazala celom svetu da naš narod na Kosovu nije divlja zver koju ima pravo svako da ganja i maltretira. Umesto toga svega našao je njen lider Gospodin Tadić za shodno da javno kritikuje jedinog ministra koji je priskočio u pomoć i omogućio zarobljenim ženama i muškarcima da budu pušteni iz šiptarskog zatvora gde su morali da leže svezani plastičnim lisicama stegnute im da poplave ruke a do toaleta su mogle žene samo uz pratnju albanske policajkinje uz pratnju svim mogućim pogrdnim psovkama. Gospodjo čubrilo, ako ste se već dobrovoljno prihvatili da se brinete o svojem narodu onda je red da to i činite i to tamo gde mu je naj teže a to je sigurno na Kosovu a ne u Nemačkoj. Ja sigurno nisam jedini ovde u dijaspori koji očekuje solidarnost kroz prisutnost na Kosovu svih ministara a ne samo Samardzića.
Dušan Nonković
Filed under: AKTUELNO |
Kommentar verfassen