Danas Kosovo a sutra Španija, Francuska, Irska, Nemačka…
Evropo probudi se! Kosovo nije samo problem jedne male i na kolena bačene Srbije. To će uskoro biti i tvoj problem, najkasnije za 1-2 decenije. Problem pred kojim svesno zatvaraš oči. Zšto kada se radi o Srbiji ne postoji nikakav zakon, konvencija, Ujedinjene nacije, pravo za zaštitu nacionalnog suvereniteta i integriteta? Zar je ipak moguće prekrajati granice u Evropi? Važi li to i za one delove Španije i Francuske koji teže ka otcepljenju? Zašto se ne prizna Irska, Kipar… ili na primer Republika Srpska? Pardon, u Republici Srpskoj žive Srbi, za njih to ne važi, jer dežurni svetski policajac i poslušna Evropa su mišljenja da Srbi ne smeju imati nikakvih prava, čak ni pravo da se brane a kamoli da imaju svoju državu, iako je Srbija jedna od najstarijih država u Evropi.
Nego, svakoj sili kad-tad dođe kraj. U Nemačkoj Turci uveliko grade svoje džamije, traže škole i univerzitete na svom maternjem jeziku. Srbima je sve to već dobro poznato. Sve se to već jednom dogodilo u Srbiji, pred očima Erope, doduše ne sa Turcima već sa Šiptarima na Kosovu i Metohiji. Sve su imali, sva prava, prava koja nijedna druga nacionalna manjina nije imala u svetu. Sada otimaju ono što je naše. Oteto je prokleto – kaže narodna poslovica. Evropo uči bar ti na našim greškama, uči ne pravi još veću. Priznaš li Kosovo danas, desiće ti se sutra sa Notr-Damom u Parizu i Katedralom u Kelnu isto što i sa Svetom Sofijom u Carigradu.
Srbija nema kud. Prepuštena je na milost i nemilost sili koja pravdu i Boga ne ljubi, na krst razapeta. Jedina nam je uteha da će Bog svima po zasluzi da presudi.
KOSOVO POLJE
Kradu mi pamćenje,
Skraćuju mi prošlost,
Otimaju vekove,
Džamijaju crkve,
Araju azbuku,
Čekićaju grobove,
Izdiru temelj,
Razmeću kolevku.
Kud da čergam s Visokim Dečanima?
Gde da predignem Pećaršiju?
Uzimaju mi ono
Što nikome nisam uzeo,
Moje lavre i prestonice,
Ne znam šta je moje,
Ni gde mi je granica,
Narod mi je u najmu i rasejanju,
Pale mi tapije
I zatiru postojanstvo.
Zar da opet zatrapim Svete Arhangele?
Da mi pomunare ponovo Ljevišku?
Očni živac su mi odavno rasturili,
Sad mi i beli štap otimaju,
Žrtveno polje sa krvavom travom
Ne smem da kažem da je moje.
Ne daju mi da uđem u kuću,
Kažu da sam je prodao,
Zemlju koju sam od neba kupio
Neko im je obećao.
Ko im je obećao
Taj ih je slagao,
Što im ne obeća
Ono što je njegovo?
Zato jurišaju na mene udruženi
Kivni što sam ih poznao.
Matija Bećković
Mi pesnici i pisci, članovi Udruženja pisaca Sedmica iz Frankfurta na Majni, upućujemo svoj protest i pozivamo sve one koji žele da otpašu mač usta, jedino oružje koje imamo, protiv priznavanja samostalnosti, ili bolje rečeno, otimanja Kosova i Metohije Srbiji.
KOSOVO JE SRPSKO VO VJEK I VJEKOV – AMIN!
Filed under: AKTUELNO, Literatura, Umetnost | 1 Comment »